I ja imam isti problem kao u uvodnom postu i traje već mjesec dana i više stvarno, ali stvarno ne znam što ću.
A nije mi ovo prvo dojenje, naime starijeg sina sam dojila dvije godine i isto je negdje u dobi od 9-10 mjeseci grizao, nekoliko puta sam zajaukala, nekoliko puta složila tužnu facu, nekoliko puta makla ga s cike i to je bilo to, poslije me više nije grizao.
Sad imam blizance, imaju 11 mjeseci jedan 4 zuba, drugi 6 i ne staju. Jedan od njih je šaljivac iz rodina teksta koji je donijela Ivana, taj se samo nasmije i nastavi jače, a pokušala sam i s ignoriranjem (ali više ne mogu jer su mi bradavice i okolica sve crvene i izgrižene), a mlađi stane kad mu izvadim bradavicu s malim prstom, ali se u drugom podoju ponaša kao da ništa nije bilo i nastavlja po svom.
Pravo veselje je kad ih dojim istodobno (izbjegavam to sad, dijelom i zbog ovog problema), ali nekad jednostavno moram, jer bi inače bilo plača i plača) pa kad ugrizi počnu sinhronizirani, a ja mogu spriječiti tek jednog jer mi je drugog u tom položaju nemoguće odmah maknuti, zvijezde za vedrog ljetnog neba manje su brojne od onih koe se meni iscrtavaju u glavi
Primijetila sam i da grizu pojačanu, posebno ovaj šaljivdžija, sve dok se mlijeko ne optusti pošteno, dakle na početku svakog podoja.
I što da činim, dosad iskušani savjeti, a većina ih je navedena u onom rodnim tekstu, nisu donijeli nikakva rezultata.
Ima li još koji savjet i to hitno, jer sam primijetila da mi ova strepnja od ugriza blago utječe i na smanjenje laktaciju (valjda mi je to već toliki stres, da se organizam brani), a ne bih to nikako htjela.