Da je opcenito u udrugama moguce malverzirati - moguce je kao i u svakoj drugoj firmi, organizaciji, ustanovi.
No, zato postoje firme i firme, udruge i udruge, ljudi i ljudi. Ja jesam vrlo visoko u hijerarhiji moje udruge PUŽ-a i znam kako mi radimo. Ključ trajanja i opstojanja je motivacija, rad, rad, rad, transparentnost, procedure, moral - sto donosi image udruzi kao i bilo kojoj firmi ili osobi.
Povjerenje se dugo i mukotrpno stice, a tako lako gubi - stoga moramo biti jako, jako oprezni. I sve MORA stimati. Svaka lipa dobijena na temelju projekata mora se pravdati kompletnom dokumentacijom, od racuna, izvoda, ugovora, regosa, a ako se radi o blagajni, blagajnickim izvjestajem, isplatnicom, racunom.
Namjenske donacije trose se namjenski, one nenamjenske popunjavaju rupe gdje fali. I svaka se kuna tri put okrece. Vjerovali ili ne.
O kolicini i vrijednosti volonterskog rada i slobodnog vremena koje svi mi trosimo ili darujemo za ''opce dobro'' ne zelim ni pricati.
OK, ja sam profi u mojoj udruzi vec trecu godinu i za to primam placu. Ostavila sam posao u drzavnoj firmi, siguran, pristojno placen posao s fiksnim radnim vremenom. U udruzi, ako imam osiguranu placu za slijedeca tri mjeseca - dobro stojim. No, to je rizik kojeg sam bila svjesna i koji sam prihvatila i nikad pozalila. A radim kao sto nikad u zivotu nisam radila,totalno bez radnog vremena, na godisnji nosim tekuci posao, ali i ucim hrpe novih vjestina, podrucja.
Posao je, ako za njega imate dovoljno motiva, izazovan, lijep, krvav, ovisite i vi i vasa organizacija o svom radu i radu ljudi oko sebe.
No, vjerovali ili ne, cim se udruga malkice ojaca i naraste, kolicina posla je takva da je nemoguce bas sve raditi na bazi volonterizma. Osim toga tu je i hrpa edukacija, sastanaka, tribina, dogadjanja na kojima jednostavno morate sudjelovati ako zelite razvijati svoju organizaciju ali istovremeno i utjecati na promjene.
Isto tako mi u NGO-ima jako dobro znamo tko radi dobro i transparentno. I ja provjeravam akcije i udruge cije se inicijative pojave i kojima ponekad kao privatna osoba uplatim donaciju. Ali hocu znati kome i zasto. Nazovem organizaciju i pitam - direktno- za sto se skuplja ako sama namjena nije dovoljno jasno iskazana. Ako mi osoba s druge strane pocne muljati - gotovo je, bar za mene.
Nekako vjerujem da oni koji rade ''sumnjivo'' ne opstaju. Ili zelim vjerovati.
Dakle, ostanite sumnjicavi, provjerite organizaciju - to je vase pravo i rekla bih obaveza, kako ne bismo svi zajedno podrzavali nesto (ili nekog) sto je kukolj u zitu.
Jer nevladine udruge ili organizacije civilnog drustva (na svim podrucjima) danas odradjuju jako velik posao za jako malo novaca.
Mi smo vam malo cudni, u NGO-ima, otkaceni, sasavi, radimo dan i noc i veselimo se i malim rezultatima. I, ako pratite, pokrecemo drustvene promjene, mozda ne dovoljno brzo - no ja obicavam reci, da je sve sto radim motivirano mojim djetetom, danas vec momkom, no malo toga ce on osjetiti na svojoj kozi. Radimo za buducu djecu i roditelje. Na ovom nasem polju, nemojte zaboraviti, neki drugi roditelji izborili su se za nasih pola radnog vremena, invalidnine i sve ovo sto mi danas imamo. Nasa je ''duznost'' nastaviti dalje.
U stvari, i ja kad sve ovo pisem uglavnom pisem o roditeljskim udrugama, jer samo ljudi upleteni u pricu, s vrlo osobnim i jakim motivom koji ne nestaje, mogu raditi ovo sto mi radimo. Nas motiv je stalno kraj nas. Mi se mozemo umoriti, ali ne stajemo.
Nadice
