U subotu imali cijelu većer goste i baš je bila super atmosfera, ali sam se stalno žalila MM-u kako mi je trbuh čudan! Otišli spavati oko 24 h i u pol 2 se probudim i osjetim kako mi teče vodica. Upalim svjetlo, a kad ono, ispod mene mokro. Kako sam bila ljuta! Dignem se iz kreveta i počnem pričati sama sa sobom - budalo jedna, pa kako si se mogla popišati u krevet??? Uh... NIšta, otišla na wc i vratila se u krevet. zaspala sam kao da ništa nije ni bilo. U 3 sata ista stvar a ja ne kužim da je plodna voda počela otjecati. Dignem se iz kreveta, a kad ono, izleti čep!
Probudim MM i kažem mu da moramo u rodilište, jer sam počela osječati lagane trudiće, a njega odmah panika ulovila, ali i mene, ali ne radi poroda, nego zato jer se nisam ni otuširala, ni kosu oprala...I kako meni otišao čep, još sam inzistirala da se moram otuširati, a MM trči po kući ko muha bez glave! Baš je bio fora!
Odnio je torbu u autu i čekao me pored auta u JAPANKAMA!
Od te panike je obuo čarape i ja stvarno ne znam gdje je po bogu dragome našao japanke ( inače, ljetna obuća je spremljena već odavna) i na čarape umjesto patika obuje japanke! Ma, za poludit!
Uglavnom, došli mi u rodilište u 4 sata, a kad tamo dežuran dr koji mi je malome postavio onu groznu dijagnozu za protoke. Meni mrak pao na oči!
Preskinem se u njihovu spavačicu i odma u rađaonu. Pregleda me i kaže da sam otvorena jedva 2 cm i priključi na ctg!Još je bio i dosta neugodan kad me 2 puta pitao da li mi je plodna voda otišla, a ja njemu normalno odgovorim da nije sva, nego da je počela otjecati. Ali ništa, nisam mu to uzela za zlo.
Došla je odmah babica i sjela kraj mene! E, žena je fenomenalna. Cijelo vrijeme je bila uz mene i nije me ni na trenutak ostavljala! Pričala je sa mnom, zezale se... Naravno, bila sam sposobna za to sve, s obzirom da nisam niti mogla sanjati što će me čekati u 7.30. U jednom trenutku mi je rekla neka se dignem i malo šetam da se počnem otvarati, i čujem doktora kako priča drugoj sestri za mene kako je beba preko 4300 g, ušće nije zrelo i da će porod biti težak! Naravno, nije on niti primjetio da ja šetam, pa se odvažio baljezgati takve gluposti!
U to blaženo vrijeme, u 7.30 došao drugi dr, pregledao me i kaže da će mi probušiti vodenjak i staviti na drip.
Vodenjak je probušio, dobila dripa i onda krenule MUKE PO ZWERKI!!!
Stvarno nisam ni sanjala da trudovi mogu tako boljeti! Ono što se vidi na tv-u, ipak je samo na tv-u. Da mi je barem netko prije rekao da ne boli sam porod, nego trudovi...bar bih bila spremna, a ovako...
Za 2 sata sam bila otvorena već 7 cm, ali ta bol...ma grozno.Grizla sam jastuk, lupala po krevetu. Žedna, gladna, boli...ali ja se zaklela da neću vikati na porodu...Aha, moš mislit!
Doktor me svako malo pratio i onda odlučio da me sam malo proširi, a ono BOLI, boli do besvjesti, a ja samo ponavljala da neću izdržati. Došla sestra i donjela mi ovlaženu gazicu i stavi mi na usta, blažena bila i ostane uz babicu i također priča sa mnom, a ja ne znam dal sam u rađaoni ili u paklu!I još mi dr kaže da ću roditi oko 14 h. Ajme meni!
Međutim, nedugo nakon toga sam počela osječati da mi se mali spušta u zdjelicu i dobivam nagon za tiskanje! U času se skupila ekipa. Dr se šalio sa mnom, nije se mogao načuditi kako još mogu se i zezati, a u biti se grčim od boli. A bome, nije mi bilo lako!
Sve mi je objasnio šta će raditi i kako moram disati. Bio je stvarno fenomenalan!
Krenuo sam porod, a on kaže kao- do sad smo se zezali, ali kad kažem da tiskaš onda tiskaj! Na zapovijed, doktore!
Par puta sam potiskala ( ne znam točno koliko) i mali Damian bio vani točno u 10.30! UH, koje olakšanje. Dobila sam injekciju i zašio me. Pitala sam ga koliko imam šavova, a on kaže da jednog, ali kad dođem kući, neka to MM izbroji!
I tako, malog obrisali i stavili mi ga na prsa, bombončić moj mali!
Tako je bio savršen, prekrasan...ma, kao i svako dijete svojoj mami! Plakao je cijelo vrijeme i bio je dosta plav, pa sam pitala dr zašto je toliko plav, a on mene pita- a zašto si ti toliko blijeda. A ja njemu kažem- pa zato jer sam rodila! A on se na to nasmije i kaže- pa i on se sad rodio!
Joj, srećo moja! Apgar ocjena 10/10.
Težak 3860 i 52 cm dug. A tako krasan...
Odvezli su me u sobu i za oko 2 sata sam i njega dobila.
U VT su bebe inače cijelo vrijeme s mamom.
Nisam ga se mogla nagledati!!!
Bila sam u sobi s još jednom curom koja je isto rodila i krenule pričati kakva je to bol itd, a ona kaže da nije istina da zaboraviš sve čim uhvatiš dijete!
Ma ženo luda, nisam se ni sjetila kako je boljelo kad su mi ga stavili na prsa!
Uglavnom, ekipa koja me porodila je stvarno bila vrhunska i puno im hvala na tome što su mi pomogli da se mogu nazvati PONOSNOM MAJKOM!
























!
Pusa slatkišu
