Mame i bebe forum

na rodi se razmahuje tema, pa me baš zanima što vi mislite...
trebaju li djeca u prvom rzredu dobivati bolje ocjene, ili petice kao poticaj? tj, koliko mislite da i njima ocjene trebaju biti mjerilo stvarnog znanja, a ne samo motivacija za svladavanje gradiva?

kakav odnos imaju vaša djeca prema ocjenama?
a vi?

kriteriji trebaju biti nešto blaži kako se djeca ne bi obeshrabrila, no istina je da je inflacija odlikaša kroz cijelu osnovnu školu.
nekome je petica poticaj, drugome je lošija ocjena poticaj da se potrudi, a petica da se umrtvi (ta sam).

da, prije svega bi trebale pokazivati stupanj savladanog gradiva te trud djeteta (a to je malo teže procijeniti, neki su samozatajni). pokanjanjem petica onima koji su dosta ispod onih koji znaju za petice omalovažava se uspjeh onih prvih.

eli je napisao/la:kriteriji trebaju biti nešto blaži kako se djeca ne bi obeshrabrila, no istina je da je inflacija odlikaša kroz cijelu osnovnu školu.
nekome je petica poticaj, drugome je lošija ocjena poticaj da se potrudi, a petica da se umrtvi (ta sam).

da, prije svega bi trebale pokazivati stupanj savladanog gradiva te trud djeteta (a to je malo teže procijeniti, neki su samozatajni). pokanjanjem petica onima koji su dosta ispod onih koji znaju za petice omalovažava se uspjeh onih prvih.

sve si rekla! potpisujem!

Potpis na Eli.
Mislim da je u prvom razredu petica poticaj i motivacija i da je rano za treniratiri strogocu, nasa uciteljica se ne slaze tako da je bilo i trojki pa i jedinica iz vladanja ali i testova i diktata. Vjerujem da ce na kraju ipak biti 90% odlicnih, sto mi se i cini odrazom njihovog znanja jer to su ipak stvari koju djeca svladaju vise manje bez problema, vise me smeta inflacija petica u visim razredima i lov na ocijene radi upisa u srednje skole.

smatram da ocjena kao mjerilo znanja u prvom razredu nije potrebna. prijasnji postovi su me samo ucvrstili u tom misljenju.
jer, kad nastavnik vec da ocjenu, onda bi ona zaista morala biti sto realnija procjena djetetovog znanja. motivacijska uloga ocjena vec u prvom razredu moze imati i kontraefekt.
jedan dio djece u prvom razredu ima i drugih problema prilagodbe, zbog kojih je lako moguce da njihov potencijal uopce ne dolazi do izrazaja. neka "losija" ocjena ih moze samo sputavati da se rascvjetaju .

i zato nema ocjena u prvom polugodištu, koje se smatra razdobljem prilagodbe.

ako nema ocjena čitav prvi razred, pa je 2,5 mjeseci praznika, i krenu ih bombardirat ocjenama u drugom, šta nije i to kontraefekt?

ne bi trebalo biti. barem ne u toj mjeri kao u prvom. osim toga mislim da je djetetu u 2. razredu lakse smisleno objasniti zasto je za svoj rad dobio 4, nego zasto je za taj isti rad prosle godine dobivao 5, ali, eto, sad vise ne ide tako.
moram reci da ja govorim iz perspektive majke cije ce dijete ocjene dobiti u 4. razredu. do tada to njima nije tema. o da, imaju oni svoje "ocjene" cak vrlo detaljno razradjene,i jos sami sebe (pr)ocjenjuju, ali medjusobno oni ne komentiraju, niti znaju kako drugi stoje na ljestvici.

mi ocjene nismo imali prva dva razreda, samo opis koliko znanja smo stekli, uz kakve poteskoce, koliko smo se trudili, bili koncentrirani, u cemu smo se posebno istaknuli.
a nagrada za trud je bila usmena pohvala pred cijelim razredom, svaki put se jedan ucenik posebno istaknuo, ponekad netko tko je i inace odlican, a cesto i netko tko i nije tako dobar, pa se jednom potrudi i iznenadi. i mislim da je taj sistem bio super.
pohvale ili poticaj da drugi put napravimo bolje smo dobivali i u biljeznice. najveci gust mi je bio donijeti doma biljeznicu u kojoj crvenom kemijskom pise: "Bravo! odlicno si to napravila". bilo je i slicnih natpisa tipa "jako dobro" i "dobro, ali drugi put pripazi na....". i bile su dvije ili jedna kvacica. a popravljali smo zadatke sve dok nismo dobili bar jednu kvacicu.
takodjer, u prvom razredu smo isli po nekom eksperimentalnom programu, gdje se svatko tko je usvojio gradivo mogao otici igrati na veliki tepih pun kockica, nekih poput lego, sjecam se ih se jos. spajale su se nekakvim bijelim stapicima. i mislim da je to odlicno funkcioniralo.
za ocjene smo slusali od starije brace, djece u skoli, i otprilike smo vec znali tko ce imati petice, a tko ne. ne sjecam se da je trecem razredu bilo nekakvih problema radi ocjena, barem meni to nije bio problem, ali ja sam bila odlikasica

mislim da im u prvom razredu ne trebaju ocjene, nego drugaciji poticaji za rad. povremene pohvale, i povremeni blagi negativni komentari. i povremene nagrade za trud. a kljucno je da su povremene, ne konstantne, mislim da bi se klinci tada puno vise trudili nego kad bi netko stalno dobivao petice ili stalno trojke.

moj je sada 4. razred
iskreno, ne znam jesu li u prvom razredu bili sve odlikasi, mozda i jesu,ne znam
ali znam da je uciteljica nagradjivala trud
pa je tako moje dijete, koje se uvijek jako, jako trudi, iz citanja u prvom razredu ( o tome sada govorimo, o prvom razredu, jel? ) uvijek imalo 5
iako bi to bilo daleko od petice, da ga je pitala na blef
ali nije, koliko me sjecanje sluzi
cilj joj je ocito bio stvoriti radne navike
pa je tako moj dosao na sat pripremljen i citao je ko najbolji citac, sto nije bio niti onda niti sada

njeni su kriteriji s godinama rasli, sto mi je u redu
polako je navikavala i ucenike i roditelje na sve zesci i zesci tempo i sve stroze kriterije

i to mi se cini ko pravilan put
danas je to jedan jako dobar razred

Mi imamo učiteljicu koju je navela Potica.
Mislim da su kod nas ocjene realne i nemaju veze sa poticanjem i ohrabrivanjem.
Sistem ocjenjivanja je isti kao u srednjoj školi.
Ako ima pet pitanja, jedna greška je ocjena manje.
Nemam pojma je l to dobro općenito, al kod mog djeteta nije.
Nju je to obeshrabrilo. I često čujem, ma ja nikad ne mogu dobiti pet (a nije da ih nema,
samo joj se urežu u glavu trojke).

Naša učiteljica ima prekrasan i po meni jedino ispravan pristup:
Ako dijete ne zna za 4 ili 5 (a ona je mišljenja da je gradivo ipak takvo da ga svako dijete može naučiti za tu ocjenu), ona ga pošalje na mjesto s rečenicom
"MOžeš ti to i bolj, pripremi se za drugi put da dobiješ bolju ocjenu"
Rezultat je dvostruk: djeca motivirana da uče da bi dobila bolju ocjenu. Znači, imamo i motivaciju i relano znanje.

nadicab je napisao/la:"MOžeš ti to i bolj, pripremi se za drugi put da dobiješ bolju ocjenu"
Rezultat je dvostruk: djeca motivirana da uče da bi dobila bolju ocjenu. Znači, imamo i motivaciju i relano znanje.

Da li onda to demotivira one koji redovito uče?! Dođe doma i misli si - stignem se ovaj put poigrat pa ako pita bit će i prilike za popravak, a ako ne pita još i bolje.

Ja sam za realno ocjenjivanje.

Moj je daleko od odlikaša Ima čak i dvojku iz matematike(među ostalim ocjenama) Meni je to malo pretjerano,pogotovo za prvi razred,bar dok one osnove ne savladaju.

Jedinica u razredu ima.
Moji decki recimo imaju 5 iz citanja, ali ne citaju tecno, jos uvijek.

Da li onda to demotivira one koji redovito uče?! Dođe doma i misli si - stignem se ovaj put poigrat pa ako pita bit će i prilike za popravak, a ako ne pita još i bolje.

ja mislim da ne, jer to dijete mora 2x odgovarati. Onaj koji je naučio od prve, ima odmah 5 i slobodno vrijeme za igru odmah posliej odgovaranja, a onja koji nije naučio nego se možda igrao, shvaća posljedice neučenja ali kroz pozitivna primjer, ne kroz kaznu (jer loša ocjena jeste kazna)
Moramo ipak imati na umu da se tu radi o prvašićima kojima je učiteljica jako važna osoba u životu, a nije niti lako "osramotiti se " pred razredom i ne znati ono što druga djeca znaju

I kod nas u razredu je ovaj sistem ocjenjivanja

Sistem ocjenjivanja je isti kao u srednjoj školi.
Ako ima pet pitanja, jedna greška je ocjena manje.

Iako moja ima sve 4 i 5 ima onih koji dobiju i manje, učiteljica ima reputaciju da je stroga i realna tako da mislim da ih ne poklanja baš tak lako, ali vjerujem da i ona ponekad to radi da ih ohrabri.

A ne, ja sam učiteljica u 1. i 2. r. i kod mene nema toga da su svi odlikaši, realna sam, koliko zaslužiš, zaslužiš jer na kraju mi u biti dolaze roditelji moliti za ocjene a dijete cijelu godinu nije ni prišlo knjigama! Jedino kad mi dijete ima iz svega 5 a iz jednog predmeta ima npr. 4, onda mu povisim na 5.

mrava je napisao/la: Jedino kad mi dijete ima iz svega 5 a iz jednog predmeta ima npr. 4, onda mu povisim na 5.

zašto? možda iz tog nekog predmeta s razlogom nema 5 čitavu godinu, pa zašto mu onda pokloniti na kraju?
osim toga, i ako ima jednu četvorku, i dalje prolazi s odličnim, samo mu prosjek nije 5,0

"MOžeš ti to i bolj, pripremi se za drugi put da dobiješ bolju ocjenu"

to je o.k. u prvom razredu. ali moram reci da mislim kako nije dobro za dalje. imam primjer kad je cura bila ljuta na svoju uciteljicu zbog slicnog pristupa, jer kad je dosla u vise razrede naravno da vise toga nije bilo.

mazilica je napisao/la:

mrava je napisao/la: Jedino kad mi dijete ima iz svega 5 a iz jednog predmeta ima npr. 4, onda mu povisim na 5.

zašto? možda iz tog nekog predmeta s razlogom nema 5 čitavu godinu, pa zašto mu onda pokloniti na kraju?
osim toga, i ako ima jednu četvorku, i dalje prolazi s odličnim, samo mu prosjek nije 5,0

Da, samo u školi u kojoj ja radim ne daju pohvalnice za ispod 5,0 pa mi bude žao kad je dijete bistro i pristojno a nešto mu ne ide npr. tzk.

mrava je napisao/la:kod mene nema toga da su svi odlikaši, realna sam, koliko zaslužiš, zaslužiš

ja se u ovom slažem...

u našem razredu ima svakakvih ocjena...čak i jedinica, i mislim da je to realno jer ako jedno dijete riješi sve točno iz matematike i dobi 5, a neko ne riješi ni pola znači dobi 1, onda nije realno da oba dva dijeteta imaju 5...
takvi testovi pokazuju znanje crno na bijelo...ista stvar je iz engleskog...
2. razred će biti drugačiji, teži, više će se tražiti od djece i takav način je dobra podloga za 2. razred...
ali mislim da testovi sa 5 pitanja i da onda jedan netočan je odma ocjena niže nije dobar pristup...takve testove smo dobivali u srednjoj školi, a ne u prvom razredu...trebalo bi biti više pitanja, jer ipak jedan netočan ne znači da dijete nije naučilo....

Mala Bornica je napisao/la:

"MOžeš ti to i bolj, pripremi se za drugi put da dobiješ bolju ocjenu"

to je o.k. u prvom razredu. ali moram reci da mislim kako nije dobro za dalje. imam primjer kad je cura bila ljuta na svoju uciteljicu zbog slicnog pristupa, jer kad je dosla u vise razrede naravno da vise toga nije bilo.

a zašto je tek u petom razredu vidla da podilaženja nema i da se treba učit i zaslužit ocjene?