Moj mali je treći razred (8 i pol), još od proljeća je jako puno vani s prijateljima, ali kvart nam je takav da baš i nemamo straha, a mogu ga i nadzirat (jako velik park ispred zgrade). Svi u kvartu se znaju i druže, i ja ih sve znam, koliko toliko. O.K. voze se i okolo biciklima, uvijek u grupama.
Ako poželi recimo u susjedni park, ili igralište svaki put me obavijesti gdje će biti. I inače je tip djeteta koje mi sve govori. Nekoliko puta je bio kod dvojice frendova vršnjaka, obavijestio me i nije bio dugo (ali njihove mame poznajem). Upozorila sam ga da nigdje ni s kim ne ide.
Jučer nakon škole ga pozvao prijatelj(vršnjak) malo van, rekla sam mu da ide na sat vremena i vrati se pisat zadaću, a i bilo je hladno, nije puno djece bilo van.
Nakon što ga nije bilo sat i pol, pozvala sam ga, nije se javljao. Obiđem kvart, on se nigdje ne odaziva. Pozvonim kod frenda s kojim je otišao, on veli da ga je mama bila na 5 minuta zvala, i kad se vratio nazad van, da mog J. više nije bilo i da nema pojma di je nestao
Polako me već hvatao strah. I ja i taj njegov frend i još njih par smo ga 2 sata tražili - ništa.
Zvala sam muža i već počela razmišljat o policiji, kad eto njega! Veli da je bio kod Marka doma (dečko stariji par godina, znam ga, o.k. dečko, ali nikad mu nije bio među par glavnih prijatelja, nemam pojma ni ko su mu roditelji ni kako se preziva, iako je u susjednoj zgradi)
E sad, fora je bila što je on njegovog brata otpratio do doma samo da ovaj ode na wc i trebali su se vratit van, ali ih je Marko ubacio unutra da im pokaže neku novu super igricu na kompu...I tako moj J. ostao, izgubio pojam o vremenu...vratio se kad je u jednom momentu uspio čuti kako ga njih par glasno dozivaju (bio je na 5. katu)
Kad je vidio moj očaj, shvatio je sve, uplašio se i obećao da nikad više neće tako i da me jako voli itd itd...ali je ipak pripomenuo da je kod Marka baš super i da bi li on mogao ići kod njega ako mi kaže...
Ne znam šta je pametno...njegovi roditelji su po cijele dane na poslu i očito su navikli da im klinci non stop dovode društvo...Meni se ipak čini malo nesigurno da su bez nadzora nekog starijeg...za sad sam mu rekla da nema nikakvih posjeta nikome doma, osim s mamom...
Ipak, s obzirom da dolaze hladniji dani i neće baš puno boraviti vani, nekako mi je i jasna ta potreba za druženjem po stanovima...pogotovo ovim društvenijim klincima (kakav je moj) i kojima nije dosta zanimacija kod svoje kuće i kojima treba više i od vanškolskih aktivnosti...
Kako vi to regulirate? Koliko se druže i gdje za hladnijih dana? Idu li bez vas kod frendova i dolaze li druga djeca k vama?
Kako uopće naći pravu mjeru, jer i ako znaš nečije roditelje, uvijek stoji ono da možda naši klinci smetaju a ne bi ih tjerali...isto kao što ni meni često nije pravi trenutak da nekog dovede...
znam kako ti je bilo 
i kad sam je ugledala kako prestrašeno trči prema meni,skontala sam da pretjerujem ali si ne mogu pomoći.Obećala je da neće nikada više,i nije poslije toga(valjda je skontala koja je lujka njena mama) 
S takvim nacinom dogovora onda nema bojazni da mozda smeta.