grupa podrške udruge OKO

[nadicab]

evo, danas u pol 6 u vrtiću Vedri dani, Šubićeva 12 ...
tko može, nek dođe

[lea.marijela]

Nadice koliko to traje? Name u 19 je kod Lidije Tribina o vrtićima pa kalkuliram dal bi stigla obzirom da mi je ovo o vrtiću bitno,a zaista bih voljela napokon doć i u OKO.

[nadicab]

dođi, pa zgibaj ranije

[faith]

Baš mi je žao što danas ne mogu ali daj nas slijedeći put malo ranije obavijesti please da se stignem organizirati.

[lulamae]

imate na stranici od udruge obavijest kad je slijedeca grupa..
tak sam i ja svaki put u zadnji cas saznala kad je sastanak a onda sam se blesava sjetila da na stranici pise i da bi mogla i sama pogledat
i super mi je bilo..uvijek mi bude lijepo..tako je dobar osjecaj podijeliti svoje tuge i sve ostalo s onima KOJI ME RAZUMIJU i znaju o cemu pricam..ali nazalost,ne stignem uvijek,il mi nema tko dijete pricuvat il se spremam za ispit il vec nesto..

[nadicab]

uvijek si mislim ako ranije javim (prije vikenda) da ljudi to smetnu s uma, pa šaljem obavijest u nedjelju.
Možda da ipak promijenim stav ?
Jučer nam je bilo baš super i ugodno su me iznenadili svi prisutni kojima nije bilo teško doći usprkos groznom vremenu
Jedna crtica s grupe - palo je pitanje tko je u svom životu dobio "prijateljski" savjet da je bolje da nam dijete umre? Nažalost, svi smo digli ruku

[lea.marijela]

Sad mi je već neugodno no opet se ispričavam nadive nisam mogla organizirat ekipu da izostanem iz kuće i stignem i k Vama i u PUŽ no idući put me nećete izbjeć.Inaće neznam zašto no nekak sam mislila da ćeš i ti navratit u PUŽ pa sam nosila touth mousse uzorke za Denisa no donjet ću ti ih u subotu na štand, obzirom da sam sa svojom ekipom dogovorila šetnjicu.

[Plava]

Meni je meni jako bliska osoba rekla, da je najbolja prirodna selekcija?!
A druga osoba mi je rekla da bi ja trebala tužiti doktora koji mi je dopustio da ostavim trudnoću koja je bila okarakterizirana kao visoko rizična za mene i za dijete, a pogotovo ako je vidio oštećenja na UZV. Onda sam ja rekla da nije vidio oštećenja a i da je da ja nisam sigurna dali bih se odlučila na pobačaj jer nitko ali baš nitko nikome nemože jamčiti dali će novorođenče biti potpuno zdravo čak i ako se rodilo iz super uredne trudnoće. A ako se i rodi potpuno i savršeno zdravo nitko i opet nitko nemože garantirati roditeljima da nešto neće krenuti u recimo krivom smjeru po zdravlje djeteta. Ove gornje izjave meni bliskih ljudi su me gotovo ubile jer sam ih čula po izlasku iz bolnice i kada sam bila u jednom teškom depresivnom stanju i kada se nisam uopče snalazila u svemu što mi se dogodilo. MM mi je jedanput rekao da u sam izgubila sjaj u očima i da imam tup i prazan pogled kao da nisam više nigdje prisutna. Još i danas nisam ono što sam nekad bila i neću ni biti, ali mogu reči da sam sada puno puno bolje. Sada još povremeno slušam svoje prijatelje kako se čude "pa što se je njoj dogodilo" oni nemogu vjerovati da sam ja sada potpuno druga osoba, neču reči da sam uništena ali mogu reči da liječim slomljena krila i nadam se da ću ponovno poletjeti....

[MaMi]

Nama su se mnogi čudili kako smo se nakon brojnih loših ishoda prijašnjih trundoća imali hrabrosti (ludosti) za još jednu. No, svi su jako pametni kaa je tuđi život u pitanju i imaju ideju kako bi taj život trebalo organizirati. Pa tko imaju i ideju da bi neki život bilo bolje da to i nije. Narod kaže:" Najlakše je tuđim k... po koprivama mlatiti."
Svako iskustvo nas mijenja i ne možemo biti iste osobe. Mijenja se i sjaj u očima. I to je život. Tko se tomu čudi nema pojma o ničemu jer niti ne zna što je život. U davno doba moga puberteta meni se silno sviđala jedna misao "Ne možeš proći kroz džunglu neogreben."
Baš sam udavila s izrekama, no došlo mi.

[lea.marijela]

Nakon izlaska iz bolnice s Leom teškom 2200 u totalnoj neizvjesnosti imali smo puno prijatelja i rodbine koji su nas obilazili cca 3 mjeseca proučavajući Leu kao svjetsko čudo,i puni ljepih riječi. Onda je uslijedio period osipavanja prijatelja i znanaca koji su se izgubili netragom i više nisu ni zvali ni dolazili i nije bilo strašno. No postalo je bolno kad se počela osipavat rodbina jer gotovo svaki član prije nego je izašao iz naše kuće kao zadnji put izjavio je da bi možda bilo najbolje da si ju Bog uzme k sebi ( uključujući i moje roditelje koji kad i zovu ne pitaju kako je Lea). Kao da je Bog kompetentniji za moje djete - a šta bi on uopće s njom radio kad ona treba MENE!
Zvuči možda ludo i ironično - no ja sam sasvim dobro i mislim tako nije rješenje u Mjemu nego u borbi za to djete i puno puno ljubavi za koju oni očito nisu spremni - neznaju što gube.

[lulamae]

lea.marijela...stvarno mi je zao da su te tako ostavili na cjedilu..i prijatelji a i rodbina koja ni ne pta za malu
ja se iskreno ni ne sjecam tko je bio uz mene a tko nije..mozda od soka..ja samo znam da sam se sama borila za doktore,za invalidninu i tako to..sjecam se da mi je jedna dobra frendica nakon dugo vremena dosla i rekla kako nije mogla doci ranije jer nije znala sta bi mi rekla i da se ona ne bi znala nositi sa tim..a nije to nitko ni trazio..samo nam treba mala podrska,bar prisutnost da te saslusa,nista vise..da se malo pojadas i da se ne osjecas tako sam..

[Fortuna33]

lea marijela ja te donekle razumim jer sam i sama cili zivot slusala kako bi bilo bolje da mi brat umre ( u stvari to mi je kao jeka uvik u glavi kad se sitim njega i naseg djetinjstva) a mater je puno puta znala odbrusit ( najcesce susidama) kad bi tako nesto rekle :
- a sta tebi on smeta pa govoris da bolje da umre? jel ga ti hranis i pazis? ako ja koja se borim za njega to nisam pozelila sta imas ti onda zelit njegovu smrt?

nama se kuca zapalila a u njoj je bio i moj brat(6 godina) koji je dobio opekotine po licu i rukama. hitna ga je odvezla, puna ulica svita, vatrogasci a ja dotrcala iz skole ( bilo mi je 15 godina) kad moj susid, stari prdonja ( koji mi je uvik isao na zivce) me gleda tupo i ko fol sazaljivo i kaze mi sa nekom dozom skrivenog veselja:
- a brat ti se zapalija. ne virujem da je osta ziv a i bolje da ne ostane nego da zivi takav ( i onda jos na kraju recenice napravi ljigavo sazaljivu cunku).

uletila sam u kucu, otvorila ladicu sa priborom i pred svom tom hrpom ljudi pogodila ga nozem u butinu uz moj krik da ako je bolje da moj brat umre onda ces bome i ti.

i njega je odvela hitna, njegova dva odrasla sina nisu ni zinili, ja se nesicam kako su drugi reagirali al znam da je stari prdonja svaki put sagnija glavu kad bi mene vidija il bi zatvara skuru ako bi bija na ponistri.

[faith]

Opasna ženska ova naša Fortuna .
Vjerujem da ti je to bilo strašno i tvoja reakcija je iskreno pokazala starom zanovjetalu što ga ide.

Ma meni nije jasno, šta ti ljudi misle kad baljezgaju takve stvari, da li se oni osjećaju bolje kad sažaljivo gledaju mene i moje djete, čini mi se da je to to. Jer oni ne mogu osjetiti niti onu ljubav niti patnju koju mi prolazimo s njima, ali ih niti ne zanima. Zapravo mi je najžalosnije što većina ljudi niti ne zna kako bi se ponašala prema nama i našoj djeci .

[breg]

Joj, "obožavam" komentare ; Kak samo izdržavaš, ja to ne bi mogla nikada...

[lulamae]

fortuna..ti si stvarno zmaj..al zaista opravdano..ne mogu vjerovati da ti se usudio to reci u takvoj situaciji..u bilo kakvoj.. ja jednostavno ne mogu vjerovati kakva su cudovista ljudi..ko da sam s marsa pala ...

[Plava]

Lea.marijela, žao mi je zbog tvoji roditelja, mislila sam da si ti ok sa starom, pa nikad nije bila loša, ne kužim.
I ja se ponekad osjećam kao da sam s Marsa, i MM mi često govori da sam naivna i da mislim da bi se dobre stvari trebale same od sebe događati. Kao da mislim da su svi ljudi dobri i da ti nitko nebi namjerno napakostio ali sad vidim da sam u krivu. Prijatelj se u zlu poznaje jer ti je onda taj prijatelj i potreban, a ne kad ti je sve idealno.
Fortuna nemogu zamisliti kako ti je bilo teško.

[suzaks]

Plava napisa:

MM mi je jedanput rekao da u sam izgubila sjaj u očima i da imam tup i prazan pogled kao da nisam više nigdje prisutna. Još i danas nisam ono što sam nekad bila i neću ni biti, ali mogu reči da sam sada puno puno bolje.

Ovo si prekrasno napisala...Ali vratit će se...mislim, sjaj u očima...
Pitam često u svađama MM kak tebi taj sjaj u oku sve to vrijeme ne nestaje - veli on to je zavaravanje neprijatelja, to vanjsko kreveljenje samo je u farsa, inače bi puknuo...dugo sam mislila da njega ta situacija uopće nije TOLIKO dotakla, ali ustvari je...samo drugačije ispoljavaju ...lagano otprde u vjetar, pobjegnu u posao, izmišljaju obaveze...

[suzaks]

Fortuna napisa:

uletila sam u kucu, otvorila ladicu sa priborom i pred svom tom hrpom ljudi pogodila ga nozem u butinu uz moj krik da ako je bolje da moj brat umre onda ces bome i ti.

...odnosno TI SI LEGENDA!!! Ali najozbiljnije, doista - toliko si me nasmijala - iako situacija nije bila nimalo smiješna...Ali nekad je to način (hvala bogu da te čuvao da ga ne usmrtiš) da budale shvate...

[suzaks]

Lea.marijela napisa:

Onda je uslijedio period osipavanja prijatelja i znanaca koji su se izgubili netragom i više nisu ni zvali ni dolazili i nije bilo strašno. No postalo je bolno kad se počela osipavat rodbina jer gotovo svaki član prije nego je izašao iz naše kuće kao zadnji put izjavio je da bi možda bilo najbolje da si ju Bog uzme k sebi ( uključujući i moje roditelje koji kad i zovu ne pitaju kako je Lea)

I tak je - gotovo svima...emocionalna previranja, boli, pitanja, promjena svega - svjetonazora, primarnosti, prijatelja...I mi se mjenjamo, s tim da nemamo više vremena za površine...mjenjaju se ljudi koji nas okružuju...ali to je normalni period UŽASNE EMOCIONALNE BOLI (prvotni)...U toj drugačijosti ne snalazimo se često sami. tak da baš NE MOŽEMO i očekivati od drugih da se u toj drugačijosti drugi snađu...
Neke prijetelje imali smo zbog 'površina', neke zbog 'tulumarenja', neke zbog 'tračanja' - većinu zbog drugačijih prioriteta nego što su nam potrebni u ovoj situaciji...Ja sam bila luda što moramo čitave dane vježbati, luda što sam gledala svu onu djecu koja nas okružuju a 'mogla su svašta', u druženjima rodbinskim odjećali smo se ko crne ovce gdje smo naše dijete i mi bili pasivni promatrači...ALI SVE JE TO NORMALNO!!! Jednostavno naš život kroči nekim drugim kolosijekom - i vi se moramo u prvom periodu priviknuti na njega...
Ali, vjeruj doći će neki drugi ljudi, neka druga djeca, otvorit će ti se priče koje nisi ni sanjala - bit će stalno fizički teško - ali s nekom novom duhovnom komponentom!!! I bit će ispunjenije nego što bi bilo bez Lee (ili Marijele???)...

[noddy]

Nažalost vidim smo svi više maje imali neugodna iskustva po pitanju rodbine i prijatelja.
Ja sam neki dan poludila kad me je član uže obitelji upitao hoće li a.ići u specijalnu školu.
Na koncu moj sin ima tek 5 god. i do škole ima barem još dvije god. i ja vjerujem da se još puno može uraditi.
Mislim što je sad u ovom trenutku važno to pitanje u koju će školu ići.Ali sam onda shvatila da je ta osoba bezobrazna i primitivna,koja doživljava djecu koja su u spec.školi kao neka "čudovišta".Što su djeca koja idu u spec.školu manje vrijedna i treba ih smjestiti daleko od svih,po mogućnosti poslati ih na pusti otok.Mislim,strašno.
Znam da bi svi mi roditelji volili da se ne moramo baviti logopedima,defektolozima i drugim stručnjacima i da nas s vremena na vrijeme uhvati depresija ali uvijek iznova nađemo novu snagu za reći sami sebi glavu gore.
Ja sam mislila da sam postala imuna na komentare zlobne okoline,ali eto neki dan sam bila toliko tužna i žalosna zbog navedenog komentara .jedino što ne mogu sebi oprostiti što na taj komentar sam ostala bez riječi umjesto da sam joj rekla sve ono što joj ide.

[flipper]

ja uvijek u svom pričanju kažem " kada Luka krene u školu" ....itd, ovisi več o čemu se radi, sa tim da mislim na redovnu školu. Luka isto tako ima 5 godina da bi baš neki dan dobila isto ovako pitanje kao ti noddy.
"a ti misliš da če Luka iči u normalnu školu"
pa nisam znala da postoje i normalne i nenormalne škole!?!?
naravno da mislim da če iči u redovnu školu, ustvari ne da mislim nego nam je to cilj koji nastojimo postiči.
a ja bez komentara umjesto da branim svoje dijete
kada tražim za mene ili njega neka prava imam osiječej da moram dokazivati i dokazivati njegovo stanje kakvo je ( jer se kao ništa nevidi ) a kod normalnih ljudi moram ga opravdavati i dokazivati da ti nije takav bauk kako oni misle te da je on isto samo dijete ................ kada če to konačno prestati?????
pusa svim školarcima ukakvim god se školama nalazili

[lulamae]

kada tražim za mene ili njega neka prava imam osiječej da moram dokazivati i dokazivati njegovo stanje kakvo je ( jer se kao ništa nevidi ) a kod normalnih ljudi moram ga opravdavati i dokazivati da ti nije takav bauk kako oni misle te da je on isto samo dijete ................ kada če to konačno prestati?????
pusa svim školarcima ukakvim god se školama nalazili

bas tako!

[MaMi]

ali nemojte se ljutiti.
se onoj koja me razveselila i vratila u sretne dane puberteta s mojim podnickom.

[nadicab]

[MaMi]

Nadice jer si me dobro . Naime, taj natpis sam kao buntovni pubertetlija s posterima Nene, Duran Durana i ostalih imala na zidu svoje sobe. Želim ti da uspiješ napuniti baterije idući tjedan.

[TalaB]

Nadice, jel ima još tih grupa podrške u tvojoj udruzi. Nekak nam se skupilo....tak bi i dobro došlo

[nadicab]

ima, ima
slijedeći utorak 23.02. u 17h

[TalaB]

Dolazimo i ja i kuma od Patrika, jedna prekrasna mama jednog prekrasnog i posebnog dječaka.

[nadicab]

[juhu-juhu]

Nadice šteta što nam nisi ranije javila i ja bi tako rado došla jer ovaj mjesec smo na vježbicama kod teta sanje,možda u trećem ako bude šta pa bi isto .mogli doći.Čitajući Vas vidim da nisam sama e i tekako su mi poznati ti osjećaji neprihvaćanja mog klinca od strane svekra i svekrve koji nažalost žive kat ispod nas, njihovo totalno zanemarivanje njega koda ga dragi Bog nije dao, a da negovorim o jednim dvoličnostima i licemjerstvima ma fuj totalno mi se gade, a i ja sebi nekad što moram glumatati radi mira u kući a najradije bi ih stjerala znate već gdje.Nakraju sam nažalost skužila da su to ljudi koji samo sebe vole i koji bi bili tako površni i da je sve ok snjim.Međutim meni nekad dođe muka i pitam se zašto nismo svo troje otišli na onaj svjet, sreća tih je pitanja sve manje ali bilo je situacija kad bih se najradije zabila u zid i skratila nam muke.Hvala Bogu imam divnog muža jer da njega nema i moje mame i tate neznam što bi.A prijatelji e oni koji su od samih početaka uz nas su i dan danas tu oni koji nisu bili mi ni ne trebaju.Ja sam napravila čistku u svom životu po pitanju prijatelja tako da mi je lakše ma općenito sam postala takva da sve što mi nepaše se odmah rješavam jer mi je tako lakše.E da neispadne sve tako crno želim samo još reći da sam zato upoznala divne ljude kako viritualno tako i osobno koje su moj život obogatile i dale mu novu dimenziju i to onu bolju koliko god to možda otrcano zvučalo.