evo nas sa kontrole.
ovaj moj malac zacudo nije prezentirao svoju losu varijantu puzanja. meni prije bilo muka, samo sam ga vidjela kako ce grcit prstice, a ono, gle cuda u ordinaciji se skockao. onako prolazno, ni najbolje sto moze, ni najgore. meni je samo bilo smijesno kako je dok je trebala ici desna ruka, digao visoko u zrak i udario po podu najjace sto moze rasirenih prstica, ko da nam zeli reci: no, ste sad zadovoljni, je dobro tak? jer smo mu zadnjih dana stalno kvocali i upozoravali ga- digni rucicu, rasiri prstice..
hodanje po koljenima nije bas zelio pokazati, pa smo se dogovorili sa prof da cemo ga za sljedeci put snimit, jer doma stvarno dosta hoda po koljenima, a tamo su ga okupirale igracke i uopce ga nista nije diralo..
iskorak kaze da je odlican. sada ga trebamo poticati da cim samostalnije radi. to ce trebat puno vjezbat, jer kad mu ja pomazem je super, a kad treba sam, onda se treba drzat za nesto, ne digne nogicu kolko treba i koljeno mu ide prema unutra, tako da nije dobro.
a stajanje je jako zadovoljna. kaze da je puno bolje nego prosli put, puno cvrsci i stabilniji. moze se sam podici iz krila i dosta dugo tako stajati, a ja ga pridrzavam iza za koljena.cim vise stajati to nam je glavni zadatak.
sljedeci puta prelazimo na stajanje iz iskoraka, a nakon toga ne zelim uopce misliti, jer jos sada ne mogu vjerovati di smo.
eto, posla imamo, sljedeci puta smo krajem sijecnja.
ekipo, lijep pozdrav svima
