život nas jadnih ateista u svijetu nadmoćnih teista (valja?)

[Mirci]

vrabec i ostale, pliz, VT i RS su dva posve razlicita pdf-a. Ovdje se drzimo teme i pokusavamo pomoci jedni drugima.
Ako nemate pametan i praktican savjet za ateistice, molim vas da se suzdrzite od postanja.

[damdam]

potpisujem zadnje postove od dobre vile i mirci

[mamainana]

[
mome dijetetu će darove donositi sv Nikola ili sveta tri kralja, koji su donosili darove i Isusu. a ako će pisati pisma, pisat će trojici kraljeva.
i ići će na predstave o sv. nikoli ili o sv tk. a neće se slikati sa djedom mrazom u krilu, zato kaj je to fora. nego sa sv.n. ili sv.t.k.

Sad si me stvarno razočarala
ili živimo u drugačijoj vjeri
meni je za Božić uvijek darove donosio mali Isusek
Sveti Nikola na svoj dan slatkiše
sveta tri kralja su uvijek iza Nove godine (ili se ja možda varam )

[vrabec te dal]

gle, meni je sasvim svejedno kako netko odgaja dijete ili dal se petlja u topic koji nije njemu namjenjen. namjera mi nije kako je napisano dokazivati, upirati prstom ili što već. nego je mc napisala da se mogu i ne-ateisti javiti.

ali mislim da je problem u tome kakvo mišljenje imaš o meni. i da te svaki moj post smeta.

ja sam samo rekla da je meni bez veze slaviti nešto u što ne vjeruješ i da mi je super kad je netko dosljedan.

složila sam se sa patkicom koja je ateist i koja živi kako je rekla dosljedno

na isti način kako je ateistima teško živjeti u ovom teističkom svijetu, i katolicima koji stvarno žele živjeti svoju vjeru u ovom svijetu je jednako teško, jer na isti način na koji vi govorite o vašim problemima i one koji su dosljedni u svojoj vjeri pljuju, jednako kao i one koji zbog svog ateizma ne šalju djecu na vjeronauk.

ako niste shvatile. ja sam u potpunosti podržala one koji jesu ateisti i tako se opredjeljuju, da stvarno takvi i budu. jednako kako bi podržala katolike da stvarno to i budu.a ne da sjede na dvije stolice.

Sad si me stvarno razočarala
ili živimo u drugačijoj vjeri

ja sam se svojom voljom i odlukom, krstila sa 16 god.
i od tada vjerujem
a sv. tri kralja jesu iza ng, ali i tada dobiju poklončiće


:juhu

[eli]

ili živimo u drugačijoj vjeri

možda je stvar druge regije porijekla.

u istri isusek nikad ništa nije donosio. sveti nikola je donosio slatkiše i sitnice, a djed mraz veliki poklon (nekom za božić, nekom za novu godinu).

[IINA]

Djed mraz je rođen negdi 1945 . Treba pitati stare bakice. Strah je Isusa pretvorio u Djeda mraza. To je moje tumačenje. Kao neki kompromis

[mamainana]

što znači i da katolici svako drugačije slavi
svako sa svojim običajem
zašto ne bi onda ateisti sačuvali običaje (koji im odgovaraju) svojih obitelji na taj dan
po meni je najljepše poštivati stare običaje i prizivati ponekad duhove starih vremena, makar i ne vjerovali u njih

[zeljka35]

I ja bih se na neki nacin mogla svrstati u ateiste. Ne slavimo nista posebno. Okitimo bor i ostavimo djeci darove, zasto bi im uskratili to veselje. Ne idemo u crkvu.
Stariji je ove godine krenuo u skolu i upisali smo ga na vjeronauk nakon kraceg obiteljskog vjecanja. Ne zelimo ga izdvajati od vecine (a zivimo u sredini gdje se na ateiste ne gleda blakonaklono) i smatramo da tamo ne moze nista lose nauciti. Ako mu se ne svidi, ne mora ici. Dat cu mu mogucnost izbora.
Ne opterecujemo se previse vjerom. Mi ne vjerujemo i to je nas izbor. Ne vidim nikakav problem u tome.

[Buhtlica]

ja nikako ne shvacam taj dio da isus nosi darove. pa bozic je dan njegova rodjenja, njegov rodjendan. zasto bi netko nosio darove za svoj rodjendan? valjda se za rodj. dariva onoga kome rodjendan i jest.

[elizabeta]

vrabec - nije mi jasno kako možeš biti tako isključiva i jednostrana ? Tebi sve ili crno ili bijelo ! A nijanse ?
Možda si premlada...a možda sve to ima veze s tim što si se tek sa 16 godina preobratila tj. krstila (prikraćena si možda za jednu dimenziju božićnog feelinga - onu dječju )

mc ti je izvrsno objasnila, kvotam :

zato jer se zapadnoeuropska civilizacija ipak na kršćanskim temeljima razvila, isuviše je sve godinama/stoljećima isprepleteno da se može tako lako napraviti rez. evo, ja sam slavila božiće i druge praznike (za razliku od nekih komunjara koji su sada najveći vjernici) otkad znam za sebe - al sam to doživljavala kao čisto obiteljski (tj. državni) praznik. državni jer sam ga upoznala i počela slaviti u inozemstvu, u kantonu cirih koji je protestantski. pa mogu reći sigurno da je to za mene tradicija, za razliku od nekih koji su to počeli slaviti tek početkom devedesetih...

[alexandra]

kao ateist u ovom kontekstu (da ne fufljam o mojim vjerovanjima, razgovorima s bogom za svaki slucaj ako ga ima , visim silama, svemiru i ostalom) dopustam si tu slobodu da "ukradem" obicaje, u ovom slucaju kao sto su ih krscani "ukrali" ili bolje reci preuzeli od paganskih obicaja (jer nisu krscani izmislili bor, zeca i jaja) i upravo ovu dimenziju koju spominje elizabeta - djecju. za mene to su obicaji, lijepi i ja ih ne vezem uz vjeru nego uz, ako bas hocete, svoje djetinjstvo.

i da skratimo - darove ne donosi ni isusek, ni sveta tri kralja, ni djed mraz, nego ih mi svi-ateisti, katolici, pravoslavci i ini - lijepo kupimo u shopping centru, stavimo pod bor i pricamo djeci bajke o isuseku, sveta tri kralja, djedu mrazu, vec po izboru. dakle, malo lagimo djeci, dok nas ne provale.

i bez obzira na rezime i smjene rezima, moje djetinjstvo se sjeca bora, ali point nikada nije bio vjera, nego bor i pokloni i kuglice i fina klopa i svi skupa i dobre volje. uskrs nikad nije bio point isusovo usrksnuce, nego to sto su moje bake vjernice kupovale zive zeceve i pilice koji su jurili po ogromnom stanu u sred centra zagreba, a mi smo trazili i njih i jaja. sveti nikola je bio cica s bradom, al je glavna faca bio krampus (taj me odviknuo od cicanja palca ).

i sve me to fasciniralo kao i price iz djecje biblije, grcki mitovi i ruske bajke, jaslice s malim figuricama i kuca djeda mraza u laponiji, rudolf poglavito. i sve mi je bilo na raspolaganju. a na meni je bilo da odlucim u kojem smjeru cu odrasti.

kako su radili meni i kako je mene to veselilo, tako radim i svom djetetu.
mm je ateist-ateist i svidja mu se bor. a pokloni narocito. svidja mu se i zito (koljevo) koje moja mama jos uvijek svake godine radi u sjecanje na svog oca, na njegovu krsnu slavu. moja mama, ateist. ne mogu ni njemu ni svom djetetu uskratit pravo da jedu zito i da se sjete mog djeda, jer nisu pravoslavci.

meni je sto se tice odgoja djeteta jednostavnije nego vama moja drugarica ne konta ni tko je isus ni tko je djed mraz. mozda i konta, ali ne moze rec.
ona se veseli boru, lampicama, poklonima, jajima i zlatnim sibama upravo onako kako bismo vjerojatno mi svi trebali - iskreno, jasno, bez rasprava, jer je lijepo i trebalo bi biti veselo i mirno.

[eli]

alexandra

iina, nije djed mraz 45to godište, već puno stariji. nisu ga izmislili komunisti već coca cola.

[TanjaMT]

vrlo lijepi post alexandra

(neka mi bog oprosti ako grijesim , i neka se ne shvati kao generaliziranje, al ne mogu se otet dojmu da su ateisti vise pazili na satu kad se govorilo o toleranciji)

[elizabeta]

alexandra - ne samo da ti je post divan, nego si me i rasplakala ...(a ti garant znaš točno na kojem dijelu tvog posta se to dogodilo ) .

[Dobra vila]

Nakon ovakvog posta, mnogi bi se trebali pokriti po glavi i sutiti...

[Megan]

Ali se u nasoj kuci obiljezavaju vjerski praznici u smislu da taj dan imamo svecaniji rucak, goste na rucku (za katolicki bozic i uskrs dolaze ka nama, a za pravoslavni mi idemo obicno kod MM-ovih). Djeci poklone donosi Deda Mraz, uskrsnja jaja farbamo. Ali sve nam je to dio neke zabave - za klince sareno, plus poklioni, plus puna kuca gostiju... Zasto propustiti zabavu?

Otprilike slicno, samo kaj katolicke praznike smo obicno kod mojih roditelja, a pravoslavne kod MM-evih.

Slavimo i jedno i drugo, mozda malo vise ipak katolicke zbog toga sto zivimo u takvoj sredini.

Ja sam rodjena katolkinja i odgajana jako strogo u tom duhu (mise svaku nedjelju i blagdane, cak i kad to nije bilo pozeljno) no danas imam svoje misljene i svoja uvjerenja.

Vjerujem u Boga, ali ne katolickog, niti pravoslavnog niti bilo kojeg drugog. U Boga koji je tu za mene kad mi je tesko, a rijetko ga se tko ne sjeti kad nam je najteze, pa tako i ja. I sigurna sam da postoji, makar ne u onom obliku u kojem se spominje.

Ne vjerujem u crkvu, ne volim ici u crkvu i jer osjecam licimjerje, pogotovo u propovijedima nakon rada. Danas u crkvu odem samo na vjencanja, krstitke, mise za pokojnike i sl. A nedjeljom vise ne idem, pogotovo otkad svecenik vise prica o HDZ-u nego o vjeri...

Imam vjeru u sebi, osjecam se sigurno sve dok se pokusavam drzati onog dobrog u sebi i drugima. Osjecam da nesto postoji i sigurna sam da ono sto bi trebalo zblizavati ljude, zapravo ih rastavlja.

Sve te ceremonije oko bora i ukrasa za Bozic, jaja za Uskrs itd. odrzavamo ponajvise zbog Luke i naseg djetinstva, jednostavno to ulijepsa zivot, no to sve skupa nije vazno i nema veze s onim u sto vjerujem. To je vise neka prilagodba vremenu, a i veselje za djecu i za nas koji se takvima osjecamo u to doba godine. I ne vidim nista lose u tome. I definitivno se slazem s Alex sto se obicaja i veze s istinskom vjerom tice.

[Podgoricanka]

Uzasno se stidim i crvenim sto hriscanima kradem njihove praznike, starim Rimljanima rimske, a Arapima - arapske brojeve. I tako svaki dan kradem po nesto od nekoga. Koliko sam samo duzna francuskom pjesniku cije stihove govorim glasno dok vozim auto kroz gradsku vrevu. Ili onome sto je smislio da godina ima 12 mjeseci. A sta je sa onim sto dade naziv danima u nedjelji? Koliko li sam se puta o njega ogrijesila?

Sad bez zezanja. Na plodove koji rastu na stablu zvanom civilizacija - svi imamo prava. Ja cu mojoj djeci svake godine iznova pricati sta je to Bozic i zasto se slavi, ali ih nikada necu krstiti. Imaju pravo da znaju, i imaju pravo da se jednoga dana sami odluce.

[Adorabla]

Djed mraz je rođen negdi 1945 . Treba pitati stare bakice. Strah je Isusa pretvorio u Djeda mraza. To je moje tumačenje. Kao neki kompromis

Eli otme mi rijec iz usta.

Kao i sve zapadnjacke, americke stvari je i Djec Mraz u nase krajeve stigao taman negdje po Drugom svjetskom ratu ali to je cista koincidencija. U to sam sigurna. Prava istina je da je Djed Mraz negdje pocetkom stoljeca poceo se izdvajati od Svetog Nikole ali se za razliku od svetog nikole oblacio u zeleno i dolazio na Bozic. Od tuda i vjerovanje da Djed Mraz donosi poklone za Bozic. Onda je tamo 1920te ili mozda koju godinu kasnije Coca Cola ga odlucila ofarbati u svoju zastitinu boju, dati mu ogromnu trbusinu, staviti mu cvike i tako su ga poceli prodavati. Da su bili tada pametni Djed Mraz bi bio njihovo vlasnistvo ko Mischelinu njegov Gumeni covjek.

A back on topic bih rekla da ja nisam farbala jaja u djetinjstvu, nisam ni znala sta je Bozic, ali sam bor kitila za Staru godinu i tamanila ogromne kolicine prsuta i francuske salate. Nismo slavili zato sto je moj tata komunjara odlucio da ce se ili svi vjerski blagdani slaviti ili niti jedan. Obzirom da mama nikada nije znala kada pada Jom Kipur i Roš Hašana a Bajram je natucala otprilike kada bi mogao biti onda je tako ostalo da se ne slave niti Bozic ni Badnjak.Inace je bila velika vjernica i mi smo postili i na Badnjak i za Veliki petak jeli spinat samo zato sto se njoj nije dalo dva jela raditi.

Ja svoju djecu odgajam isto ko i Tanja MT. Hocu da se sami odluce. I jedna i druga su isle na vjeronauk. Starija je odustala i ne zeli vise ici na misu ne znam zasto ali i dalje vjeruje. Narocito mi je draga kada mojom mami na grobu (zna lutkica mala koliko je baka vjerovala ) zapali svjecicu i zdusno izmoli. Mladja ide na vjeronauk ali njoj je to zanimljivo jer gledaju crtice. Do kada ce, ne znam, niti me briga.

Mi doma slavimo Bajram i Bozic i Uskrs, i dalje, bas radi neke tradicije. Obavezno ne radimo po kuci i dobro jedemo i na pravoslavni Bozic i Uskrs a isto tako i na Roš Hašanu i Jom Kipur. To vise radi mene jer ja smatram ko moj otac, da treba slaviti ili sve vjerske praznike ili niti jedan.
pustit cu klince da odluce sta zele. Nadam se ipak da se jednog dana nece prikljuciti niti jednoj religiji, da ce postovati sve religije o svakoj znati ponesto i da ce cijeniti razlicitost i bogatstvo vjera i naroda. Nadam se da se nikada nece ismijavati dimijama ili zulufima i da ce svakoga postovati radi toga sto je a ne cemu pripada (bilo vjeri ili nacionalnosti ili whatever)

Inace moje cure obozavaju ovaj americki Bozic u kojem DM ujutro ili tokom noci donese poklone i odjuri dalje (a ostavi otvoren prozor, pojede keksic i popije mlijeko). MM isto uziva u tom americkom romanticnom ugodjaju a ja skupa s njima. To nam je najljepsi praznik i najljepse doba u cijeloj godini kada se nas cetvoro jednostavno po cijele dane mazimo i uzivamo. A MM i ja najvise volimo na sam Bozic onaj jutarnji topot bosih nogica do pod bor i ona vrisku "Mama, tata, brzo, brzo!!! Bio je!!!! Bio je!!!!"
Cure svake godine napisu pismo i ostave u prozoru, a MM svakog Badnjaka prije nego ide spavati obavezno pojede keksic, popije mlijeko, otvori prozor u kuhinji, na stolu ostavi njihova pisma i ispod dopise da im se jako zahvaljuje sto su ga napojile i napile, da su bile dobre i da ih on puno voli. Da zeli da jako slusaju tatu i da ce doci i sljedece godine.

[mamashnita od noje]

alexandra

ja ne znam sto sam, kada je u pitanju vjera. vjerujem da postoji nesto sto je vece od mene i sto je dobro.
vjerujem da nakon smrti sva ta energija koja je u nama ne moze nestati samo tako i mora negdje otici, to je valjda ono sto krscani nazivaju rajem, mjesto gdje se sve te energije skupljaju, akumuliraju.
pakao ne postoji, ne vjerujem u vjecnu vatru i slicne stvari. to su izmislili da bi raju drzali u pokornosti. ne vjerujem u gotovo nista od tradicionalnog, biblijskog vjerovanja (bezgresno zacece i slicne stvari).
vjerujem da smo svi ovdje da ispunimo odredjenu svrhu, da svatko od nas ima svoju misiju i da se vracamo ispraviti vlastite krive drine ako za zivota skrenemo s puta. na neki nacin vjerujem u karmu i da ce nam sve, za ovog ili nekog drugog zivota doci na naplatu.
vjerujem u ravnotezu u svemiru.
to je ukratko.

u obitelji su se uvijek obiljezavali i slavili vjerski blagdani (sisvete, bozic, uskrs, sv. nikola...). nije se islo u crkvu na mise.
nisam isla na vjeronauk, nikada me se nije forsiralo s ucenjem ovakvim , ili onakvim. naprosto je prepusteno meni i mojoj odluci, mojim uvjerenjima i mom razumu sto i kako dalje. samim tim, nikada se nisam opterecivala time i postavljala si pitanja vjerujem li ili ne, u sto tocno vjerujem, kako cu odgajati dijete i sl. to mi je uvijek bilo sporedno i nije nesto o cemu previse razmisljam.
gotovo svaku vecer zahvalim se za sve lijepo sto mi se dogodilo tog dana i pomolim se za sve oko sebe. ne znam kome se molim, nisu to tradicionalne molitve. ja izgovorim nesto svoje, svaki puta drugo, ono sto mi dodje i sto osjetim.

tvrdila sam da se necu vjencati u crkvi jer sam misljenja kako time vrijedjam sve one koji iskreno vjeruju ( u onom klasicnom smislu, biblija i ostalo) jer pristajanjem na crkveno vjencanje premda mi ono ne znaci puno pa time, na neki nacin, omalovazavam taj cin, znacajan onima koji vjeruju.
udala sam se za muskarca kojemu je vjera, u tom tradicionalnom smislu, ipak nesto vise nego sto je meni i koji je zelio crkveno vjencanje. pristala sam, zbog njega. je li to od mene licemjerno ili ne, ne znam. njemu je bilo bitno, volim ga, ne vidim u tome neko gazenje svojih principa... ok.

dijete smo krstili, iz istih razloga.
u crkvu ne idemo. ne molimo prije jela.
ja krizeve nikada nisam imala, niti sam ih nosila.
muz ima jedan kriz koji mu je jako dragi poklon. stoji nam na polici u sobi, jer je njemu vazno da na toj polici bude. jedva je primjetan, u kutu sobe. trebalo mi je jako dugo vremena da se na tak kriz naviknem, niti danas mi nije jos posve "sjeo". ali sam nakon nekog vremena skuzila da me ustvari nema zasto smetati. taj kriz ne vrijedja nikoga, ne vrijedja ni mene, a njemu nesto znaci, sto god to bilo.
inace, mm je sav u filmu indije, meditacije, budizma, sai babe, dalai lame... taj je u svojoj glavi objedinio sto i jedan film i iz mnogih religija ponesto.

dijete nam ima dvije godine i pet mjeseci. ne ucimo ga jos nikakvoj religiji jer je premali. necemo ga uciti nicemu konkretnom ni kasnije, ne mislimo ga icime filati, niti ista forsirati. sam ce odabrati, ili nece.

ja ne zazirem od vjere i ljudi koji vjeruju, sve dok zive u skladu s tim sto propovijedaju. i ne mislim da se u vjeri, kojoj god, moze nauciti ista lose. ono sto me odbija i cega se plasim, to je zadrtost i zatvorenost, rigidnost i prihvacanje serviranog bez da se o necemu razmisli na pola minute.
vjera je krasna, sve dok je u skladu s mjestom i trenutkom u kojima jesmo.

[mamashnita od noje]

Mi doma slavimo Bajram i Bozic i Uskrs, i dalje, bas radi neke tradicije. Obavezno ne radimo po kuci i dobro jedemo i na pravoslavni Bozic i Uskrs a isto tako i na Roš Hašanu i Jom Kipur. To vise radi mene jer ja smatram ko moj otac, da treba slaviti ili sve vjerske praznike ili niti jedan.

adorabla, ovo mi je super

[maryca]

mc - mogu li i ja kao grosse teistkinja nesto reci?
kao prvo i ti si teistkinja, jer vjerujes u tu svoju nevjeru!

a sada ozbiljno i ukratko, jer ipak te vise zanima suprotna strana!

svakome je njegovo dijete najvaznije i svatko ce uciniti sve za njegovu radost, zar ne?
zato, ako si vec ateistkinja, ili to zelis potpuno biti, onda potpuno i sve ucini da tvoje dijete vidi sve te male cari, jer mu lose nece donijeti, a s njima ce se ionako susresti vani, u drustvu, trgovini, skoli, razgovoru itd!
hocu reci radost i predivan osmijeh zbog pronadenog dara u cizmici ili pod borom, zamjenjuje svaciju vjeru ili nevjeru, jer tu vise nismo mi u centru paznje.
jer ako si ti uzivala, uzivati ce i malena, a poslije nek bude na njoj, cija ce strana prevagnuti!

ako bude zainteresirana, zasto i kako to sve, nek muzek objasni i rijesen problem!

[Nincka]

nemerem, nemerem izdrzati da ne kazem - ali toliko puta mi se vec pokazalo u zivotu (pa bogme i u cijeloj povijesti covjecanstva) da su naj najtvrdji i najneflexibiliniji oni koji se "obrate" ili "preobrate".

znam da ovim ne pridonosim samom topiku

[Ina66]

kod nas se doma slavio Božić, Uskrs, a naročito Vela gospa (tada se, usred ljeta, kuhaju prvi arambašići ). u crkvu se išlo i nikad mene ni ikoga od mojih poznatih nitko zbog toga nije progonio
ja sam krštena, pričešćena i krizmana i nakon toga sam prestala ići u crkvu i vjerovati jer to nisam JA
moje cure će poklone dobivati za Božić jer je to tako oduvijek bilo u mojoj obitelji (kod MMovih su se dobivali za NG) i jer mi se sviđa to kapitalističko-kičasto šarenilo, a i njima.
što se vjere tiče, starija na sva pitanja o vjeri dobije odgovor sukladan našim vjerovanjima tj. nevjerovanjima jer je i MM ateist. kad preko ljeta ode kod bake, ova ju nauči molitvu anđelu čuvaru. s vrtićem ode na blagoslov kruha kad su dani kruha.
vidjet ćemo još što će biti kad krene u školu

[corazon]

Nije li ipak licemjerno slaviti nešto u što ne vjerujemo?! Slavimo Božić- rođenje Boga, a ne vjerujemo u njegovo postojanje... samo zato jer nam se sviđa taj običaj, jer nas podsjeća na djetinjstvo, jer se djeca vesele...
i od vjere uzimamo samo ono što nam odgovara
ili se sjetimo Boga kad nam je teško...

Prva sebe preispitujem. Krštena sam, vjenčana u crkvi, djeca krštena... Mama vjernica, tata ateist. Kao dijete morala sam ići u crkvu (ne svaku nedjelju) i nije mi se to dalo... Mama nas kasnije nije tjerala (mene i braću) jer je valjda shvatila da to nema smisla. Slavimo Božić, Uskrs...
Ne znam šta sam, ateist sigurno nisam... a ni dobar vjernik vjerojatno... Neidem u crkvu, ili vrlo rijetko, ne molim se, nemam jednostavnu tu potrebu.
I moram priznati ne razmišljam o tome.
Ali se zapitam... nisam li ipak licemjerna?

[Adorabla]

kuhaju prvi arambašići

a ja mislila da se prvi arambasici kuhaju za Prvi maj kad je loza mekana?
Ako je za Gospu onda cu i ja sljedece godine za Gospu arambasice raditi.

[ZacKa]

[quote="corazon"]Nije li ipak licemjerno slaviti nešto u što ne vjerujemo?! Slavimo Božić- rođenje Boga, a ne vjerujemo u njegovo postojanje... samo zato jer nam se sviđa taj običaj, jer nas podsjeća na djetinjstvo, jer se djeca vesele...
i od vjere uzimamo samo ono što nam odgovara
ili se sjetimo Boga kad nam je teško...

Ne znam kako bi se to moglo nazvati, ali po meni već rekavši nekaj na onom drugom topiću, poznavajući ajmo reći ateistički život kroz djetinjstvo, iako sam vjerovala da postoji netko tamo gore i molila se ne samo kad mi je bili teško nego i radi zahvale, ali niš drugo i sada kada ajmo reći kak tak živim u vjeri, idem u Crkvu, odgajam djecu prema kršćanstvu (pokušavam najbolje što mogu) moglo bi se reći da ni meni nije jasno zašto netko slavi Božić ak ne vjeruje u njegovo stvarno značenje, jer to nije samo običaj. Drugo su pokloni, pa djecu možemo darivati svaki dan.
I istina je da ako vjeruješ u Boga, ili u nešto nadmoćno, svemoguće, svemirsko ili da ipak nešto ili netko postoji iz bilo koje vjere ili jednostavno vjeruješ u sebe ZNAČI da vjeruješ i da nisi ateist i da u vjeri odgajaš i svoju djecu. Jer mislim da je Bog u svima, nama da smo to mi sami.....

[patkica]

Ja bih se na trenutak barem ;-) vratila on topik, odnosno onome sta sam ja shvatila da je svrha ovog topika, a to je ateizam i pitanja i nedoumice s djecom u vecinski vjerskoj zajednici.
Bez ljutnje - al topik se pretvorio u deklariranje vlastitih uvjerenja i objasnjavanje ko zasto i kako vjeruje u Boga i koliko ide u crkvu, a mene u kontekstu ovog topika to ne zanima, vise me zanimaju pitanja i nedoumice, djecja pitanja i nase odluke i objasnjenja u odgoju... Uostalom, o vjeri, crkvi, bogu se puno diskutiralo (i bude i dalje) na VTu, pa neka tako bude i dalje ;-)
Dakle, kao sto sam rekla - moje sestogodisnje dijete za sada ne postavlja neka pitanja vezana uz to niti pokazuje interes, medjutim znam da ce uskoro poceti.

Sta napraviti kad me pita npr. sta je to BOG?
Ovo mi je prvo palo na pamet, nemam zapravo ideje u kojoj ce formulaciji to zapoceti (s pitanjima).

[Ina66]

kuhaju prvi arambašići

a ja mislila da se prvi arambasici kuhaju za Prvi maj kad je loza mekana?
Ako je za Gospu onda cu i ja sljedece godine za Gospu arambasice raditi.

cccc, arambašići se prave od kiselog kupusa, a ne od loze
tako da si ti za Prvi maj mo'š japrak skuhat :p

[Ina66]

Sta napraviti kad me pita npr. sta je to BOG?
Ovo mi je prvo palo na pamet, nemam zapravo ideje u kojoj ce formulaciji to zapoceti (s pitanjima).

o ovome je bio topic. misim da je mamaiAM autorica

[Nincka]

Sta napraviti kad me pita npr. sta je to BOG?
Ovo mi je prvo palo na pamet, nemam zapravo ideje u kojoj ce formulaciji to zapoceti (s pitanjima).

pa... meni npr. pada na pamet odgovor kojim ne bih jasno rekla bog ne postoji, nego vise objasnila da neki ljudi vjeruju, neki ne i da mi ne vjerujemo (ali to bi se odnosilo na roditelje, a ne i na dijete, njemu bi to nekako ostavila otvoreno).

da mislis (ako mislis) da su si ljudi zamislili da bog postoji zato sto im je tako bilo jednostavnije shvatiti, objasniti kako je nastao cijeli svijet. da postoje narodi koji vjeruju/su vjerovali u vise raznih bogova (pa ubacis grke, rimljane, egipcane). da i danas ljudi na razlicitim djelovima svijeta vjeruju u razlicite bogove.

ne znam.... meni se cini da 6-godisnjak moze vec jako dobro to shvatiti. i pojam nekakvog stvaratelja i da se to sve nekako moze i vise znanstveno objasniti....

moji su decki neko vrijeme jako voljeli egipatske i grcke mitove. i tamo ima raznih, zanimljivih prica o stvaranju svijeta. nekome tko je ateist i biblija je slicna zbirka mitova. meni se cini da su sve te price o stvaranju djeci zanimljive, a dobre su za pribliziti razlicite nacine razmisljanja, pojam stvoritelja (ovakvog ili onakvog). s druge strane smo pricali i o velikom prasku i bakterijama i modrozelenim algama (morat cu to malo bolje prouciti za neke sljedece razgovore jer vidim da smo brzo dosli do granica mog znanja).
sve to njima sjedne na neko mjesto.