.
Ivan ima 3,2 godine, iznimno zdravo, pametno, dobro dijete. Prije 3 mjeseca se u žaru igre spotaknuo i jako udario glavom o stol, ali sve je prošlo u redu. Nakon par dana sl. situacija i nakon toga kreće ovaj naš mali obiteljski pakao.
Prvi napadaj je imao jedne nedjelje za doručkom:jako se stresao i svom snagom pao na leđa. Slijedi drugi napadaj, nakon trećeg ga vode na Hitnu gdje ima 4. napadaj. Voze ga na Rebro, rade pretrage (ne i EEG), otpuštaju već isti dan uz opasku da je on potpuno zdravo dijete, da ne znaju šta bi to moglo biti i neka ga vrate ako se ponovi :conf .
Nakon par dana ga šogor i šogorica u noći nalaze u nesvijesti, ne mogu ga probuditi, dok su ga vozili na hitnu na Rebro, mislili su da im je dijete mrtvo. 3 dana je na Rebru na promatranju, dijagnoza epilepsija (ali nisu sugurni). Prepisali su mu mu Tegretol od kojeg Ivan dobija osip, temperaturu pa su ga zamijenili Apilepsinom.
Uglavnom, msleni od tada ima konstantno napadaje, trzaje, uvode mu i klizmu; roditelji ga drže na oku 24h dnevno jer više ni jedan dan nisu sigurni da će proći bez bez napadaja. Na Rebro ga više nisu vraćali nego ga liječe kod dr. Marušić della Marina. Uz nju, bili su kod još nekih privatnika, ali nitko neće raditi preko dr. Marušić jer je kao ona najbolja dok ona sama u isto vrijeme priznaje da još nikad nije imala ovakav slučaj i da ni sama nije pametna kao dalje.
U međuvremenu, prošla su 3 mjeseca od 1. napadaja, a Ivan je na samom početku. Pio je i Rivotril, ni on mu nije pomogao. Od prije par dana ga skidaju s Apilepsina i uvode mu Trileptal...
Dr. Marušić im je rekla da ako ni on ne pomogne, sljedeći lijekovi koje bi mu uveli su dosta jaki, ali i djeluju jako na psihu djeteta tako da bi Ivan ubuduće morao i kod psihologa...
Ivan više nije ni sjena djeteta kakav je bio; nema više razgovora ni smjeha, ničega. Plave okice su jedva otvorene, teško razgovara, duže hodanje mu je napor pa su mu morali kupiti kolica. Ma, srce mi se stegne svaki put kad ga vidim.
Danas sam bila s njim dok je imao 2 manja napadaja i došlo mi je da plačem na sav glas. Šogorica mi je koma, treba roditi za mjesec i pol; danas sam s njom sjedila u vrtu kad je jednostavno sve provalilo iz nje. Pola sata je plakala, plakala i samo mi ponavljala: "Ali on je tako dobar i tako drag i poslušan... zašto mu ne mogu pomoći?"
Uglavnom, obećala sam joj da ću pošto-poto pokušati pronaći negdje, nekoga tko bi još mogao pregledati Ivana, dati im savjet, sugerirati šta i kako dalje.
Za sada nam je najbliža Slovenija, a po potrebi išli bi bilo gdje. Novac nije ni najmanji problem, MM i ja bi sve financirali.
Dakle, da li netko zna kliniku bilo privatnu bilo državnu u Slo u koju bi mogli odvesti Ivana? Neuropedijatra? Bilo koga?
Kažem, prošla su 3 mjeseca, a čini mi se da Ivanu nikad nije bilo lošije i to je ono što nas sve ubija. Da barem vidimo nekakav i najmanji pomak, svi bismo malo odahnuli, ali ovako...Koma.
), magnetsku rezonancu, vodili ga oftamologu, kardiologu, čak su radili i tu koncentarciju lijekova da se vidi kako mu organizam prima lijekove... ma ima toga još.
.
tako da ih moja šogorica opće nema. Magnetsku rezonancu su radili, ali već dosta nakon što su mu dijagnosticirali epilepsiju i nakon što je već bio na lijekovima. Ovo s kontrastom prvi put čujem i to mu definitivno nisu radili.
