Novi forum AUTIZAM-forum

[Glori]

nama su svi nalazi uredni osim gastroskopije koju smo radili na svoju ruku..kad sam se vratila neuropedijatrici,ona kaže ništa čudno pa vise od30% djece iz spektra ima taj problem-pa kojeg vraga mi nije rekla ,a dite mi zaspe opušteno nakon prve tablete (prestao je plakat nakon izbacivanje boce- ipak je želudac u pitanju)...tu još imamo plus kronovu bolest,mnogo drugih probavnih problema(kod nekih je nađen rifluks stolice u stomaku)o alergijama mogu pričat i neki članovi foruma(mislim na kožne i dišne)...

to što se pale svjetla na različitim području ne pokazuje uzrok već problem...

a ako te boli želudac boli ta i glava ,a ako se udreč u palac zvoni ti u ušima,a kod imaš trudove mozak ti leti...

a pošto je sve u mozgu,kako to da upravlja sa svim mišićima ,osim probavnim,a opet spojeni su sa mrežom neurona...

[pepita]

Usporedba između MCD,CP i autizma
Cerebralna paraliza može se definirati kao grupa poremećaja pokreta i položaja tijela, uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. Pojam "cerebralna" se odnosi na mozak, a "paraliza" na poremećaj pokreta i položaja. Dijeli se na spastične (krute) oblike i distone u kojima se napetost mišića trajno mijenja. Pokreti u djece sa spastičnim oblicima cerebralne paralize su kruti, usporeni, smanjenog opsega, a u djece s distonim oblicima su nekoordinirani, velikog opsega i bez voljne kontrole. Može biti zahvaćeno cijelo tijelo što zovemo tetraparezom ili samo dio (hemipareza, dipareza)

Nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom potreban je individualni program liječenja -nema niti 2 ista djeteta s autizmom.

Polovica djece s cerebralnom paralizom imaju i epilepsiju ili konvulzije u temperaturi.-dosta djece s autizmom ima epilepsiju ili je dobiju u pubertetu.

Dijete s cerebralnom paralizom može imati i pridružene smetnje koje ometaju ukupni razvoj i učenje. To su oštećenja vida, oštećenja sluha, govorni poremećaji, poremećaj pažnje, hiperaktivnost, poremećaji ponašanja, grčevi - konvulzije, mentalna retardacija.

Ovo šta sam zacrvenila imaju i djeca s autizmom

[Glori]

uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga

kojom pretragom se ovo može dokazat...

[pepita]

(prestao je plakat nakon izbacivanje boce- ipak je želudac u pitanju).

Sigurno da je plakao i imao bolove u želucu jer se dok je pio na bocu nagutao zraka.

[pepita]

Sad bi se mogle javit mame čija djeca imaju CP da nam kažu šta su njima rekli doktori ,koji je uzrok CP-e.

[Glori]

koliko sam ja upoznata također se sumnja na živu...

[pepita]

Glori ,znaš li ima li na ovom forumu mama koja ima dijete s CP-om a drugo dijete ima isto nekih poteškoća?....da sad ne tražim mislim da ima ali ne mogu se sjetit ko..

[flipper]

Minimalna cerebralna disfunkcija je izraz kojeg koristimo u opisivanju djece uredne ili nadprosječne inteligencije sa dobno neprimjerenim ponašanjem (nepažljivost, impulsivnost, hiperaktivnost). Češće se javlja u dječaka nego u djevojčica. To je često dijete koje je u dojenačko doba bilo "teško " dijete, plakalo je, bilo je razdražljivo, "bojalo" se svega, izvijalo pri kupanju i hranjenju, nije se dalo umiriti. U starijoj dobi su to djeca koja su ili suviše mirna ili su u stalnom pokretu, ne mogu se smiriti, radije trče nego hodaju, sklona su nezgodama. Kretnje su im često nekoordinirane, nespretni su, ravnoteža im je loša. Ne mogu igrati nogomet, bacati ili hvatati loptu.

Imaju probleme s kontrolom olovke pri pisanju (jako pritišću vrhom olovke po papiru), ne mogu rezati papir po crti ili bojati unutar označenog polja.

ja ovdje vidim moga Luku. jedino što se on nikada kao mali nije izvijao.i nitko mi nije u nalazima napisao MCD. jedino je psiholg dala dg. ADHD koja bi sa ovim svim imala veze ..hm, da ..i nepažljivost!
MR, CT i SPECT mozga su kod Luke uredni. ali u ovome sam ga našla....

[soma]

ja za razliku od mnogih mislim da je problem u jednoj stvari kod svih...svi su toliko različiti, ali će te svima naći bar tri zajedničke točke...

sva naša djeca imaju čudan razvoju ....mišljenja sam da njihove razvojne smetnje moraju imat podlogu i ja ne mislim da je podloga okoliš,hrana,cjepivo,voda i sl.-već je problem odgovora organizma na sve to skupa (nešto u samom organizmu ne štima)...kao što nemaju vizualno ,kongitivno i druge odgovarajuće odgovore na podražaje iz okoline tako nemaju ispravan odgovor na hranu ,cjepivo,ali i dr.normalne stvari za nas bez tog problema...koji je PRAVI problem????

izgleda da taj po meni jedinstven problem kod različite djece tuče različito ....zašto???

mi smo juce bili na Columbia Univerzitetu na genetskom testiranju. Testirali su i nas i djecu. Ustvari su bile porodice koje imaju dvoje ili vise djece sa autizmom ili nekim od njegovih elemenata. Cak 60 porodica samo iz drzave NY. Jedna sa cetvoro autisticne djece. Neki zajednicki osnov definitivno mora biti i u genetici.
Ono sto je mene iznenadilo, a svi se ponasaju i govore tako od dr do roditelja, jeste shvatanje da je autizam prvenstveno neuroloski problem. Niko ne pominje imunitet, crijeva i ostalo...to je sve posljedica necega, ali neuroloski je problem u osnovi. Da li je to zvanicno misljenje, a da ja prvi put cujem za to? Dalje, neka istrazivanja su koncentrisana na mutaciju nekog od hromozoma (nemam pojma kojeg, iskreno), ali vjerovatno je moguce da bi ona mogla biti zajednicki okidac za sviju nesto slicno kao kod DS)...to je samo ono sto sam "nacula", nista zvanicno, da me ne napadaju oni koji misle da je to glupost...

[soma]

[quote="ive3
nije nezainteresiranost vec nemocnost da se rijesi (ako gledamo svijet). u pitanju je mozak a ne crijeva.
pred neki dan sam pregledavao snimke malog od rodjenja pa naovamo (digitalizirao sam analogne kasete da ih se rijesim) i lijepo se na njima vidi da je u biti isti, tj. osnova njegovog problema je ista bez obzira sto mi radili, on ima svoje zelje i prioritete i mi cemo ga nauciti sto je nama bitno i on ce se ponasati po obrascima koje mu naturavamo, to vise nije upitno kod moga, ali ono istinsko u dubini sto on zeli i sto je njemu prioritet ce uvijek biti tu negdje, to je pravi on, a ponasanje po sablonama i 'moras biti ovakav' nije ON!
zice su u mozgu spojene kako su spojene i tu nema vise velikog mijenjanja, pitanje je samo kako 'obraditi' postojeci autisticni mozak da se ponasa kao mozak neautisticne osobe. neke osobe uspiju to zatomiti i 'glumiti' ali u biti oni su 'autisti'

dakle ponavljam, nije problem nezainteresiranosti struke generalno u svijetu, vec je problem nezainteresiranosti u hrvatskoj da bolje pristupi problemu i pomogne osobama s autizmom da se bolje uklope u drustvo.[/quote]

Nije uopste u pitanju nezainteresovanost, vec bas nemoc. Naprotiv, ja tek ovdje vidim KOLIKO nauka zaista JESTE zainteresovana da otkrije uzroke, pa i posljedice tih uzroka i da sto prije i konkretnije djeluje. Zaista istrazuju, provjeravaju, ispituju...nasa je nesreca sto smo mi roditelji djece koja imaju takve teskoce pred kojima je nauka trenutno prilicno nemocna.
Ja kako pratim, jedino sto se do sada pokazalo kao korisno jeste konkretan, precizno definisan rad sa takvom djecom. Jer konacan cilj i nije nista drugo nego "prilagoditi ga" svakodnevnom zivotu. Mislim da ce rad i ostati jedini ili bar glavni nacin osposobljavanja djeteta, pa cak i ako se otkrije da je uzrok neka mutacija ili nesto drugo.... Vjerovatno ce za 20ak godina postojati toliko dobri nacini rada sa autisticnom djecom da ce se oni vrlo rano osposobljavati za zivot, a mozda dio njihove osobenosti uspjeti sacuvati... Mozda grijesim, ali mene to podsjeca na rad sa djecom koja imaju DS> prije samo 30ak godina ova djeca tesko da su bila osposobljavana za samostalan zivot. Danas veliki broj njih izuzetno dobro funkcionise, brine sam o sebi, ima zaposlenje, samostalno zivi...bez preciznog proucavanja samog stanja i nacina kako sa tim hendikepom raditi ne bi se sigurno toliko napredovalo. I nista tome nije mnogo doprinijelo samo saznanje da je u pitanju odredjena mutacija, vec upravo saznanje da se sa njima moze i mora raditi...ispravite me ukoliko grijesim...

[soma]

[quote="Glori"]kod neke djece je popravljivo-što bi trebalo značit da se problem može otklonit,a također je problem vidljiv i fizičke je naravi....

ima puno problema koji se mogu otkloniti, pogotovo ukoliko se otkriju vrlo rano i rano se na njih djeluje, pogotovo kada su u pitanju neka ponasanja, dok ih dijete jos nije potpuno usvojilo, jer nakon toga treba mu dvostruko duze da se necega "odvikne", pa da nauci onako kako treba sto je njemu potpuno novo i drugacije. Tu je samo prednost rane detekcije i reakcije kod problema, koje kod nas nazalost nema. Ovi sretnici na zapdau, koliko god kukali i zalili se na sistem ipak na vrijeme, mnogo prije nego mi dobiju adkvatne tretmane i sprijece donekle da se negativna ponasanja i stereotipije razviju...
Sa mojom djecom u razred ide djevojcica koja je severy autistic, ali je naprednija i boljeg ponasanja od mja djeca koja i nemaju dijagnozu autizma. jednostavno naucena i prilagodjena, nije mnogo socijalna, ali nije ni divlja...

[soma]

.

i kako je kod anni drukčije nego li kad je lupao sa ladicama....

[/quote]

Ima toliko mnogo nacina da se dijete odvikne od svojih stereotipija i to znaju oni koji se bave autizmom i koji shvate da je odredjeno ponasanje stereotipicno...Ani ima tu srecu da zivi u Njemackoj gdje je pristup IPAK drugaciji nego kod nas i gdje je neko strucan primjetio to sve i odvlacio njegovu paznju na drugu stranu...ja to nisam ni znala ni shvatala dok nisam dosla ovdje i nisam vidjela kako rade...
Nasa M ima stereotipiju da lista casopise i to moze raditi satima, pogotovo kada joj mi to ne dozvoljavamo, kada je uznemirena, nervozna i sl...To je bio prvi cilj kad je posla u skolu, da se toga rijesi...Ja godinama, vec skoro 5 godina, nisam uspjela da je odviknem od toga...za ovih par nedelja kako su terapeuti s njom radili ona prelista casopis jednom ili nijednom dnevno i ostavi ga svaki put kad joj ja kazem da idemo raditi nesto drugo. Meni to nije poslo za rukom 5 godina, njima jeste za 5 sedmica...zbog toga ja vjerujem u rad sa djetetom...i da sam tamo, a znam ovo sto sada znam, samo bih investirala novac u rad i sama bih se edukovala kako raditi...

[quote="Anni"]Logopedica koja ga " uci govoru" je na moju primjedbu kako mali ima jos velikih problema sa prepozicijama ...malo duze razmisljala i onda mi rekla" u pravu ste i dobro da ste mi na to skrenuli paznju, ja to mogu sada sa njim ciljano vjezbati". Pravilan izgovor slova F( uvijek je F izgovarao kao H) ga nije naucila logopedica nego ga je naucila njegova mama.
I/quote]

Ovo sve sto pises vazi i za NT djecu u redovnim skolama. I njih njihovi roditelji moraju puno toga da nauce i ne mogu da se oslone samo na ono sto dijete uci nastavnik u skoli. Ja jos ne znam ni jedno dijete, ili su zaista rijetki, kojima nikada nije trebala pomoc oko skole od strane roditelja, bez obzira da li dijete savladava matematiku, istoriju ili izgovor odredjenog slova ili cak samo ponasanje. Nama je samo teze jer nam nacin na koji nasa djeca uce nije prirodan ni blizak, ali ukoliko bi se roditelj edukovao KAKO sa djetetom raditi ne vidim zasto bi to bio veliki problem. Ovdje ABA terapiju zavrsavaju nakon fakulteta za Special ed, dakle kao neki master, ali nije nikakva velika pamet da se njoj poduce i roditelji i asistenti, kao sto je skola nase djece uradila sa nama i asistentima, tako da je meni sada sasvim normalno i prirodno da sa svojom djecom ucim...Pa, ucila bih i da su najzdraviji i najinteligentniji djaci prvaci...i sigurno ne bih cekala na uciteljicu da ih svemu nauci...pomoci im uvijek treba

[soma]

Glede mozga ,mogli bi tu sad svi napisati ,onaj tko je radio EEG,MR,CT kakvi su nalazi i zanima me da li je tko od vas vodio dijete na onu modernu MR (Tesla3) u Klaićevoj-samo je jedna u Hr -stigla nedavno?

Moja djeca imaju epilepsiju, dakle vrlo burne i vidljive promjene na mozgu, koje nikada nicim nisu detektovane. Njen EEg samo minut nakon napada je miran i uredan, a napadi su toliko teski i burni i ponavljaju se da je poluziva po nekoliko dana. Radili smo i Teslu 3 jos prije tri godina kada je napade imala svaki dan gotovo tri mjeseca, ali su joj svi nalazi uvijek bili ok. Ovdje sada radimo ponovo magnet, nakon tri godine od poslednjeg, radimo ga u novembru na vrhunskoj djecijoj klinici za epileptologiju, pa sa nestrpljenjem, ali i strepnjom ocekujem kakvi ce biti. Mada dr kaze da nije rijetko da sve bude ok.....a ja mislila da smo jedinstveni...

[marijanama]

Koja ti je to vrhunska dječja klinika i gdje?
Pozdrav

Glede mozga ,mogli bi tu sad svi napisati ,onaj tko je radio EEG,MR,CT kakvi su nalazi i zanima me da li je tko od vas vodio dijete na onu modernu MR (Tesla3) u Klaićevoj-samo je jedna u Hr -stigla nedavno?

Moja djeca imaju epilepsiju, dakle vrlo burne i vidljive promjene na mozgu, koje nikada nicim nisu detektovane. Njen EEg samo minut nakon napada je miran i uredan, a napadi su toliko teski i burni i ponavljaju se da je poluziva po nekoliko dana. Radili smo i Teslu 3 jos prije tri godina kada je napade imala svaki dan gotovo tri mjeseca, ali su joj svi nalazi uvijek bili ok. Ovdje sada radimo ponovo magnet, nakon tri godine od poslednjeg, radimo ga u novembru na vrhunskoj djecijoj klinici za epileptologiju, pa sa nestrpljenjem, ali i strepnjom ocekujem kakvi ce biti. Mada dr kaze da nije rijetko da sve bude ok.....a ja mislila da smo jedinstveni...

[Anni]

Soma, moj mali je u doba najjacih stereotipija dobivao samo jednom tjedno montessori terapiju, to je bila kao neka vrsta terapije za finu motoriku( zakopcati dugmad, sloziti puzle, prebavivati grah iz jedne u drugu flasicu, stavljati kolutice raznih velicina u odredjene otvore itd)... meni je to djelovalo ne kao terapija nego vise kao jacanje njegovih stereotipija jer se je jedna vjezba znala i po tri puta za redom. ponoviti . Njegove stereotipije su se pocele smanjivati sa njegovim razvojem, sto je on vise napredovao stereotipije su bile manje i ja ne vjerujem da tu treba neka posebna dresura djece da bi se djeca iz stereotipija izvukla ..jer stereotipije su jednostavno dio njihovog hendikepa.

[Glori]

ja ne vjerujem da tu treba neka posebna dresura djece da bi se djeca iz stereotipija izvukla ..jer stereotipije su jednostavno dio njihovog hendikepa

sa ovim se nebi nikako složiila jer ima djece koja se toga lako rješe ,i koja lakše progovore-kod većine djece treba "dresura"...kod neke djece svaka nova naučena stvar postane sterotipija (kao sigurni su u savladanom i poznatom)...imaš djece tj.odraslih koji se nikad nisu rješili ljuljanja,stereotipija u glasu i sl...

kod nas stručnjaci neznaju ni prepoznat stereotipiju,a kamoli ponudit rješenje za otklanjanje....bez obzira o kakvoj se stereotipiji radilo glasovna,vizualna ili fizička treba je što prije otklanjat ,a za to je najbolje rad i prusmjeravanje...

ja ne znam dali je moj doživio skok u razvoju,ali on sad može radit sve što smo ga zadnjih 6mj. "izdresirali"...sve smo upornošću postigli skidanje pelene,prekidanje vrištanja,pogled(na ovome još radimo),ali prije 6mj.ni na ime se nije odazivao,a sad se odmah okrene i nije došlo samo od sebe,pokazuje prstom,pokazuje djelove tijela,pokazuje na zahtjev geste koje smo učili,skida i oblači cipele u zadnje vrijeme ponavlja i neke glasove..,a koliko je muke i rada potrebno evo primjera za pa-pa sam ga morala 1:30 min držat na koljenima(sjedio je na mojim koljenima),tražit pažnju i pogled-i napokon dobili pa,ali prije toga smo mjesecima radili na pogledu i imitaciji pokreta,a za gestu mahanja nam je trebalo 2tjedna nakon toga su ostale geste puno lakše išle-eto nije kod svih baš tako jednostavno i ne dolazi smo po sebi...

[Glori]

da od stereotipija je ostalo trčenje sa podskakivanjem i mahanje rukama (ali ga uvjek opomenem i preusmjerim)...sad se javljaju govorne (vrištanje je otklonjeno,ali sad nije daj već da-da-da-da)......
kao što je stereotipija dio njihovog hendikepa tako je i govor i socijalizacija i mnogo toga i na svemu treba radit ili "dresirat",ali najvažnije je uklonit stereotipije jer ih one najviše koče da bi se razvile neke druge vještine (stereotipije im oduzimaju puno vremena i nisu poticajne ni edukativne, ni zdrave)...

[stray_cat]

meni se nekad cini da smo zbog opsjednutosti autizmom zaboravili na detalj da su nasa djeca jos mala i da dio stvari koje rade najurednije radi i njihovi vrsnjaci

mi nikad nismo imali stereotipije, ekolalije, slaganje nizova predmeta, nikad nije imao repetitivno ponasanje....

[pepita]

Moja je imala dosta stereotipija npr.lupkanje rukom po glavi je jedna od njih -uz neprekidno prekidanje prestane,a onda se pojavi druga.Kad smo došli do one da oko prsta mota pramen kose ,psihijatrica je rekla "stop"-pustite je sad malo ,to radi jako puno ljudi.

[Anni]

mojem su naj jace stereotipije bile otvaranje i zatvaranje vrata, ladica okretanje kotaca od autica i leprsanje sa rucicama. Dok je jos bio duboko u autizmu ja sam ga micala sa vrata, on je otrcao na druga ili sam mu uzela autic iz ruke on je uzeo drugi( ako sam ga izmedju toga pokusala necim animirati nisam uspjela)...u kasnijem razvoju je to micanje polako pocelo pokazivati rezultate, a puno kasnije je pomoglo" makni se od vrata" u toj mjeri da se na duze vrijeme nije vise vratima priblizavao.Sada zna ponekad jos pogledati u vrata sa malo vise paznje ako su neka koja do sada jos nije vidio( narocito su privlacna sa automatskim zatvaranjem) al to vise nije ni fanaticno niti se on vise zadrzava na tim vratima.
Govorne stereotipije su isto potrajale duze vrijeme kod njega i bile su u toj mjeri jake da se je uvijek moralo iza njega ponoviti njegova izjava onoliko puta koliko je on to htio. Skretanje sa teme ili pokusaj ne ponavljanja je obicno zavrsio sa jakim napadom agresiviteta sa njegove strane. Stereotipije te vrste su nestale sa vremenom same od sebe.Imao je isto tako jako puno ritualnih radnji. Jedna od njih koju cemo vjerojatno jos neko vrijeme zadrzati kao uspomenu na autizam je ta da se hlace nikada ne smiju obuci prije carapa, a skinuti se trebaju obavezno prije carapa.

[Glori]

meni se nekad cini da smo zbog opsjednutosti autizmom zaboravili na detalj da su nasa djeca jos mala i da dio stvari koje rade najurednije radi i njihovi vrsnjaci

upravo zato što imam stariju kćer vidim koliko stereotipije njega ometaju u prisutnosti...mogla je moja mala slagat legiće i drugo stvari jako dugo,ali to nije ni približno načinu na koji on slaže puzle i trčkara...ma stvi ga u okruženje vršnjaka pa ćeš vidit razliku stereotipije od običnog poredavanja radi mašte,igre ili oponašanja....ovo što rade djeca iz spektra je manijakalno ponavljanje bez vidljivog cilja i to iz dana u dan....

[nadicab]

netko je pitao dal ima mama djeteta s CP-om i MCD-om?
Ja se javljam; Denis je CP, a njegov brat je MCD koje se očituje u trapavosti (ajde, sport je to malo ublažio iako još uvijek jako pada, ove godine se nekoliko puta rasturio na biciklu), motoričkom nemiru i problem pažnje (ADD), impulsivnosti, hiperosjetljivosti. Srećom sve je u blagoj varijanti, dosta smo radili s njime i on je sada poprilično neupadljiv, osim dok hoda - onda je "razbacan", svaki njegov ud vodi posebnu politiku
On je otpušten iz bolnice kao hipertoničan, ali on je prebolio jaku žuticu, a puno poslije sam naučila da bilirubin je toksičan za moždane stanice. I rodio se s ogromnim hematomom na trupu, srećom ne ispupčenim nego u razini kože. Nitko ne zna zašto.
Ali ono pozitivno što vidom kod obojice jest da imaju posebna "ticala" za razumjevanje okolnog raspoloženja i razumjevanja stanja duha . Izuzetno emocionalno razvijeni, kao da imaju 6. čulo.
To se u zaprepaštujućoj količini očituje kod Denisa

[Anni]

Boze, Nadica pa Tebe zivot stvarno ne stedi. Kako uspijevas se nositi sa dvoje djece koja imaju problema u razvoju? Imas li vremena za sebe uopce? Odakle crpis energiju? Idu li Ti HZZO i terapeuti i socijalne sluzbe barem malo " na ruku " ili se i protiv njih moras boriti? Svaka Ti cast na izdrzljivosti

[stray_cat]

meni se nekad cini da smo zbog opsjednutosti autizmom zaboravili na detalj da su nasa djeca jos mala i da dio stvari koje rade najurednije radi i njihovi vrsnjaci

upravo zato što imam stariju kćer vidim koliko stereotipije njega ometaju u prisutnosti...mogla je moja mala slagat legiće i drugo stvari jako dugo,ali to nije ni približno načinu na koji on slaže puzle i trčkara...ma stvi ga u okruženje vršnjaka pa ćeš vidit razliku stereotipije od običnog poredavanja radi mašte,igre ili oponašanja....ovo što rade djeca iz spektra je manijakalno ponavljanje bez vidljivog cilja i to iz dana u dan....

moj ti to ne radi, kod nas je koma socijalna komponenta. tj bila je, sad je skoro isceszlo i imamo veselje sa sensory integration. moj ima meltdownove na sasvim ubicne sitnice, recimo pukne ga da treba skupit sve balone na necijem rodjendanu pa dok se to ne izorganizira bude drama. pukne ga neka ideja, u principu povezana sa socijalnom komponentom i razvali i sebe

imao je groznih problema sa primanje informacija sa recimo pravilima igre, normalnim sudjelovanjem u igri i to je sad 95% nestalo

svaki autizam je razlicit.

[stray_cat]

Boze, Nadica pa Tebe zivot stvarno ne stedi. Kako uspijevas se nositi sa dvoje djece koja imaju problema u razvoju? Imas li vremena za sebe uopce? Odakle crpis energiju? Idu li Ti HZZO i terapeuti i socijalne sluzbe barem malo " na ruku " ili se i protiv njih moras boriti? Svaka Ti cast na izdrzljivosti

potpisujem

[marijanama]

Boze, Nadica pa Tebe zivot stvarno ne stedi. Kako uspijevas se nositi sa dvoje djece koja imaju problema u razvoju? Imas li vremena za sebe uopce? Odakle crpis energiju? Idu li Ti HZZO i terapeuti i socijalne sluzbe barem malo " na ruku " ili se i protiv njih moras boriti? Svaka Ti cast na izdrzljivosti

potpisujem

I ja, ne kloni duhom

[nadicab]

eh, Anni, sada je puno lakše kada je prošao najburnije prve 2 godine puberteta. tada je vrtio stalno 4 riječi: nitko, svi, nikada, uvijek
Uvijek sam ja kriv
Nikada mi ne daš ...
Svi su protiv mene
Nitko me ne voli ...
Ajme, prolupala sam načisto, toliki stupanj hiperosjetljivosti; ma rasplakao se na najmanji krivi podleg, zatvarao se u svoj svijet skoro kao u svojo 3. godini. Tada smo bili i zabrinuti da se skroz ne zatvori u svom svijetu jer mu je tamo bilo najljepše ... Ah, srećom sada je sve to iza nas, puno smo radili s njime i imali smo podršku izvrsne psihologice
Puno mi je značilo da znam što je s njime jer sam onda razumjela i njegove postupke; to ne znači da se ne ljutim na njegove postupke, ali me ljutnja brzo prođem jer znam da to ne radi namjerno, nego zato što drugačije ne može.
Puno smo se plašili i prihvaćanje njega u muškom društvu jer je intezivno nježan i osjećajan tip, sve rješava verbalno. Od prošle godine je konačno našao 2 dječaka slična sebi u razredu, pa su se maknuli od grupe razbijača i stalno nešto zajedno pričaju preko telefona, a s jednim stalno sjedi na stepenicama na stubištu poslije škole još jedno pola sata.
S druge strane, možda sam kao magarac navikla na takav život. pa mi sve u usporedbi s komplikacijama koje imam s denisom je pis-of-kejk

[suzaks]

Nadicab napisa:

Puno smo se plašili i prihvaćanje njega u muškom društvu jer je intezivno nježan i osjećajan tip, sve rješava verbalno.

Hvala Bogu na takvim malim muškima, a onda se nadam i velikom muškarcu...Srce mi je puno kad s takvim 'malim ljudima' možeš razgovarati...jer ovaj ostatak pregazi preko 'leševa' i ne osvrće se...
Živjela osjećajnost - teško je - ali ispunjavajuće!!

[djeca]

8imam dijete od 2 godine i 3 mjeseca-ne govori ni jednu riječ( nema ovih prvih riječi :mama, tata, da, još uvijek samo ''aiii'')
-u nekom svom svijetu je, tj.ne primjećuje ljude oko sebe, rijetko kad te gleda kad mu se obraćaš.
-razumije neke stvari ''ne to dirat'', ''daj ruku'' samo kad je on zainteresiran
-kad smo među djecom primjer: dječji rođendan kao da djece nema, ne igra se, ne primjećuje ih
-ima starijeg brata, 6,5 godina, on bi se igro s njim ali on je nezainteresiran
Primjer: kocke su na podu i sad idu slagati kocke on ih baca i neda da mu pokažemo kako da ih slaže i odmakne se.
-jedna od njegovih igara je kad smo kod kuće uđe u kuhinju gleda od početka do kraja kuhinjskih elemenata hodajući na prstima raširenih ruku ( kao da leti) i gleda krivim okom i usput skakuće, tako bi mogao u nedogled da ga se ne makne
-prati linije ruba kreveta i druge linije pokućstva...
-kad mu se nešto govori zavrti ramenima, lagano se podsmjehne kao da je razumio i makne se
-gleda te u oči samo kad se igraš nečega što je njemu zanimljivo kao npr: sakrijemo se iza vrata i on otvori vrata i pogleda nas u oči
-kad ide spavat i ujutro kad se probudi najviše vremena gleda i kao da sve razumije, onda je zainteresiran što mu se govori za razliku tijekom dana
-neće da nam da u ruku niti jednu igračku nego sve baca na pod, i kad mu rečeš da ti da nešto u ruku, kao da ne registrira i jednostavno baci na pod
-slikovnicu samo prevrće stranice i ne može mu se pričat priče iz slikovnice jer on odmah prevrće stranice
-djeluje nam kao da se posrami kad mu se obrati jer zavrti ramenima, podsmjehne i skrene odmah pogled
-kad mu ideš uze ruku izbjegava je dat-
-obožava gledat reklame i odmah reagira kad je na tv-u, gledao je baby tv i smijao se i reagirao na to
-ne odaziva se na ime
-čuje dobro, kad se upali tv ako je okrenut leđima, čuje i onaj prvi zvuk prije slike i odmah se okrene i čeka da se pojavi slika na tv
-kad mu se mijenja pelena gleda te u oči kad mu govoriš
ako mi netko može reći slična iskustva ako ih je imao molio bih da mi odgovori na ovaj post...

[alexandra]

imam slično iskustvo, kao i mnogi od nas tu.
po ovom što si opisala pod hitno morate otići na defektološko/psihološku obradu i započeti s vježbanjem, učenjem i svim ostalim. čim prije. ne daj se da te odbiju jer još nema tri godine.
ne znam iz kojeg si grada, raspitaj se i kreni što prije.