Mame i bebe forum

Šta poduzeti!?
U razredu je dečko koji je općenito zločest.Ometa nastavu, zadirkuje i tuče, nagurava druge.
Razrednica je upoznata s tim...nakon situacije da se usred sata s drugim dečkom potukao bila je i pedagogica u razredu na razgovoru...
Ne podržavam nasilje..i ne želim svoje dijete učiti takvom ponašanju..ali šta drugo da kažem nego ako te počne tuči vrati istom mjerom ( i nadati se da će prestati )

vidi ovaj topic

Sve je to ok..ali u praksi i realno - šta sedmogodišnjem djetetu reći kako da se postavi.Kontakt je nemoguće izbjeći....

sad ću ja pametna istrčati sa svojim još pametnijim stavom:
ja sam svom sedmogodišnjaku rekla neka vrati, kad ga netko namjerno udari, tak jako da se ovaj ne digne. i nakon toga neka odmah ide učiteljici reći šta se desilo i šta je napravio.
nego kako. ja, recimo, garantiram (koliko to možemo za svoje dijete) da on neće prvi napasti. ali da se treba braniti- apsolutno treba. da se razumijemo- moj mali ima 20 kila s krevetom, al da vidiš kako uzvraća. ima prijatelja koji je dosta grub. nas dvije mame stojimo i gledamo ih. malac udari mog malog, a moj vraća iz sve snage. i okrene se i dotrči k meni. nema drugog načina. neće uvijek biti mame il tete il učiteljice il ne znam ni sama koga da mu se požali. dok nekog nađe- ko živ ko mrtav. i zato mora nasilniku dati do znanja da on nije vreća za udaranje.

dovoljno sam dugo radila u školi da znam koliko se može i želi reagirati po svim stavkama (od škoole do škole je drugačije) navedenim u svim linkanim zakonima i pravilnicima. i treba pokrenuti i proći proceduru. ali tek kad je siguran da nasilnik neće potrčati za njim.

da se razumijemo, ne potičem ga na nasilje, mali je zapravo u duši kukavica, leptira se boji i kukaca (mačaka i pasa da ne spominjem), ali mora se znati obraniti od divljaka. prvo vrati, a onda traži pomoć.

sazovi roditeljski sastanak u dogovoru sa razrednicom i pokušajte razjasniti situaciju
ponekad roditelji i neznaju kakva su djeca u školi.

A ponekad roditelji i ne zele vidjeti.

Imala sam priliku biti u kontaktu s jednom obitelji. Majka se je zalila da joj sina stalno gnjave, da ima problema u skoli, uciteljicom - sa svima. A istovremeno sam vidjela da u kontaktu s djecom je uvijek on taj koji pocinje. Ja sam ga vidjela u tri navrata i sva tri puta je izazivao probleme drugoj djeci. Pri cemu je on najstariji. Mozda se drugacije ponasa u sitaciji gdje nije tako, i mozda je u takvoj situaciji on meta, ali onako, gledano sa strane, samo dijete je izazivac problema. Iskreno, ne vidim da bi razgovor s takvim roditeljima pomogao, jer jednom je mali pred ocima majke gnjavio mladje dijete, a ona ne reagira. Ne vidi?

Ali vezano za temu, mora da je jezivo kad ti neko dijete vec samo gnjavi, a pogotovo udara. Ja svoju djecu ucim da se sklone kad god je to moguce, da se micu od problematicne djece. Ako to ne pali, traze pomoc od tete/uciteljice. Ako ni to ne pali, vrati najjace sto mozes. Ali tu bi se vec vjerojatno i ja isla umjesati.

i pedagoga, i psihologa, kog već na školi ima.
i sve roditelje. a onda gledaj tko od roditelja uopće zna da taj malac radi tak ozbiljne probleme. tak da zapravo moraš pazit da nisi jedini roditelj koji ima pritužbe. ne doživljaaju baš sva djeca nasilništvo kao problem. pogotovo ako nisu sami direktne žrtve.

kad je nedavno jedan trećaš iznuđivao novac od mog sina i još jednog prvačića, moj me naravno doma tražio pare ( da si kupi novog, starijeg prijatelja). ovaj drugi prvašić nije tu zgodu uopće doma spomenuo, jer on opće nije vidio u tome niš loše...

Ja svoju djecu ucim da se sklone kad god je to moguce, da se micu od problematicne djece

točno adea. prvo treba učiti dijete da uoči divljaštvo.
onda da izbjegava takve divljake.
ali ako izbjegavanje ne pali, i na kraju postane žrtva- mora i mora vratiti.

svaki divljak je u duši kukavica. i ako naiđe na otpor- često se povuče. zato, za slučaj da se ne povuče- okinut ga jako da se nemre dići.

malo sam pretjerala (ipak su to "djeca"), ali na tom sam tragu.

apsolutna miroljubivost moze proci eventualno u vrticu
u skoli
cak niti odlucni - ne! pusti me! makni se!...ne djeluju
u vecini slucajeva, rekla bih i uvijek
djeluje samo pokazati zube

mislim, da i mene netko susne, prvi puta bih mozda opsovala, vikala i ne znam sto, a drugi puta bih mu vratila najjace sto mogu
zasto onda od djeteta ocekivati da podnosi ponovljene batine?

Jooj, imala bi koješta napisati o ovome. Imam totalno miroljubivo i nenasilno dijete. Koje ne zna vratiti. I kojega to uopće nije moguće naučiti. I slažem se, ako je dijete takvo, naravno treba vratiti, iz sve snage

moj osobni stav je da filozofija vraćanja je tek najzadnji u lancu pokušaja normalizacije cijele priče jer na kraju svi želimo da nasilnik prestane biti nasilnik. Treba uključiti i angažirati učiteljicu, pedagogicu, ravnatelja.
Treba uključiti i vijeće roditelja - ma treba dignuti frku do neba, pogotovo ako je 1. razred u pitanju

tak jako da se ovaj ne digne

Uz sve posljedice po zdravlje i život ja ovako nešto nema šanse da bi savjetovala svom djetetu da učini

ja sam svom sedmogodišnjaku rekla neka vrati, kad ga netko namjerno udari, tak jako da se ovaj ne digne

krasno si ga savjetovala

da se razumijemo- moj mali ima 20 kila s krevetom, al da vidiš kako uzvraća. ima prijatelja koji je dosta grub. nas dvije mame stojimo i gledamo ih. malac udari mog malog, a moj vraća iz sve snage

a ovo mi je za krepat,od muke
super mame,svaka vam cast!!!
a nije vam palo na pamet da poucite djecu,svaka svojeg da to nije u redu i sl.?

Pa valjda moraju gledati jer su se kladile na pobjednika, pa čekaju ishod

valjda bi mu trebala reći: sine, kad te udare, ti mu reci- nemoj me tući.

a ovo "da se ne digne" sam već naglasila da sam malo pretjerala ( i nisam mu to tako rekla), ali da- mislila sam tako, možete me .

ja imam svoju priču o nasilju u školi koje je trajalo punih 7 godina. i jako dobro znam koji je bio jedini način da ga zaustavim. napravila bih to opet. to je bio jedini (ispravan) način da se to prekine. i budite sigurne da se nisam djetetu obraćala: nemoj to više raditi, nemoj djecu tući.

daj ne pričajte svašta i ne sudite- vidjela bih kako bi reagirale da vam dijete nasilnik gurne pod kamion ( tragedija je, bogu hvala, izbjegnuta). i istovremeno znate da isto to nasilno dijete će sutra biti u školi i čekati vašeg ili nekog drugog klinca da ga ponovo izdeveta ili izvrijeđa. šta, možda nećete slati dijete u školu? dok službe ne odrade posao? nekih, recimo, 7 godina?

taj nasilnik nije po drugi put napao samo one koji su mu nakon prve pokazali zube. ko je pokazao strah- nije više imao mira.

al da, to su samo djeca blablabla........ kaj stvarno "čitamo iste novine"?

skorpionka je napisao/la:

tak jako da se ovaj ne digne

Uz sve posljedice po zdravlje i život ja ovako nešto nema šanse da bi savjetovala svom djetetu da učini

X

a što je najgore, treba mu se osvetit i onda ga brzo ići tužakat?
čemu tužakat ako su 1:1 u najmanju ruku?!?

bojim se da je ovakav odgoj taj koji posredno ali ipak njeguje nasilje...jer i ti mali nasilnici, koji prvi počinju, u svojim ludim glavicama nađu neki razlog za napad. a roditelji ih počesto odgajaju tako da postoje razlozi za nasilje.
a ne postoje i ne smiju postojati!!!

I što ako mu se osvetio i tužio ga? Drugi put će revolt ovog izazivača biti samo još veći, drugi put će doći s dvojicom, pa neće biti načina za obranit se, osim ponovnog smišljanja osvete koja će biti ravna...i tako u krug...

Treba porazgovarati u školi, suočiti roditelje nasilnika i žrtve (iako će nasilnik gotovo uvijek tvrditi da je izazvan)...i izbjegavati nasilnika.
S vremenom će se uvidjeti tko je taj ko se uvijek upliće u nevolje i onda škola mora nešto i učiniti.


Moja mama je imala ludu taktiku - kad bi joj neko maltretirao dijete (mog brata ili sestru, ja nisam imala takva iskustva), otišla bi do tog nasilnika i pozvala ga da porazgovaraju. I dala bi mu veliku čokoladu Redovno bi se zasramili, i možda paradoksalno, tu bi čokoladu pamtili puno bolje od prijetnji i udaraca.

Ali nije to ni lako napravit - pobjesnit što ti neko dira dijete i onda tražit dobro u njemu i davat mu čokolade.

važni dokumenti vezani uz sprecavanje vrsnjackog nasilja su tu
ovdje je opcenito o unicefovim projektima, tu imate link na "nemoj mi se rugati", elektronicko nasilje i sl.
tu cete naci brojne radionice, projekte i sve sto je vezano uz vrsnjacko nasilje i njegovo sprjecavanje.

Uz zajedenicku suradnju unutar kruga dijete-roditelj-skola, uz edukaciju ucitelja i ucenika moze se jako puno. UNICEF je napravio sjajne projekte koji su (barem u nasoj skoli) dali puno rezultata. Naucili smo kako reagirati u slucaju nasilja, naucili smo zapravo sto je sve nasilje (naime, ucenici se zacude kad zapravo saznaju da nasilje nije samo kad nekog udaris, vec je to puno siri pojam, danas prisutan i u elektroničkim medijima i sl. ), naucili smo kako ga sprijeciti, napravili smo pravila ponasanja (koje se ocekuje) i mjere koje provodimo u slucaju krsenja tih pravila....I malo po malo ide na bolje.


korny - prvo razgovor s razrednicom pa strucnim suradnicama i vjerujem da cete naci neko rjesenje. I budi uporna i dosadna ako treba. Na nasilje treba reagirati i svakako mu daj do znanja da kad se tako nesto dogodi da to nije tuzakanje i da treba reci i prijaviti, jer tuzakanje je nesto sasvim drugo.

nitko ne odgovara kako ste pripremile svoju djecu na slučajeve nasilja koji im ugrožavaju čak i život? ili mislite da se to vašem djetetu ne može dogoditi jer on je miroljubivo i dobro dijete? pa i ovaj koji je bio gurnut pod kamion je miran i dobar malac!

molim vas da me poučite; koji bi to bili društveno prihvatljivi načini kojima se neko dijete može obraniti od nasilnog djeteta, kako podučavate svoju djecu da se u tome snađu? ili još nije bilo potrebe (a daj bože da tako ostane narednih 8-12 godina) da ih učite kako se obraniti?

ako ste s njima razgovarali, šta ste im rekli? do sada samo čitam vaša zgražanja nada mnom i mojim odgojnim metodama? ovdje ničeg konstruktivnog, po običaju...

p.s. tužakanje i "obavijestiti učiteljicu što se desilo" nije isto, nikad bilo nit će biti.

p.p.s. svaka čast mami, elizabeta

nikada nisam rekla djetetu - ako te netko udari, vrati mu.
moja metoda je - ako te tko gura, viči na njega! zaurlaj, ako treba - miči se od mene!
i to smo vježbali. u početku joj je bilo smiješno, a kad sam joj objasnila što se sve može dogoditi, shvatila me ozbiljno

Joj, sto put mislim napisati pa odustanem- ali dođe mi da se zapitam na kojem vi to planetu živite?
Moj je često meta- nakon jednog ozbiljnijeg incidenta pitala sam neke zašto uvijek njega tuku , odgovor je bio- pa zna se da on nikada ne vraća
Da bar moj zna vratiti

esperanza - moju je zlostavljao razredni kolega iako je upola tanji od nje sve do trenutka kad se izvikala na njega da se makne i zamahnula kao da će ga ošamariti (u prvi mah sam mislila da ga je udarila, ali nije). više ju nije gnjavio

ja potpisujem ivanuibruno, i ja sam rekla da vrati najjace sto moze i to je zaustavilo nasilje , barem moju vise ta nasilnica ne dira kod nas se radilo o nasilnici , djevojcici koja je tukla i samarala , podmicala stolice i sl drugoj djeci. nas se posebno prihvatila jerbo je moja isto tipa da nikad nikog ne udara, nikad, da ne zna vratiti, ali je uspjela vratiti i sad ju mala ne dira .
izbjegavanje problema nije uspjelo samo je nasilnicu jos vise navuklo.vikanje nije isto pomoglo.

Ina, cure su skroz drugi svijet, vjeruj mi, imam i ja jednu i ta jako dobro pliva, ali s dečkima je skroz druga priča, strašno nešto

Ina66 je napisao/la:nikada nisam rekla djetetu - ako te netko udari, vrati mu.
moja metoda je - ako te tko gura, viči na njega! zaurlaj, ako treba - miči se od mene!
i to smo vježbali. u početku joj je bilo smiješno, a kad sam joj objasnila što se sve može dogoditi, shvatila me ozbiljno

XX

eeee, tako se možemo razgovarati. moram priznati da nisam na djelu vidjela taktiku vikanja na nasilnika, ali- nije loša ideja, moram priznati.

viš, viš, tamo negdje, kad krene šlatanje cura, u 6-7 razredu, i samu me vikanje spasilo. nikad me više nitko nije ni taknuo.

ali, ja si samo zamislim scenu: nasilnica (koja mi je uvijek pred očima kad je nasilje na tapeti) krene u napad, a dijete na nju počne vikati- ja mislim da bi ovu vika još više raspalila.

nema univerzalno primjenjivog pravila. sustav u nekim školama sjajno funkcionira, u nekima ne. ploču "nulta tolerancija na nasilje" imaju valjda sve škole, ali mnogi ne znaju da je imaju, a kamoli da znaju što uopće predstavlja. a nikad ne znaš u kakvoj si školi, dok stvarno pomoć ne zatrebaš.

Ina66 je napisao/la:nikada nisam rekla djetetu - ako te netko udari, vrati mu.
moja metoda je - ako te tko gura, viči na njega! zaurlaj, ako treba - miči se od mene!
i to smo vježbali. u početku joj je bilo smiješno, a kad sam joj objasnila što se sve može dogoditi, shvatila me ozbiljno

da,da...krasno to zvuci
do nekih godina
onda naglo tresnes na zemlju i shvatis da to i ne ide tako
ako imas tu nesrecu da se nasilnik nakaci na tvoje dijete

kaj mislis da decki od 12 godina tako rjesavaju stvari?
stvarno mislis da bi to proslo???
ne bi, vjeruj mi

ok, ja pratim, rado ću se povesti za boljim primjerom.

znači, tvom djetetu prilazi klinju, recimo za glavu veći od njega, sa društvom, i iz čistog mira pljusne tvoje dijete (zamisli, i toga ima!).
dakle, imamo opcije:
vikati na njega
vratit udarac
treće?

ivanaibruno je napisao/la:ok, ja pratim, rado ću se povesti za boljim primjerom.

znači, tvom djetetu prilazi klinju, recimo za glavu veći od njega, sa društvom, i iz čistog mira pljusne tvoje dijete (zamisli, i toga ima!).
dakle, imamo opcije:
vikati na njega
vratit udarac
treće?

bojim se da njegov udarac baš i neće preplašiti jako onog duplo jačeg i za glavu većeg.
mnogi od njih izazivaju i zato što se vole tući.
jedino ako naručiš jačeg da ga isprepada.

ko jači taj tlači.
a mi koji imamo sinove koji nisu baš sportski tipovi, a ni ko od brda odvaljeni...nažalost se ne možemo uzdati u to da će oni nekog ko nasrne na nj utlačit.
moj doduše ima jezičinu kad ga se isprovocira.
ali i to ga je koštalo...znala se mama nasilnika žalit učiteljici da mu je ovaj moj izgovarao ružne riječi.
napad je najbolja obrana, znam, al ne sviđa mi se to nikako...


nije da se moj ne zna i branit, ali mi mu to ne potičemo...jer mi je jasno da time neće puno postić. nasilje se ne liječi nasiljem.
osim što bi se mogao još lošije provest.

a i šta dobivamo ako se neko dijete okani našeg i pređe na drugu žrtvu?

ivanaibruno je napisao/la:ok, ja pratim, rado ću se povesti za boljim primjerom.

znači, tvom djetetu prilazi klinju, recimo za glavu veći od njega, sa društvom, i iz čistog mira pljusne tvoje dijete (zamisli, i toga ima!).
dakle, imamo opcije:
vikati na njega
vratit udarac
treće?

u ovom slučaju treće- bježi doma! zovi nekog odraslog!
ni slučajno ne bi volila da se dovede u još opasniju situaciju ako ih je više i ako su svi prišli s istom namjerom, da ga malo ispljuskaju

Neznam kako zapoceti a da ne odem malo off.Kao prvo imam sina koji je drugi razred i ima jedva 20 kg ,prvo su mu poceli sutati torbu razbacivati stavri po razredu i on je jadan trcao za njima i stvarima i galamio.Uciteljica bi usla kad je vec on bio uplakan i nije htio reci sto se dogadja.Nece kaze i gotovo.I onda meni jedan decko koji se inace bavi karateom i voli A. kaze da njemu neki decki svaki dan sutaju stvari i to rade i da on njega stalno mora braniti.Kazem ja sinu a zasto on to meni nije rekao ili uciteljici,on slegne ramenima.Pitam ga ja sto napravi on kad oni to rade, on pokupi te stvari i sjedne na mjesto.Opet pitam ja njega bi li sjeo na mjesto kad bi oni umjesto torbe sutnuli njega ili njegovog prijatelja on opet slegne ramenima.Tad sam pocela gubiti zivce i rekla mu ako se to jos jednom ponovi nek ostavi te stvari tamo gdje jesu i kad uciteljica dodje i vidi to nek joj objasni da on to nije bacio i da ocekuje od onih koji su to napravili da to i pokupe.Tako je i bilo kad se sljedeci put dogodilo,i kad mi je djete napokon pokazalo zube.Sad su si dobri, ali ne mogu zamisliti sto bi bilo da se to nastavilo.I naravno da im savjetujem da nikad prvi ne udaraju ili izazivaju ali ako im se desi da ih netko sustavno maltretira nek slobodno vrate.Vec sam imala slucaj di je curica koja je 2 godine mladja od moje, moju kcer cupala i gurala ispred mene i njene mame i iako sam govorile ne i nemoj to ti nije lijepo i sva ta sranja mala uporno i dalje .Tad mi je puka film i rekla djetu da joj slobodno vrati jer njena mama unatoc tome sto moja place i ja ju odmicem od nje uopce ne reagira .Da vidis kad joj je vratila kako je prestala ,nikad joj vise nije palo napamet da ju krivo pogleda a kamoli udari