Skoro 2 tjedna prije termina sam završila u bolnici jer mi je CTG bio 100-120. To mi je bio strašan šok jer mi je cijela trudnoća prošla skroz uredno, školski. U bolnici mi je CTG stalno bio dobar ali me nisu htjeli pustiti kući jer mi je termin blizu. Mrzim bolnice tako da sam već bila skroz luda jer nisam mogla viđati supruga, a na odjelu smo bile doslovce zarobljene. Sva sreća u sobi mi je bila zakon ekipa pa smo zezancijom i tračanjem doktora kratile vrijeme. Čak sam uspjela prošvercati loptu (to se u brodskoj bolnici inače kao ne smije) jer mi je bilo dosta čekanja pa sam svako malo hopsala u nadi da ću isprovocirati porod. Kad sam ušla u 40+1 bio mi je pun kufer svega- od bolničke hrane do ginekologa koji te tretiraju kao komad mesa tako da sam odlučila u vrijeme posjeta malo zbrisati doma (stan mi je 5min od bolnice) pa smo se ja i moj dragi kresnuli ;-) da malo pomognemo Majci Prirodi da cijela priča konačno započne
I stvarno u 9 navečer osjetila sam prve bolove. Ti bolovi su se brzo počeli javljati u razmacima od 15-20min no zbog šoka sam bila u totalnoj nevjerici i uvjeravala cimerice da je to ZATVOR jer sam imala feeling da moram na WC.Yeah right, svakih 15min imam zatvor
Na kraju sam cijelu noć šetala do WC-a i natrag i zvala supruga svakih 5min. Sestru sam zvala tek oko 4 ujutro kad više nije bilo dileme da počinje najveći spektakl u mom životu. Uglavnom, poslali su me na CTG rekli mi da idem spavati
(malo morgen) i da u 6 ujutro idem roditi. U rađaoni sam bila u 7, probili su mi vodenjak i konačno je došao moj dragi. Bio mi je strašno zgodan u bolničkoj obleci, sva sam se rastopila
Trudovi su postali stvarno žestoki, bolilo je jako ali sve sam rješavala disanjem. Vjerujte cure to stvarno jako pomaže ;-) Bojan mi je strašno pomogao, bio je nevjerovatno skoncentriran i brižan, totalno sam ponosna na njega
Nezaboravan mi je bio trenutak kad je od iscrpljenosti zaspao (treća smjena) bila sam šokirana! Najteže mi je bilo u periodu prije izgona- bila sam na dripu, trudovi su bili vrlo jaki i to je bio trenutak kad sam počrla cmizdriti da više ne mogu i da bi bilo super da mi daju 5 min pauze
Nisam osjećala nagon za tiskanjem i bila sam totalno pogubljena kad mi je babica rekla da tiskam, mislila sam da to nije to. Više nisam mogla izdržati i počela sam tiskati, imala sam osjećaj da ću eksplodirati...i PAF u 3 truda rodila se moja djevojčica
čula sam plač i za sekundu je bila na mojim prsima, tako topla i nježna, divna NOVI ŽIVOT...suprug i ja plakali smo od sreće i ponosa- to je trenutak zlatnim slovima uklesan u moje pamćenje, trenutak koji me zauvijek promjenio. Htjela sam vikati TOO,USPJELA SAM DOGODILO SE NEŠTO NAJČUDESNIJE I NAJDIVNIJE U MOM ŽIVOTU-POSTALA SAM MAJKA. Nešto što me na nevjerovatno kompleksan način upotpunjava kao ljudsko biće.Rodila se moja Kiarica
