Mame i bebe forum

Za nas godisnjak pripremam razjasnjenje pojma posebne potrebe. Volio bih da mi dadete dodatne sugestije i prijedloge na sam tekst.

Posebne potrebe

Često u razgovorima čujemo izraz djeca s posebnim potrebama. Tim izrazom označavaju se ona djeca koja nemaju sve vještine i sposobnosti kao druga djeca. Zbog toga su često isključena iz društva i marginalizirana. Nisu uključena u vrtiće, redovne škole, ne treniraju razne sportove, ne idu u kino, kazalište na nogometne utakmice. Zbog svega toga oni koji su im to onemogućili, oni koji su ih isključili kažu da su oni djeca s posebnim potrebama.
Da li je normalni ljudski život i potreba za uključenost u društvo posebna potreba? Da li je potreba za boravak u vrtiću ili školi, treniranje nekog sporta ili odlazak u kazalište ili kino ili posuđivanje knjiga u gradskoj knjižnici – posebna potreba?
Neke osobe ne mogu disati bez boce s kisikom ili bez kanile.
Da li je udisanje zraka posebna potreba?
Da li su oni osobe s posebnim potrebama?
Neke osobe ne mogu jesti hranu pripremljenu na uobičajen način.
Da li su oni osobe s posebnim potrebama?
Da li je udisanje zraka ili hranjenje posebna potreba?
Obične ljudske potrebe proglasili su posebnim zato da bi ostvarivanje normalnih ljudskih potreba za osobe koje to na uobičajen način ne mogu ostvariti onemogućili.
Ne! Sve ove potrebe nisu posebne potrebe, niti osobe koje ih iz raznih razloga ne mogu na uobičajeni način ostvariti nisu osobe s posebnim potrebama.
Oni su osobe koje imaju određenih teškoća koje se nekada čine nepremostivim i koje ih onemogućuju u njihovoj želji da budu ravnopravni članovi zajednice, da budu uključeni u sve segmente društva kao i svi drugi koji nemaju teškoća.

mene ne smeta izraz posebne potrebe jer moje dijete ih ima i prilagodbama se te sebne potrebe svode na redovne potrebe. Vazno je samo da izraz s kojima opisujemo neki stupanj invalidnosti ne sadrzi diskriminirajuce elemente i postupke
moj sin ce za sebe bez ikakve suzdrzanosti reci za sebe da je invalid i on u tome ne vidi nista lose. Ja jos nisam upotrijebila taj izraz jer mi tako tesko zvuci iako je krajnje jednostavan i tocan

mene isto ne smeta ni najmanje taj naziv. naravno, smeta me što ih uopće moramo izdvajati posebnim nazivom, ali ponekad je to stvarno potrebno. special needs - posebne potrebe obuhvaća sve probleme i jednostavno je. lakše mi je tako objasniti nekom u kratko nego nabrajati dijagnoze budući se na njoj fizički ne vidi ništa, a posebnih potreba koliko hoćeš :mrgreen

slažem se i sa gornjim tekstom, ali činjenica je da recimo moje dijete neke obične potrebe mora raditi uz nečiju pomoć i podršku, jer za nju one nisu obične nego vrlo komplicirane, tako da postaju i posebne.
svakako mi je drago da je taj izraz već prilično općedruštveno prihvaćen, jer je pomalo istisnuo one: retardiran i sl. za sve i svakoga.
invalid mi kao i nadici, zvuči teško, ali također nediskriminirajuće.

mislim da si pogresno postavio stvari.
npr. kad pises

Da li je normalni ljudski život i potreba za uključenost u društvo posebna potreba? Da li je potreba za boravak u vrtiću ili školi, treniranje nekog sporta ili odlazak u kazalište ili kino ili posuđivanje knjiga u gradskoj knjižnici – posebna potreba?

krivo postavljas stvari jer sve to sto si nabrojao doista nisu posebne potrebe, ali djeca koja to sve ne mogu imaju posebne potrebe bas ZATO sto to sve ne mogu . sto ne mogu obavljati NAJOBICNIJE potrebe.
ako me kuzis

Joj, sad mi je zao sto mi je casopis dijete i vrtic ciji jedan broj je bio posvecen djeci s pp, ostao u trogiru. Ima jedan legendarni clanak jedne tete iz vrtica bas na temu ovog izraza. Clanak govori o tome kako svak od nas, nevezano uz mogucnosti ima neke posebne potrebe. Teta je to potkrijepila primjerima iz vrtickog zivota.
Kad kazemo osoba s pp, zaista nismo puno rekli. Iako je dijete s poteskocama izraz koji poteskocu istice uz dijete, meni osobno taj izraz ima vise smisla.
Ne slazem se s bosancerom u dijelu u kojemu govori o tome kako je izraz temelj za diskriminaciju koju je svaki od nas vidio na djelu.
Kao drustvo se vjerojatno ne trudimo dovoljno da diskriminacije ne bude, ali tome nije kriv izraz. Ne mogu reci da ne napredujemo, ali jos uvijek cijela prica lezi na pojedincima koji kuze u cem je bit i na vecini koja kuzi vrlo ograniceno.
Mislim da se promjenom naziva ne bi puno toga promijenilo. Promjene se trebaju dogoditi na nekim drugim razinama. Edukacija, edukacija i sankcioniranje diskriminacije.

martina mama je napisao/la:Kao drustvo se vjerojatno ne trudimo dovoljno da diskriminacije ne bude, ali tome nije kriv izraz.

martina mama je napisao/la:Mislim da se promjenom naziva ne bi puno toga promijenilo.

veliki potpis na ovo

Hvala svima na sugestijama. vidim da izraz "posebne potrebe" jos uvijek je terminoloski aktualan. No moje polaziste je u tome da ako govorimo za nekog da ima posebne potrebe a radi se o osnovnim i uobicajenim potrebama da termin posebne potrebe nije adekvatan jer govori da se ostvarivanjem uobicajenih potreba ostvaruje nesto posebno. I ja se slazem da svatko od nas ima nekih posebnih potreba no i tu je tesko razluciti sto bi to bilo no recimo bavljenje ekstremnim sportovima bi mogli svesti pod naziv posebne potrebe no ukljucivanje u redovne skole svakako nije posebna potreba nego samo postoje ne bih cak rekao niti posebne nego bih upotrebio izraz specificne metode i specificni postupci da se djeca s teskocama u razvoju integriraju u redovite skole. Ono sto mi je jako vazno to je da terminologiju sve vise prilagodimo vremenu i da je terminologija sto adekvatnija onome za sto se zalazemo. Jer kad kazemo da nase dijete ima posebne potrebe i ako se zalazemo da se potrebe ostvare stjece se dojam da trazimo nesto posebno a mi u stvari za nase dijete trazimo isto sto imaju i svi njegovi vrsnjaci znaci nista posebno i drustvo je duzno imati isti kriterij i istu uslugu za svo stanovnistvo i ako ta usluga znaci prilagodjavanje odredjenih stvari drustvo je OBAVEZNO tu prilagodbu izvrsiti kako bi odredjena usluga bila dostupna svima koji ju trebaju. Izgradnjom "posebnih" ustanova" posebnih vrtica i posebnih skola nasa djeca su getoizirana i degradirana i socijalno iskljucena. A sve zbog toga sto imaju posebne potrebe pa se za njih izgradjuju posebne ustanove i posebne skole da bi se zadovoljile njihove posebne potrebe koje kako ispada nisu iste kao i potrebe njihovih vrsnjaka. Svakako da sama terminologija ne rijesava probleme no adekvatnija terminologija djeluje na samu percepciju onoga za sto se zalazemo. Jer slozit cemo se (bar se nadam) da mi za nasu djecu ne trazimo u stvari nista sto nemaju i njihovi drugi vrsnjaci. Nista vise ali ni nista manje. Jer ako vrsnjak naseg djeteta moze trenirati stolni tenis ne vidim razloga zasto se i nasem djetetu ako to zeli ne bi omogucilo treniranje stolnog tenisa skupa s njegovim vrsnjacima a ne izdvojen u "posebnom" klubu. Eto jos malo mojih razmisljanja oko teme i nadam se da ce biti jos komentara.

moje dijete ima "posebnu potrebu" da mu netko kaže ili signalizira kada nailazi na stepenicu, da mu u nepoznatom prostoru netko pruži ruku kako bi se mogao kretati, da mu netko pogledom potraži igračku i usmeri ga kako bi ju on mogao pronaći...
ja to zbilja doživljavam kao posebne potrebe, jer ih ima svakodnevno, kod obavljanja svega što druga djeca njegove dobi mogu samostalno. i ne bih to mogla usporediti s bavljenjem ekstremnim sportom, jer ne bavi se svatko ekstremnim sportom, i ekstremni sport nije dio svakodnevnih uobičajenih aktivnosti.
on ima potrebe kao i svako drugo dijete, ali ima i potrebu da mu netko pomogne pri zadovoljavanju tih potreba, a to druga djeca nemaju. i to su njegove "posebne potrebe", koje to zaista i jesu. smatram da se mogu zadovoljiti i bez degradiranja, socijalnog isključivanja, getoiziranja, baš unutar društva, u redovnom vrtiću/školi. ali ne mogu zažmiriti i reći da ih on nema, kad ih ima, i onda dozvoljavam da ih se zove tim imenom, kad to i jesu

upravo tako kao što kaže Danijela - dijete s pp može svoje želje/potrebe zadovoljiti samo uz pomoć ...
Vani je uobičajen naziv "special needs"
Možemo reći da dijete s teškoćama u razvoju da bi moglo funkcionirati u svim/nekim dijelovima života i društva, treba posebnu pomoć da ih zadovolji.

Mada sam ja nekako više osoba koja u sebi ( i za sebe) misli " ma zovi me i loncem - al ne lupi me kolcem" ipak sam sklonija bosancerovom razmišljanju .
Jerbo jest bitno baratati pravom terminologijom na razini nekog sadašnjeg-budućeg smjera uključenja / uključivanja u mainstream društvo onih koji su "drugačiji" "posebni" ali ta njihova „ posebnost“ jest u potrebi postojanja i dostupnosti drugačijih, neuobičajenih, neuprosječenih, posebnih načina ostvarivanja temeljnih , uobičajenih,prosječnih potreba.
Naravno da sama promjena terminologije ne rješava ništa sama po sebi – tko to zna bolje od nas ?
Ali je bitna primjerice primjena prave terminologije na onom planu na kojem opisuje kako će se „posebni“ tretirati u društvu. I kako će se kroz zakone regulirati to pitanje. I SAMA SE ČESTO PITAM ZAŠTO K VRAGU TAKO SPORO SVE IDE ? Zašto je i nakon godina primjera dobre prakse tako teško npr. dijete sa DSom upisati u redovni vrtić , školu.. zaposliti ? Naravno da ima puno prepreka na toj nekoj ljudskoj razini … ali ne stoga što bi svi ti „ normalni“ „prosječni“ „neposebni“ ljudi svi redom bili zli … nego još razmišljaju na razini INTEGRACIJE - koja kaže „ OK – uključit ćemo to dijete u redovni vrtić ali samo ako to dijete dokaže i svaki dan dokazuje da je spremno i sposobno tako se promijeniti i prilagoditi okruženju da ne „ iskače“ iz opće slike.
Daleko smo od INKLUZIJE koja kaže „ OK – uključiti ćemo to dijete u redovni vrtić i mi ćemo sebe i okoliš mijenjati na taj način da to dijete ne iskače iz opće slike.
U sustav INTEGRACIJE neka se djeca NIKAD neće moći uključiti – jednostavno se uza sav svoj trud,trud roditelja ,habilitatora, dobru volju i spremnost okoline da ga objeručke primi NEĆE se moći dovoljno promijeniti da zadovolje očekivanja okoline.
U sustavu INKLUZIJE SVA su djeca već po defoultu uključena ( jer su djeca u tom društvu) I nije to neka utopija – ona je SVAKODNEVICA naših obitelji - naša djeca nisu INTEGRIRANA u našu obitelj – ona JESU naša obitelj ) Ostaje taj model iz obitelji „ preslikati“ na društvo.

U sustavu INKLUZIJE SVA su djeca već po defoultu uključena ( jer su djeca u tom društvu) I nije to neka utopija – ona je SVAKODNEVICA naših obitelji - naša djeca nisu INTEGRIRANA u našu obitelj – ona JESU naša obitelj ) Ostaje taj model iz obitelji „ preslikati“ na društvo.

moje dijete ima "posebnu potrebu" da mu netko kaže ili signalizira kada nailazi na stepenicu, da mu u nepoznatom prostoru netko pruži ruku kako bi se mogao kretati, da mu netko pogledom potraži igračku i usmeri ga kako bi ju on mogao pronaći...

Postavio bih retoricko pitanje. Da li je starija osoba koja ima kataraktu i kojoj takodjer netko treba reci gdje je stepenica takodjer osoba s posebnim potrebama?

bosancero je napisao/la:
moje dijete ima "posebnu potrebu" da mu netko kaže ili signalizira kada nailazi na stepenicu, da mu u nepoznatom prostoru netko pruži ruku kako bi se mogao kretati, da mu netko pogledom potraži igračku i usmeri ga kako bi ju on mogao pronaći...

Postavio bih retoricko pitanje. Da li je starija osoba koja ima kataraktu i kojoj takodjer netko treba reci gdje je stepenica takodjer osoba s posebnim potrebama?

po meni je. kao i osoba srednje dobi koju treba voditi na stepenicama. imam u svojoj okolini primjer i jedne i druge takve osobe, i sami se slažu s tim terminom. čak kažu da im je draže nego kad ih zovu "invalidima", što ponekad ima i podrugljivu konotaciju

Irena, carice!!! Sve si rekla!!! Model iz obitelji na drustvo!!!

Irena, potpis u cijelosti :klanja

Irena potpis

Ja ne volim koristiti rijec invalid, mada na mnogim sastancima vidim da ih stariji voditelji nekih udruga vole upotrebljavati i cak inzistiraju na tome. Posebne potrebe su mi nekako lakse, ali dok sam razgovarala sa nasim paraolimpijcem Mihom Španjom, on se nije slozio ni sa posebnim potrebama. On nasu djecu zove djecom sa poteskocama u razvoju, sto i ja znam izgovoriti. Inace, nazivi koji su se nekad koristili tipa mongoloidnost mi je teska, jedna od Laninih dijagnoza je Stigmata degenerativa, koja meni ide na zivce, a znam da postoji novi naziv.

Mene pak smeta što se ljudi toliko bave terminologijom. Čini mi se da je manje važno da li nazivamo posebnim potrebama, invaliditetom. Važnije mi se čini da se obrazuje ljude kako se ponašati prema tim osobama/djeci. Npr. da li, kako i kada ponuditi pomoć i slično. Usporedbu između nepravilnog i pravilnog ponašanja u određenim situacijama.
Npr. onaj spot sa slijepom trudnicom me posebno iritira. Ne čini mi se bitno što ljudi misle kad vide osobu s posebnim potrebama, ali mi se čini bitno upozoriti ljude da npr. na tramvajskoj stanici kažu broj tramvaja koji dolazi, i da li i kako, da to ne bude uvredljivo, ponuditi pomoć kod ulaska u tramvaj, da li ponuditi mjesto za sjedenje slabovidnoj osobi.
Znači kroz konkretne situacije s kojima se susreću osobe s posebnim potrebama, ili kako ih god želite nazvati, kako se pristojno ponašati. To se, isto kao što učimo osnove općeg pristojnog ponašanja, treba učiti, a većina ljudi nema pojma što i kako napraviti i često iz neznanja ne napravi ništa, nego se prave kao da situacija i ne postoji.

beammama je napisao/la:Mene pak smeta što se ljudi toliko bave terminologijom. Čini mi se da je manje važno da li nazivamo posebnim potrebama, invaliditetom. Važnije mi se čini da se obrazuje ljude kako se ponašati prema tim osobama/djeci. Npr. da li, kako i kada ponuditi pomoć i slično. Usporedbu između nepravilnog i pravilnog ponašanja u određenim situacijama.
Npr. onaj spot sa slijepom trudnicom me posebno iritira. Ne čini mi se bitno što ljudi misle kad vide osobu s posebnim potrebama, ali mi se čini bitno upozoriti ljude da npr. na tramvajskoj stanici kažu broj tramvaja koji dolazi, i da li i kako, da to ne bude uvredljivo, ponuditi pomoć kod ulaska u tramvaj, da li ponuditi mjesto za sjedenje slabovidnoj osobi.

meni je taj spot recimo super...

najvise me zivcira sto je fakat tako da ce ekipa misliti (pa cak i ponekad izgovoriti :o) svasta... ovaj spot je ono: ne zalite me. prestanite. brinite svoje brige. ona ima ful zivot.

meni je totalno svejedno jesu li posebne potrebe, invaliditet, poteskoce ili bilo kaj drugo - meni je bitna integracija i da ne gledaju drugacije ljude/posebne potrebe/invalide sa zgrazanjem... vise ono. mi smo tu. medju vama. i to je to.

Mame i bebe forum

Posebne potrebe

Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe

Re: Posebne potrebe