Mame i bebe forum

Koliko puta ste čuli ili sami komentirali neobično oblačenje, piersing, boju kose ili frizuru?
Što ako vaše dijete želi biti takvo - drugačije? Danas viđam sve manje drugačijih djevojaka, sve su klonirane - duge kose bez šiški, slična obleka ...
S druge strane, treba imati hrabrosti biti drugačiji, isticati se.
Kada su moji klinci to poželjeli, rekla sam OK, ali imaj na umu da to isticanje nosi i teret lake prepoznatljivosti i predrasuda.
zašto sam kćerki dozvolila da oboja kosu u indigo plavu

meni je to fora kad netko nije kao kloniran. jako fora, i divim se i zavidim na hrabrosti.
mm bi, s druge strane, pošizio.

ali da se dijete zainati, pa ni to ne bih mogla spriječit osim šišanjem na spavanju.

mojoj jednoj prijateljici se to i desilo u djetinjstvu

Nemam nikakvo mišljenje ni o različitosti ni o kloniranosti što se moje djece tiče (iako potajno sam si željela da budu drugačije ). Mislim da je ok da se svaka nađe tamo gdje misli da pripada i da se svaka izrazi na sebi prihvatljiv način.
Baš ovo kako u tekstu kaže:

I hope giving her this freedom to dye her hair blue, wear a series of stars in her ear, or wear combat boots all summer will help her find herself a little sooner.

It’s also a form of rebellion — I remember the strong teen desire to buck the system and do anything my parents wouldn’t like. If I can contain her feelings to outlandish piercings and wild hair colors, I think we will come out okay.

She’s not missing curfew. She’s not skipping school. She’s not a smoker. She just has blue hair. I really don’t see the harm. In fact, I think it could actually protect her.

Nisam protiv farbanja, protiv pirsinga, ne bi me smetali čak ni dreadlocksi (oni su jako čisti iako izgledaju prljavi ali koliko truda treba za njihovo održavanje, vjeruj mi - čisti su ) ni plavo ni ljubičasto. Ono što smatram da bi bilo preuranjeno u njihovoj sadašnjoj dobi (s 14 i 18 godina) je trajna tetovaža i to stvarno mislim da prije tetoviranja moraš dobro razmisliti.
Ali isto tako mislim da je djeci koja se ističu teže i da takva djeca moraju prštati samopouzdanjem da izdrže glupave komentare i predrasude okoline.

Ja osobno na cesti jako volim vidjeti posebnu djevojku ili dečka. Nadam se da kad se zagledam u njih da me ne doživljavaju kao osobu koja osuđuje nego kao osobu kojoj se različitost sviđa.

osobno ne bih bila sretna da mi netko od klinaca pokuša biti drugačiji tako da ofarba kosu u plavo (uzimam primjer boje kose).
a sve u želji da se istakne,
jer za ofarbati kosu u plavo ne treba ti veliki trud i pamet da se istakneš, kupiš boju i ofarbaš, pojednostavljeno

ali da se istakneš po znanju ili sposobnosti, e za to treba umijeće, to je ono što ne može svatko i za to treba uložiti trud i rad

čini mi se da se češće pribjegava isticanju s nekim vanjskim efektima, jer je to lakše, gotovo u jedno popodne možeš postići efekt, ali istaknuti se u znanju i sposobnosti, e to ne ide u jedno popodne


kaže se: nije bitno što imaš na glavi,nego u njoj
malo sam konzervativna po pitanju isticanja vanjskim efektima

Ja sam protivnik pirsanja i tetoviranja, to baš, baš ne volim i neću dozvoljavati ni djeci dok su pod mojom ingerencijom. Kad budu punoljetni i sami si plaćali takve zahvate nek rade što hoće, dotad ne dolazi u obzir.

Ovo s bojama kose, frizurama, stilom odijevanja - ne doživljavam uopće nit pozitivno nit negativno.
Slažem se s ovim što medo kaže, najlakše se istaknuti tako da ofarbaš kosu u roza ali takvo isticanje mi je sasvim isprazno i ne vidim mu svrhu.

moja je klonirana po svom izboru i ja sam sretna s tim - čista je, počešljana, nije izbušena ni istetovirana, čak ni ofarbana. Farbanje pramenova me ne bi posebno smetalo, al sve ostalo mi je mrsko na mom djetetu al ko i sve drugo - ona je čovjek za sebe, posebno sad kad je punoljetna - da odluči drugačije, šta ja tu mogu pomirila bih se i uvjerila da nije to tako strašno

Barbi je napisao/la:Ja sam protivnik pirsanja i tetoviranja, to baš, baš ne volim i neću dozvoljavati ni djeci dok su pod mojom ingerencijom. Kad budu punoljetni i sami si plaćali takve zahvate nek rade što hoće, dotad ne dolazi u obzir.

Ovo s bojama kose, frizurama, stilom odijevanja - ne doživljavam uopće nit pozitivno nit negativno.
Slažem se s ovim što medo kaže, najlakše se istaknuti tako da ofarbaš kosu u roza ali takvo isticanje mi je sasvim isprazno i ne vidim mu svrhu.

Potpis , farbu jedino ne bih baš blagonaklono gledala jer je i opet kemija, boja me ne bi uzrujavala ...

Barbi je napisao/la:Ja sam protivnik pirsanja i tetoviranja, to baš, baš ne volim i neću dozvoljavati ni djeci dok su pod mojom ingerencijom. Kad budu punoljetni i sami si plaćali takve zahvate nek rade što hoće, dotad ne dolazi u obzir.

Ovo s bojama kose, frizurama, stilom odijevanja - ne doživljavam uopće nit pozitivno nit negativno.
Slažem se s ovim što medo kaže, najlakše se istaknuti tako da ofarbaš kosu u roza ali takvo isticanje mi je sasvim isprazno i ne vidim mu svrhu.

isto, isto...

Ne muči me toliko fizičko isticanje/neisticanje, koliko to da sve više čujem da roditelji djeci govore da ne talasaju, ne bune se i bore za uvjerenje. Npr.: "Samo ti uči i radi svoj posao, pusti drugo...".

Slažem se s ovim što medo kaže, najlakše se istaknuti tako da ofarbaš kosu u roza ali takvo isticanje mi je sasvim isprazno i ne vidim mu svrhu.

viš u tome se očito razlikujemo jer ja mislim da djeca koja se ističu izgledom (u smislu da imaju drugačiju firzuru, drugačije cipele, drugačije hlače itd) se sigurno ističu i u razmišljanju i doživljavanju svijeta. Preispitivanje, pobuna protiv dogmi, oblikovanje vlastitog stava i mišljenja. Odnosno ovaj dio koji sam citirala u tekstu iako cijeli tekst u principu opisuje i moje razmišljanje.
Smatram da su to klinci koji razmišljaju i koji se traže te da im i to fizičko mijenjanje sebe pomaže u tome da se nađu.
To je njihovo obraćanje svijetu.

i, dodala bi, moraju se moći nositi s tim, jer će npr. s plavom kosom nailaziti na predrasude i negativne komentare kojekuda.
svakako je lakše biti u masi.

Rado bih da se ne pirsaju. MENI to nije lijepo, to je osobni stav, al opet - ak se spirsaju, znači da je njima lijepo, pa nek nosi

Nego, čitam ovo što je Adorabla quotala, pa mi je palo na pamet - ako se radi o buntu i kontriranju roditeljima i okolini, dal ja onda ko roditelj moram (da bi se obrazac potvrdio ) glumit zgražanje i neslaganje a da bi taj bunt bio smislen ?

Drugo, ovo što kažete - da je bojanje kose površan i nebitan način isticanja.... to stoji, naravno, ali ako gledamo u kontekstu klinca od 16tak godina (manje više) - to je razdoblje u kojem je prirodno da se žele i moraju isticati, a da najčešće jednostavno ne znaju kako, pa naravno da posežu za najlakšim načinom. Raelno, isticanje sistemom "najbolji učenik u razredu" je moguće samo jednom učeniku u razredu a isticat se žele svi, tako da mi varijanta boje kose ili čudne frizure osim što nije dubokoživotno kvalitetna (a nije baš ni originalno, al psssst. nemojte im reći, oni ZAISTA misle da su originalni ) - ta mi je varijanta uvijek dobrodošla, draža od markiranja iz škole, opijanja ili nečeg drugog.
A peticu može dobiti i sa zelenom kosom. I ne dobiti s običnom smeđom

Nego, čitam ovo što je Adorabla quotala, pa mi je palo na pamet - ako se radi o buntu i kontriranju roditeljima i okolini, dal ja onda ko roditelj moram (da bi se obrazac potvrdio ) glumit zgražanje i neslaganje a da bi taj bunt bio smislen ?

mislim da sam ja tu zakazala i da bih iz osobnog iskustva mogla reći da - da; ti moraš biti iskreno zgrožena . Moja simpatična naklonost i izražavanje oduševljenja prema njihovom eksperimetiranju s pramenovima je dovela do toga da je to bio maksimum isticanja

patkica je napisao/la:Rado bih da se ne pirsaju. MENI to nije lijepo, to je osobni stav, al opet - ak se spirsaju, znači da je njima lijepo, pa nek nosi

Nego, čitam ovo što je Adorabla quotala, pa mi je palo na pamet - ako se radi o buntu i kontriranju roditeljima i okolini, dal ja onda ko roditelj moram (da bi se obrazac potvrdio ) glumit zgražanje i neslaganje a da bi taj bunt bio smislen ?

Drugo, ovo što kažete - da je bojanje kose površan i nebitan način isticanja.... to stoji, naravno, ali ako gledamo u kontekstu klinca od 16tak godina (manje više) - to je razdoblje u kojem je prirodno da se žele i moraju isticati, a da najčešće jednostavno ne znaju kako, pa naravno da posežu za najlakšim načinom. Raelno, isticanje sistemom "najbolji učenik u razredu" je moguće samo jednom učeniku u razredu a isticat se žele svi, tako da mi varijanta boje kose ili čudne frizure osim što nije dubokoživotno kvalitetna (a nije baš ni originalno, al psssst. nemojte im reći, oni ZAISTA misle da su originalni ) - ta mi je varijanta uvijek dobrodošla, draža od markiranja iz škole, opijanja ili nečeg drugog.
A peticu može dobiti i sa zelenom kosom. I ne dobiti s običnom smeđom

recimo da je ovo najbliže mom promišljanju

moja od prošlog ljeta, po svom izboru, "nosi" sidecut. mislim da su joj negativni komentari tj. ruganje vršnjaka u neku ruku pomogli da očvrsne toliko da se više ne obazire ni na kakve komentare

medo14 je napisao/la:ali da se istakneš po znanju ili sposobnosti, e za to treba umijeće, to je ono što ne može svatko i za to treba uložiti trud i rad

a što ako se odlična učenica, izvrsna u svemu, odluči na koraljno crvenu ili indigo plavu kosu? kako bi onda gledala na to?

Adorabla

Adorabla je napisao/la:

Smatram da su to klinci koji razmišljaju i koji se traže te da im i to fizičko mijenjanje sebe pomaže u tome da se nađu.
To je njihovo obraćanje svijetu.

Meni osobno je to simpatično. Cijenim osobnost, pa neka se ona izražava i na ovaj način.
Mladež se traži, formira svoj ukus, kako u literaturi, glazbi, gastronomiji, pa tako i u načinu odijevanja, šminkanja, odabira frizure. Ako je i bunt, nije pretjeran...

ali da se istakneš po znanju ili sposobnosti, e za to treba umijeće, to je ono što ne može svatko i za to treba uložiti trud i rad

E, ovo - gle - ne mogu se svi istaknuti po znanju ili sposobnosti, jer nisu svi najsposobniji i najpametniji, i jednostavno se ne mogu time isticati. A koliko znam (sjećanja iz mladosti, i ovo što sad gledam bliske pubertetlije) - ovi najpametniji i najsposobniji najčešće nemaju potrebu niti želju isticati se time.

E, ovo - gle - ne mogu se svi istaknuti po znanju ili sposobnosti, jer nisu svi najsposobniji i najpametniji, i jednostavno se ne mogu time isticati.

Vidiš s ovim se ne slažem jer svatko, baš svatko je u nečemu dobar i drugačiji od drugih. Samo svatko za sebe treba spoznati i prepoznati što je to. A najčešće je to nešto što volimo i što nam prirodno ide dobro pa nismo ni svjesni da je to nešto posebno i drugačije jer nam je normalno i svakodnevno.

Kad imaš 16 godina, druge su ti stvari bitne i drugačije gledaš na većinu toga. A normalno je da to nešto u čemu si jak "Nije ništa posebno", to sam i sama upravo rekla - da oni koji su najjači u nečemu i nasposobniji - nemaju želju ili poriv time se isticati. Ali imaju želju isticati se. Isticanja radi, ne kvalitete radi

Hoću reći - koliko god nama bojanje kose ili brijanje tjemena izgleda površno i glupo, u toj dobi klincima je bitno. Zato i imamo brdo 16godišnjaka obojanih u zelene i ljubičaste kose, a puno puno manje 40godišnjaka I to je u redu.

patkica je napisao/la:Kad imaš 16 godina, druge su ti stvari bitne i drugačije gledaš na većinu toga. A normalno je da to nešto u čemu si jak "Nije ništa posebno", to sam i sama upravo rekla - da oni koji su najjači u nečemu i nasposobniji - nemaju želju ili poriv time se isticati. Ali imaju želju isticati se. Isticanja radi, ne kvalitete radi

evo, opet

Vidiš s ovim se ne slažem jer svatko, baš svatko je u nečemu dobar i drugačiji od drugih. Samo svatko za sebe treba spoznati i prepoznati što je to. A najčešće je to nešto što volimo i što nam prirodno ide dobro pa nismo ni svjesni da je to nešto posebno i drugačije jer nam je normalno i svakodnevno.

razrednik moje starije kćeri (17 god), divan čovjek, svaki puta na roditeljskom sastanku nama roditeljima objašnjava da iako je to jako teško u ovoj dobi da ih držimo koliko toliko pod kontrolom i da im naglašavamo svaki puta da ne treba odustati čak i ako nisi najbolji. Odnosno njegovo iskustvo rada s klincima u srednjoj školi je takvo da svi ti tinejdjeri u toj dobi imaju strašnu potrebu istaknuti se po nečemu u razredu i biti primijećeni. I onda se neki istaknu u znanju, neki u specifičnom području gradiva, neki u oblačenju, neki u muzici a neki se ne nađu u ničemu od toga nego se odluče istaknuti po tome da su najbolji "fakini" u smislu da se ističu po kašnjenju na satove, po dugom spavanju, po negativnoj ocjeni kad nitko ne dobije itd. I koliko god klinci u toj dobi znali da je to loše i da s epo tome ne treba isticati, njima to postane nekakav modus operandi i onda jednostavno pribjegnu tom načinu isticanja.
I to baš radi ovoga kako patka kaže. Ne mogu i ne znaju se svi pogotovo u toj dobi istaknuti znanjem ili pameću ili dobrodušnosti. I da, opet iz osobnog iskustva, rekla bih da oni koji se sad već ističu znanjem i pameću nikako se ne vole isticati time.

Vučem na ovu "umjerenu" ili ti ga staromodnu varijantu-uglavnom mišljenja sam kako su to godine takvih turbulentnih promjena da nikakva trajna promjena koju bi htjeli napraviti ne bi išla uz moj blagoslov,skoro da i farbanje mi ide u tu varijantu jer je stalni proces koji iziskuje određena financijska sredstva,pa ako ih mogu namaknuti sami ok.(depilacija je druga stvar ).
Moja je otkrila da je posebna nedavno,kad su im pretumbali gradivo iz biologije i ubacili genetiku-pa je profa izvela i pokazala na njoj da ima skoro 100 posto recesivnih elemenata istaknuvši pri tome kako u svom životu se nije susrela sa tako visokim procentom,moj potomak oduševljen,ja još više ako ova faza traženja posebnosti završi na tome

Odvojene ušne resice, ne može srolati jezik?

srasla ušna resica je recesivna. al pretpostavljam da ti je kćer plavokosa i plavooka.

joj i nešto s nosom u to spada jer mi je moja ponosno pokazivala kako i to nešto s nosom radi

Ja imam "drugačije" dijete u smislu da odskače od vršnjaka i nekog generacijskog prosjeka u frizuri, oblačenju, odabiru glazbe, zasada na sreću bez ekstrema. To zna biti naporno pa bih nekad više voljela da se uklapa u stereotipe.

Moja je taman ko iz opisa: duga kosa, bez šiški, majica sa printom, preko toga karirana košulja, pokidane rebe i neke ružne patike.

Moja je bila u svim duginim bojama i svim vrstama šišanja nisam joj dala tetovaže i pirsinge (ali i zakon kaže da do 18 ne može bez pristanka i prisutnosti roditelja ) pa je to nadoknadila gomilom naušnica mislim da je u jednom trenutju imala 20 rupica u ušima i naravno isto tome "primjereno" oblačenje . Nikad nisam takve stvari branila i ne smeta me da su drugačiji čak naprotiv mislim da je to zdravo, ali ja ne volim uniformiranost pa valja zato tako reagiram.

patkica je napisao/la:Kad imaš 16 godina, druge su ti stvari bitne i drugačije gledaš na većinu toga. A normalno je da to nešto u čemu si jak "Nije ništa posebno", to sam i sama upravo rekla - da oni koji su najjači u nečemu i nasposobniji - nemaju želju ili poriv time se isticati. Ali imaju želju isticati se. Isticanja radi, ne kvalitete radi

x

Usne resice,celo,tjeme,kosa,nos,ma sve mi je pokazala,pojasnila,mama pazljivo slusala,ali nije i zapamtila

Barbi je napisao/la:

E, ovo - gle - ne mogu se svi istaknuti po znanju ili sposobnosti, jer nisu svi najsposobniji i najpametniji, i jednostavno se ne mogu time isticati.

Vidiš s ovim se ne slažem jer svatko, baš svatko je u nečemu dobar i drugačiji od drugih. Samo svatko za sebe treba spoznati i prepoznati što je to. A najčešće je to nešto što volimo i što nam prirodno ide dobro pa nismo ni svjesni da je to nešto posebno i drugačije jer nam je normalno i svakodnevno.

xxx