kad se sad osvrnem na ovih godinu dana, od njihovog rodjenja do njihovog rodjendana, kad se sjetim svih silnih postova i tjeskobe oko nabijanja tezine, oko neuspjesnog dojenja, oko straha kako cu ja to, samo mogu reci, dobro je! da je bolje, ne bi valjalo... i sve sam sama uspjela! uz pomoc mm i vece djece bez kojih vjerojatno ne bi uspjela ostati bar malo normalna, uz koje su se moja " pucanja" svela na svega dva za cijelu godinu... njima veliko hvala...
i veliko hvala svima vama ovdje, pogotovo mamama triplica, mojoj maji, sandri i breg, koje su me tjesile kad mi je bilo najteze, jer su tocno znale kroz sta prolazim, kada me nitko moj nije razumio... i vama duplicama, koje ste se veselile i vibrale samnom kad je trebalo, i vama neduplicama, koje dodjete ovdje i skicate, koje ste nam moralna podrska....
i veliko hvala svima onima koji su nam na bilo koji nacin, bilo kada (jos u trudnoci ili nakon njihovog rodjenja) pomogle u njihovom opremanju... bez vas ne bi bili ono sto smo danas, ljudi ponosni sto vas poznaju...
eto, ja oduzila, nadrobila, al oprostit cete mi...emocije pucaju...
kako sve uspjevaš. Uživajte. U novoj godini tebi i tvojoj obitelji želim zdravlja, sreće, uspjeha, zadovoljstva a tebi i tm 
. 
