prstićima i rukama još i hoće jesti, ako je nešto tog tipa da se može jesti rukom. ali najviše voli jesti žlicom, hranu koja se jede žlicom.
no kada je ispred njega tanjurić s nečim što bi se trebalo jesti žlicom, on uopće ne pokazuje i najmanju namjeru da sam uzme žlicu i ugura je u usta. odnosno, eventualno hoće u moja jer to mu je fora, hraniti mene.
ali njega se mora hraniti.
pokušala sam svašta. kada stavim klopu ispred njega, a ako ga ne hranim to je plač i deračina papa, papa... sve dok ga ja ne krenem hraniti. i sigurna sam da bi cijeli tanjur nakon dvije sekunde letio na pod, kada mu ne bih tu žlicu ugurala u usta.
on je i inače po prirodi gotovan, karakterno je takav da je prilično nervozan kada mu nešto ne polazi za rukom od prve i jako se lako isfrustrira.
mene pak plaše sumnje ovakve i onakve jer je smrdo neurorizično dijete koje smo vodali po goljaku i savjetovalištu erf-a s dijagnozom distony s.
drugi me uvjeravaju da je to fakat samo stvar njegovog karaktera i našeg prisutpa i ja se nadam da je samo to u pitanju i da će mu se dogoditi klik u glavi. slično je bilo i s nosanjem vani, nikada nije htio na noge, a onda se samo jedno jutro probudio i odbacio kolica.
a opet, čini mi se više nego normalnim i prirodnim da dijete ima potrebu samo istraživati i pokušavati se nahraniti samo. mislim, šta bi da je u jaslicama???
šta da radim?
)
!
