dok sam ja bila dijete i isla u osnovnu skolu, sjecam se da sam u knjizicu ( u kojoj su uvijek bile petice) dobivala neke novceke
i to mi je ostalo ko neko predivno sjecanje
mi taj obicaj nismo imali, do nedavno, kad nas je sin naprao da se on trudi i muci ( a fakat se trudi, da bi rijeci rekla
) vec skoro pune cetiri godine i da skuplja same petice, a mi ga samo pohvaljujemo, nikada nista nije dobioi da bi on sada PSP, kojeg, si je, usput, jako, jako dugo zelio, valjda od kada je izasao kod nas i za kojeg smo rekli da to nece u nasu kucu

i mene je tu oprala griznja savjeti, sjetila sam se svog djetinjstva i onog osjecaja kojeg su u meni stvorili tadasnji dinarceki koji su suskali u knjizici ....i nagovorila sam mm-a da mu kupimo taj PSP
mm valjda nije dobivao niti poklone za bozic, a kamoli nesto drugo, tako da mu je taj osjecaj bio stran, ali je pristao


a on je razocaran zbog toga, ali bas nju briga


) kad vidim da mu to ništa ne znači. 
ali na kraju godine, ili na polugodistu joj dopustimo nesto sto si ona zazeli npr. tecaj jahanja, pa djecji kamp koji je izabrala, nesto vece (i skuplje).



