Mame i bebe forum

Šta mislite i kakva iskustva imate sa djecom koja su krenula u 1. razred sa 6 odnosno 7 godina?
Da li mislite da je školski program prezahtjevan za kretanje u 1. razred sa 6 i pol godina odnosno u 2. razred u dobi od 7 i pol godina?
Naime dešava se da neka djeca navršavaju 8 godina života gotovo pred kraj dosta zahtjevnog programa u 2. razredu dok druga kreću u 2. razred sa već navršenih 8 godina i čini mi se da puno lakše svladavaju nastavni program...

Po zakonu u hrvatskim školama prvašić je dijete koje do travnja tekuće godine navrši 6 godina.

Moji su svi iz raznih razloga imali odgodu i koristilo im je.

moji su išli sa 7 god. u 1. razred, tako su se rodili i bili su taman po mjeri
ne možeš tu generalizirati jer to ovisi isključivo o zrelosti djeteta, isključivo.
Svaki roditelj bi trebao dobro pročitati tekst o tome što bi njegovo dijete trebalo znati i moći, koje sposobnosti imati da može nesmetano pratiti nastavu, tu ne mislim na čitanje i pisanje
dobro usporediti taj tekst s onim što vidi kod svog djeteta, ne žmiriti na neke probleme koji postoje, ako postoje
ako je u dilemi, konzultirati se i sa stručnim osobama
jer mislim da je vrlo neugodno kad dijete krene nespremno u školu, dosta imaju problema koji su se mogli izbjeći jednom odgodom.

petra malo smo pisai o tome ovdje:
http://www.mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopic.php?f=49&t=78664

jako je individulano kada je dijete spremno za školu, a to ne mora uvijek biti u točno određenoj dobi. istina je da danas u prvim razredima bude djece i s do 2 godine razlike, ali to je jednostavno tako.
Hrvatska je u usporedbi s drugim zemljama u Europi jedna od zemalja u kojoj djeca najkasnije kreću u školu. To se donekle htjelo ublažiti s uvođenjem obavezne predškole, ali je ona zapravo u nekim situacijama dosta loše izvedena. U nekim je pak super organizirana i super se provodi. To je prijelazno razdoblje prema 9-ogodišnjem osnovnoškolskom obrazovanju koje je plan uvesti u bliskoj budućnosti. Time bi se djeca ranije uključila u školski sustav.
Iskreno, ja mislim da je to loše. Istraživanja pokazuju da bolje prolaze djeca koja se dulje imaju priliku veći dio vremena slobodno igrati se nego kad ih se prerano gura u strukturiranu nastavu, kakva je kod nas prisutna.

što se pak tiče individualne spremnosti - velika je razlika u emocionalnoj i intelektualnoj spremnosti. istraživanja također pokazuju da je ponekad onima "nespremnima" u smislu koncentracije i kognitivnih sposobnosti teže u početku, ali da ako imaju podršku i pravo usmjeravanje da mogu kasnije biti bolji đaci od ovih "spremnih" jer su naučili da se treba truditi i da se moraš boriti da bi nešto naučio, pa ranije steknu prave radne navike, nego djeca koja se u početu na nastavi dosađuju jer im je sve poznato i jasno. oni razvijaju obrazac po kojem se ne moraju truditi ili se moraju malo truditi da bi ostvarili uspjeh i kasnije tijekom školovanja kad se gradivo nagomila imaju više problema u tom smislu.
s druge strane ako dijete emocioanlno nije zrelo podnjeti pritisak obaveza, odnosa s vršnjacima, ocjenjivanja, onda odgoda ima itekako smisla, bez obzira što bi možda dijete bilo najstarije u razredu.

iz osobnog iskustva bih sada rekla da je generalno gledajući bolje ostaviti dijete godinu dulje nego slati ranije. Naravno da je svako dijete za sebe ali nakon 8 razreda usporedbe mladje i starije ceri (starija je krenula s punih 7, mladja sa 6 i pol) kad tad dodje ta nezrelost na naplatu. Kod moje mladje sva misljenja su bila d aje ona prezrela za skolu i stvarno je bila i emocionalno i intelektualno; samostalna u oblacenju od prvog dana, samostalna u rjesavanju zadataka, odlicna grafomotorika, savrseno spajanje i rastavljanje rijeci na samoglasnike, analiza rijeci itd i ona je savrseno vozila prva tri razreda. Tek u cetvrtom smo poceli primjecivati da dolazi do razlika izmedju nje i ostale djece koja su krenula godinu kasnije. A najgore je bilo u pubertetu od 6. do 8. razreda. Jednostavno je kasnila i to je strasan bio problem za curicu da nije dio cjeline (jer je ona usla u pubertet tek u 7. razredu a ostale curice u 5. ili 6.) da se na kraju to dosta odrazilo i na ocjene itd.
Uglavnom cak i ako je dijete prezrelo za skolu, opet treba razmisliti i u principu sada navijam za godinu kasnije. Ne bu skola nigdje pobjegla a sadasnji nacin upisa u srednju i ocjena jednostavno ide niz dlaku starijoj djeci.

Ja sam uvijek i bez iznimke za kasniji upis.
Puno znači pola godine...

Da li mislite da je školski program prezahtjevan za kretanje u 1. razred sa 6 i pol godina odnosno u 2. razred u dobi od 7 i pol godina?

Nije.

IINA je napisao/la:Ja sam uvijek i bez iznimke za kasniji upis.
Puno znači pola godine...

X

Koliko vidim velika većina je za to da se u školu krene sa navršenih 7 godina, nije mi jasan sustav koji ih gura u taj žrvanj školstva koji je ionako izrazito zahtjevan već u 2. polugodištu prvog razreda, pogotovo u sredinama i školama čiji razredi broje i preko 28 učenika..

IINA je napisao/la:Ja sam uvijek i bez iznimke za kasniji upis.
Puno znači pola godine...

Možda program prvog razreda i nije zahtjevan za sestogodisnjaka, ali 4-5 sati nastave koncentrirano pratiti neku zadanu formu komunikacije s učiteljima, sklapati prijateljstva i usput učiti o odnosima na drugačiji način nego je to prisutno u vrtiću i gdje je atmosfera prisnija itd
..to je bolje odgoditi za kasnije. Pogotovo kad je o djecacima riječ.

Meni se trenutno čini da odgađanje upisa u školu pomalo gubi smisao ako dijete slijedeću godinu ponovno upišem u predškolu s obzirom da je predškolski program poprilično pojačan unazad zadnjih par godina. A da ga ostavim isključivo doma slijedeću godinu, tj. da preskočim predškolu s obzirom da ju je odradio opet mi se ne čini kao dobra opcija... Ili se varam? Posebno gledano u svjetlu da ne očekujem probleme u savladavanju gradiva, već eventualno na prilagođavanje novoj okolini. A djeca s kojom je trenutno u predškoli ići će s njim u prvi razred, tako da je dio upoznavanja i sklapanja odnosa već odrađen...

čisto za razmišljanje onima koji sada razmišljaju o odgodi od školske godine 2016/2017 na 2017/2018 - od ove druge godine će koliko sam skužila vjerojatno ići opet novi sustav bez ocjenjivanja u nižim razredima, odnosno samo opisno, što je super. naravno da to ništa nije sigurno kod nas, ali tako sam nešto čula, a to je super stvar. moja mama baš kaže kako mi nismo imali nego opisne ocjene od 1 do 4 razreda i kako nisi ni osjetio da smo išle u školu.

Hm, ja nisam imala opisno ocjenjivanje u školi, malo sam valjda starija čini mi se da moj mlađi brat jest.
Nisam načisto koliko je to dobro jer zapravo nemaš točnu predodžbu koliko dijete nešto razumije, zna, prati na temelju opisne ocjene koju ipak ne mora roditelj protumačiti kako je učitelj mislio.

A onda dođu viši razredi i šok ocjenjivanja.

Morena mozes ga dva puta poslati u predskolu.
Kazem meni osobno je najveci argument za upis djetata kasnije taj sto ta nezrelost ili razlika u godinama ne mora doci nuzno u prva cetiri razreda osnovne ali sigurno dodje na naplatu od 5. do 8. razreda. No nije to nista tako grozno i strasno, samo za dijete moze biti neugodno ako je dijete osjetljivo ili perfekcionist ili tako nesto.

curke, ja (negdje polovinom 80-ih) krenula u školu s pet godina imala sam stariju sestru, mama kaže da sam cmizdrila jer da hoću ja u školu. (ali mislim da je to mit moje mame, ona je htjela da mi što ranije odrastemo). upisala faks sa 17, diplomirala s 21 (skoro 22), doktorirala s 30... nisam nešto posebno inteligentna. onako, više od prosjeka svakako, ali nisam nikakva genijalka. uvijek sam prolazila s pet, evo, sada radim u znanosti. iz čega se može zaključiti da u intelektualnom smislu naš sustav nije prezahtjevan.

ali jest teško u emocionalnom, psihičkom... ja cijeli život jako jako patim od prevelikog perfekcionizma, prevelike samokritičnosti, jako jako teško se nosim sa stresom i promjenama (a pritom uvijek tražim promjene koje su, dakako, stresne). kada sam bila klinka, navodno je sve bilo OK (ali to mogu znati samo preko onoga što mi je mama govorila), no od puberteta sam imala niz psihosomatskih tegoba - od nesanice da ne nabrajam dalje. dakle, škola nije intelektualno suviše zahtjevna (osim iznimkama, naravno), ali je cijeli set obaveza koji se vezuju uz školu prezahtjevan - emocionalno i psihički.

zato ne bih davala svoje dijete ni mrvicu ranije. negdje sam čitala (ne sjećam se gdje) da je dijete spremno za školu ne onda kada zna brojati, čitati i pisati (moja 4-godišnjakinja bi po tome mogla - brat bratu - najesen u školu) nego onda kada zna izgubiti u Čovječe ne ljuti se, bez da radi drame oko toga. dakle, ključna je emocionalna zrelost, ne intelektualna, to je jasno - a nju je jako teško dobro procijeniti (jer će inteligenetna 5-godišnjakinja sve smicalice testova emocionalne inteligencije vrlo lako otkriti i prikazati se kao emocionalno zrelija - to ja radim cijeli život!).

dakle, bolje kasnije nego ranije

Adorabla je napisao/la:Morena mozes ga dva puta poslati u predskolu.
Kazem meni osobno je najveci argument za upis djetata kasnije taj sto ta nezrelost ili razlika u godinama ne mora doci nuzno u prva cetiri razreda osnovne ali sigurno dodje na naplatu od 5. do 8. razreda. No nije to nista tako grozno i strasno, samo za dijete moze biti neugodno ako je dijete osjetljivo ili perfekcionist ili tako nesto.

Ako se odlučimo za odgodu upisa, ići će i drugi put u predškolu sigurno. Samo kažem, to je onda ponovno prilagođavanje na novu djecu, vjerojatno i novu tetu, što je, po meni, za njega zahtjevnije nego savladavanje gradiva, zadaće i koncentracija. I predškola je svaki drugi/treći dan, popodne od 4-7, cijelu školsku godinu - što mi se zbog termina čini dosta naporno za djecu. Makar opet, ono što uče u predškoli nije usporedivo s gradivom prvog razreda, i opet, osjetit će se i to da li je u školi svaki ili svaki drugi dan... A istina, malac pokazuje popriličan perfekcionizam i malo negodovanja kad nije zadovoljan onim što napravi. Trenutno sam isto nekako za odgodu...

A ako se uvode neke reforme od školske godine 2017/2018, nekako nisam sigurna želim li da je moje dijete pokusni kunić. Makar zvuči super ovo navedeno o ocjenjivanju, ali pitam se da li je to "samo" to (kao što to često biva kod nas)

barbi ja baš mislim da je pismeno ocjenjivanje odlično za niže razrede jer miče naglasak s ocjena koje su kod nas, ruku na srce, previše važne (Ok, najčešće roditeljima, ali onda i djeci) i ostavlja više prostora tome da svatko usvaja gradivo svojim tempom bez izravnog uspoređivanja kakvo ocjenivanje za sobom povlači - zašto sam ja dobio 4, a on 5, a ja sam isto puno učio i sl. ovako svatko ima priliku napredovati svojim tempom, uvijek ne najbolji i tako pohvale, a ako je nešto problem učiteljica jasno kaže na što treba više staviti naglasak i što više vježbati, ali opet nije toliki pritisak da se mora zadovoljit za ocjenu nego za znanje. barem ja to tako vidim. a onda 5. razred je promjena, ali bolje ta promjena kasnije nego u prvom razredu.
znam dijete kojem je prva ocjena u školi ikad bila 3 iz likovnog. on je bio baš jadan.
i mislim da je i roditeljima lakše bez ocjena jer malo možda olabave od te djece da ih ne gnjave toliko oko toga. jako puno roditelja smatra da dijete prvi razred mora proći s pet jer ako ne prođe PRVI s pet, kako će kasnije. a zapravo je prvi najteži, ne intelektulano, nego emocionalno, ovo što kitty kaže

morena, pokus bi trebao krenuti u 60 škola ove godine, a onda nagodinu se planira da ni u jednoj školi nema ocjena. iako ja nikad neću shvatit politiku po kojoj se nešto eksperimentalno uvodi ako se već unaprijed jasno planira kasnije uvesti svuda?!

Morena, a kad je rodjen, i zasto razmisljas o odgodi upisa?

Latice, sko nisam krivo shvatila, eksperimentalno se krece s reformom u 60 skola, sto ukljucuje osnovne I srednje, ne samo osnovne.
Jednu stvar nikako ne zaboraviti ( a skloni smo tome )
Ne upisuje se dijete u prvi i samo prvi osnovne, upisuje se u barem 12godisnji sustav skolovanja, i dijete upisano ranije nije mladje samo u prvom osnovne, nego i kasnije, i sve brige oko prilagodbe i emotivne zrelosti su zapravo najmanje u prvom razredu, tek kasnije mogu (naravno i ne moraju) doci do punog izrazaja.

Latice, meni je skroz jasno na što ti misliš i zapravo se slažem... djelomično. Kad bi kasniji sustav školovanja i dalje bio barem malo sličan nižim razredima imalo bi nekog smisla, no nažalost od petog razreda svaka ocjena postaje bitna za konačni uspjeh i upis u srednju i bojim se da bi frustracije ocjenama samo bile odgođene i postavljene u ionako osjetljivu predpubertetsku dob. Imam malo stariju djecu pa gledam s odmakom i niži razredi su iz moje sadašnje perspektive doslovno vrtić unatoč ocjenama.

Što kasnije krenu, to bolje, ionako će raditi do 150. (tko ju doživi) - nesigurnosti i neuspjesi koje potegnu jer su prerano gurnuti (pa se kod jednih prebace u indolenciju a kod drugih u psihosomatske tegobe), mame koje znaju sve lekcije bolje od klinaca a nisu učiteljice razredne nastave , čitaju lektire u višim razredima skupa s djecom, djeca koja torbe ne mogu složiti sama ni raspored pamtiti kad krenu, i zaigrano plove a starci okolo telefonom hvataju informacije, svašta vidim i sigurna sam u početak posta

Plus je Juul http://znanje.hr/proizvod/skola-u-infarktnom-stanju/ u pravu bolno

Znam klince koji su krenuli sa 6 u moje vrijeme (ja sam s mirnih 7) - i daleko dogurali, ali sam sigurna da sadašnje ne treba tako porinuti. Osim izuzetaka, ali oni samo potvrđuju pravilo

Ja sam uvijek za 7 godina ili ev 6 i pol, osim u nekim iznimnim situacijama kad si sasvim siguran da ti je dijete sa 6 spremno za skolu i nemas nikakve dileme. Cim imas dileme, onda sto kasnije to bolje.

Da smo kod individualnog (odn. spolnog) pristupa onda bi decki trebali svakako kretati godinu dana kasnije u skolu

barbi slažem se i ja s tobom - trebalo bi sve biti puno opuštenije, neki blaži prijelaz ili nešto s ocjenama, ali tko nas pita šta bi mi htjeli u našem obrazovnom sustavu. uostalom, trebalo bi malo i roditelje educirat o tome kako pomoći djeci, a kako im misleći da pomažu više odmažu - u ovom kontekstu što je volvo napisala! stvarno se previše piča po tim ocjenama!
ali ja nemam iskustva, osim vlastitog koje je ipak davno bilo

patkice, ja sam shvatila da se to odnosi na osnovne škole, kako bi u srednjoj bez ocjena?
i potpuno se slažem s ovim što si napisala - mlađi je uvijek mlađi - i na početku i na kraju školovanja...

MaminMacak je napisao/la:Da smo kod individualnog (odn. spolnog) pristupa onda bi decki trebali svakako kretati godinu dana kasnije u skolu

da, ima nešto u tome.

Latice, pa reforma skolstva ne odnosi se samo na prve razrede osnovne škole
Prva faza je (površno rečeno) pri kraju, i druge godine se kreće eksperimentalno u 60 škola (znači osnovnih, strukovnih i gimnazija), a svatko očito prati ono što ga svrbi , ja recimo nisam uopće ubrala da će se u ovoj fazi išta raditi u nižim razredima, znam da bi moju sad četvrtašicu možda mogle uhvatiti promjene kad bude 7-8 razred...

ma ne mislim da se reforma kao takva odnosi samo na niže razrede i osnovne škole, ali ovo u vezi ocjena - da će biti opisne ocjene, to sam mislila da se odnosi samo na niže razrede osnovne škole? zato mi se nije 60 škola (za taj segment) činilo puno da budu samo osnovne. znam da kad se eksperimentalno uvodio HNOS, da je bilo 50 eksperimentalnih i 50 osnovnih škola.

Opisne ocjene se valjda odnose samo na niže razrede osnovne, ali ova brojka od 60 škola koje kreću eksperimentalno odnosi se na reformu i uvođenje novog kurikuluma, a ne na 60 osnovnih škola koje kreću s opisnim ocjenama, u tome je razlika.
E sad, ponavljam, ja nisam puno (tj. uopće) pratila same prve razrede osnovne škole, pa ne mogu ruku u vatru pružit al ponavljam, stalno se spominje ta brojka od 60 - vezano uz reformu školstva, a ne opisne ocjene. Znači da će u broju odabranih osnovnih škola za eksperimentalnu fazu konkretno kod prvašića to provoditi, a kod drugih uzrasta ono što je predviđeno za eksperimantalnu fazu (u višim razredima ono što je predviđeno itd). Ne znam koliko će škola od tih 60 biti osnovnih, s obzirom da tu ulaze i srednje - strukovne i gimnazije.

Barbi je napisao/la:Latice, meni je skroz jasno na što ti misliš i zapravo se slažem... djelomično. Kad bi kasniji sustav školovanja i dalje bio barem malo sličan nižim razredima imalo bi nekog smisla, no nažalost od petog razreda svaka ocjena postaje bitna za konačni uspjeh i upis u srednju i bojim se da bi frustracije ocjenama samo bile odgođene i postavljene u ionako osjetljivu predpubertetsku dob. Imam malo stariju djecu pa gledam s odmakom i niži razredi su iz moje sadašnje perspektive doslovno vrtić unatoč ocjenama.

X
I da svakako sam za to da idu što kasnije u školu.

patkica je napisao/la:Morena, a kad je rodjen, i zasto razmisljas o odgodi upisa?

Ja osobno razmišljam o odgodi prvenstveno zato jer je rođen 17.3, dakle baš na granici. Također, on ne ide u vrtić, nego je kod bake na čuvanju, tako da oko procjene emocionalne zrelosti do sad nisam imala nikog ni za usporedbu (drugu djecu, ponašanje u grupi), a niti neku "stručnu" osobu iz vana koja je objektivnija od članova obitelji. Sad ide u predškolu, i očekujem da ćemo napokon imati nekakav roditeljski, i da će nam teta koja ih vodi dati nekakvo mišljenje i svoje dojmove o djetetu (makar ta teta prvi put ima predškolarce, tek položila stručni, tako da zapravo nema baš neko iskustvo). J. je inače poprilično emotivno dijete, pomalo perfekcionist, i sad je baš u nekoj fazi koju ne mogu opisati drugačije nego mali pubertet Ja se nadam da će pomalo početi izlaziti iz te faze, jer postaje naporno imati nekog tko za svaku sitnicu ima primjedbu, a svako nezadovoljstvo rješava cendranjem. Isto smo prošli kratku fazu kad je plakao par puta prije predškole, ali pokazalo se da je to zbog toga što imaju u grupi jedno dijete koje je doslovno plakalo za cijelo vrijeme nastave, pa ga je to smetalo i rastuživalo. Povremeno se još dogodi da mu se kao ne ide, ali kad uđemo u auto već je sve ok.
S druge strane on je marljiv, ozbiljno shvaća školu i zadatke. Nismo ni jednom imali situaciju da je zaboravio prenijeti ako je teta imala neku poruku za nas, ili zaboravio zadaću, niti smo imali situaciju da mu se ne da napraviti zadaću. Koncentracija mu je dobra, to što rade uvijek pažljivo odsluša, pita kad nešto ne razumije i tako. Trebalo mu je neko vrijeme da se upozna s drugom djecom, ali sad ima ekipicu od par dečkiju koje stalno spominje.
Zapravo bi mi bilo krivo da se u prvom razredu (ili kako kažete možda tek kasnije) pokažu neki problemi, a ja nisam tražila odgodu. A s obzirom na datum rođenja sam mogla...