I mi smo bili ljetos na operaciji preponske kile, par dana prijr 5. rođendana, krv, urin i anesteziolog nakon toga. Svakako spomenuti ako je na što alergicno dijete.
I. je bio sam i prije i poslije operacije (bio je na odjelu na kojem su strogo ograničene posjete). Prije operacije ne smije jesti ni piti (dobiješ točnu informaciju koliko prije). Kad ga spreme za operacijsku dvoranu dobije prije anestezije nešto za smirenje.(pričao je da je bio ljut jer su ga skinule sestre i plako jako - dosta kasnije mi je ispričao da je jedna sestra vikala na njega da prestane vec jednom, a druga joj je rekla da pusti dijete

) Kako prije nista nije smio piti - to mu je bilo fora.
Poslije opearcije nisam sigurna kako mu je bilo (pisalo je da je brzi oporavak - ja sam prošla pored sobe na razgovor doktoru koji ga je operirao oko 2-3 sata nakon operacije i on je vec sjedio u kreveticu cinio mi se ok, ali kako nisam smjela unutra samo sam projurila da me ne vidi.
(meni je bilo lakse sto sam vidjela de je ok)
Njemu je nakon operacije bilo najgore što nije mogao jesti sarmu jer se valda totalno razbudio taman kad su druga djeca ručala. Kukao je za tom sarmom još mjesec dana

.
Kad sam je došla do njega (ja mislim oko 4sata nakon operacije - sad sam vec zaboravila ali meni je trajalo ...), ubrzo je smio pojesti malo juhice.
Kakav je bio neposredno ankon buđenja neznam, kaze da ga je čuvala jedna sestra.
Uglavnom ja sam se prilično bojala anestezije, ali sve je prošlo ok.