Ma draga moja sve ti to dođe na isto, vjerujem. Ponekad je teško, a ponekad je pjesma i poželiš bar još jedno (ali ja ne još sad definitivno).
Meni je bilo jako teško kad sam imala samo Luku (niš nisam stizala, nisam ni spavala ni jela...)
Sa blizičkama super lako, Bog to sve posloži kak treba, nema drugog objašnjenja (bar za mene).
Meni je nekad za

, a nekad mi je baš veselo i bilo bi mi neobično bez tih mojih malaca. Njima je super, jer je razlika jako mala pa se prilično dobro kuže, al
po meni je optimalna razlika oko 3 godine. Naime, veće dijete se već donekle osamostali u nekim svakodnevnim rutinskim stvarima (klopa, oblačenje, zubi, umivanje, zna se samo zaigrati...), a opet je dovoljno mala razlika da se i kad odrastu dobro razumiju (iako to i nije pravilo, ali ako ih tako odgojiš, a budeš

, bit će sve o.k.) a i da se lijepo slažu i kad su mali. Meni je super kad sam sa Lukom i Lanom. Luka se lijepo s njom igra iako je ona još beba. On ipak ima osjećaj za nju, šta ona može i zna, a šta se ne smije s njom igrati (razne scene iz spidermena i ninja kornjača i inih...). Dok je na blizičke već...a tak, kaj da velim, igraju se oni, ali njih zna i zagnjaviti i biti ljubomoran. A blizičke su Bože pomozi (iako je to samo faza toplo se nadam). Puna ih je kuća, samo JA, JA i opet JA, najvažnije su i prve u svemu, strahovito se znaju nametnuti i strahovito su glasne. Sad, da li su to isključivo karakterne osobine ili faza kao što sam već navela

. Uglavnom, njih dvije se trenutno ni međusobno ne mogu zabaviti, a da ne spominjem sa Lukom i Lanom. Gdje su one tu je vriska, dreka, plač i čupanje.
U svakom slučaju nisam za preveliku razliku što se vidi iz priloženog. Tebi će vjerojatno biti teže u početku, ali ne bi vjerovala što smo mi mame sve u stanju izdržati, pa i one s više djece od mene.