Sada je: 13 kol 2026, 01:38.
Moderator/ica: nadicab





dobro nam dosla..
, ajd mi prvo reci sta je to pobogu bancic? jer ja sam ti seljancica iz varazdina i ja u zivotu nisam cula za to. jer ako je to stolac, onda da, mozes, dapace,jer nas je prof tu vjezbicu i naucila da radimo uz stolac. on se pridrzava rukicama za stolac, muz drzi guzu a ja bez problema napravim iskorak. to je samo za pocetak, kasnije ide bez stolca.
ako nas vec duze citas, onda i sama znas koliko si sretna sto ste tako rano dosli k polovinama. sto se tice tvog pitanja, to ti je tako vise individualno. neku vjezbu usvoje brzo, a neku se vjezba i vjezba, pa da poludis. evo mi se mucimo sa sjedenjem s ispruzenim nogama, pa nikako da to bude spontano i opusteno. kada ga duze drzim u tom polozaju ok, moze zadrzat i lijepo izgleda, al da bi on sam tako sjeo, nema sanse.


. Mi loptu baš ne koristimo puno, ali sada smo je vratili u opticaj potaknuti vašim savjetima. Koristimo je za uspavljivanje i igru, a za vježbanje se uglavnom držimo poda. I Vanda preferira preko trbuha pa u četveronožni, odnosno jedino tako i dolazi u puzanje, pa sad kad kažete da vaši klinci vrtnog patuljka spontano baš ne rade često, nekako mi je lakše, jer sam mislila da je to silno važno i da se uglavnom tako naša djeca moraju posjedati. A nisam mogla zamisliti da bi Vanda ikada preferirala takvo posjedanje! Lotta kažeš da smo došli rano i da zvučimo zadovoljni, trenutno i jesmo, no prošli smo stvarno loše loše faze, duuugo nam je trebalo da se pomaknemo s mjesta s tom motorikom. Slali su nas na neke pretrage, na Rebro, da vide da li je nešto genetski. Nakon puno razmišljanja, ja sam odlučila da je to ipak trenutno gubitak vremena i energije i da neću dati da maltretiraju moje veselo prelijepo dijete s hrpom pretraga e da bi nam vrlo vjerojatno mogli reći da joj nije ništa, a i da je nešto genetski, imam vremena doznati (ima hipoksiju drugog stupnja, imala sam očajan porod, anesteziolozi su nas skoro obje ubili, ja sam se jedva probudila, a Va su reanimirali, tako da zaista ne vjerujem da je problem genetske prirode). U medjuvremenu je propuzala i grabi hrabro dalje tako da to nitko više i ne spominje. Ali imamo i pregršt drugih problema oko kojih se nekako trenutno zaista jako brinemo. Vanda ne govori, a ima dvije godine. Počela je sa 18 mjeseci sa mama, papa, va (za van), i pa za park. Sada govori samo pa za park. Priča ona nešto, ali na svom nekom jeziku. Kada je počela puzati, govor se ugasio. Nevjerojatno. Kao prekidačem. Razumije dosta, ima par znakova (za da, daj, dođi) pa se možemo sporazumjeti, no svejedno smo u velikoj brizi. Znam da joj oralna motorika zapravo šteka pa pokušavam raditi i na tome, ali nikako da se išta dogodi. Dosta je kognitivno u zaostatku također. I tak, vjerujem da više-manje znate kako nam je, u velikom strahu i brizi, ja na faze, moj suprug konstantno. Ja vječiti optimist, on nevjerojatni pesimist. I naša vesela Vandica. Eto. Baš me veseli da sam se uključila 











odsad cu i ja tako zvati! sam nemojte da ja pocnem upotrebljavat tu svoje lokalne nazive, pa da se jelte jos vise regionalno povezemo!



šta je sada ovo, za defektologicu u vinogradskoj sam neki dan čula riječi hvale a ovo mi se neuklapa u to


















Natrag na Djeca s teškoćama u razvoju
Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.