Moja Z. je išla u
berlitz na francuski ali nakon nešto više od mjesec dana su nas zamolili da je ispišemo

jer se nastava nije mogla odvijati koliko je plakala (da se razumijemo, plakala su i sva druga djeca ali Z. je bila najmlađa pa su mislili da je u njoj problem). Imali su izvornog govornika, muškarca koji je meni bio jako drag i simpatičan međutim Z. bi se svaki put izbezumila kad bi je on dotaknuo, primio za ruku, a znate kakvi su Francuzi, sve frca od gestikulacije i dodira. Tako da ti ne mogu reći previše, osim da su svi bili ljubazni i da su nam na kraju na moj zahtjev vratili ostatak novca premda to nije bilo po ugovoru. Međutim, ja sam im u uljudnom pisamcu objasnila da se nismo mi svojom voljom ispisali nego da su oni to od nas tražili. Nisu stvarali probleme, gospodski su to odradili.