Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije

[Imge]

Hrvatsko školstvo nema mehanizama kojima bi se umanjile socioekonomske razlike među učenicima pa djeca, čiji su roditelji visokoobrazovani i u društvu rade bolje poslove, u školi imaju više šanse postići bolji uspjeh i polije upisati fakultet. Da je uspjeh koji učenici postižu u školi posljedica niza faktora (a jedan je od bitnih upravo obrazovna razina roditelja, posebice majke), potvrdilo je i vanjsko vrednovanje postignuća učenika osnovnih škola koje su na uzorku 90.000 đaka 4. i 8. razreda lani proveli Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i Institut Ivo Pilar.

Osnovnoškolci čije su majke visokoobrazovane iz svih su predmeta na testu u prosjeku postigli za 20 do 30 posto bolji uspjeh od onih čije majke imaju završenu samo osnovnu školu. Statistički su najveće razlike u uspjehu na testu iz engleskog jezika: učenici 4. razreda čije su majke završile fakultet u prosjeku su riješili 74,7 posto ispita, dok su učenici čije majke imaju završenu samo osnovnu školu u prosjeku riješili svega 42,9 posto ispita. Isto je bilo i u 8. razredu.

cijeli tekst:
http://jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2 ... ,147331.jl

[Imge]

davnih sam dana na nasem generacijskom topicu Odiseji - spomenula kako je zapravo nase skolstvo cisti matrijarhat. kako zapravo najvise mi mame radimo doma s klincima i idemo na roditeljski (iako je primjerice nas tata jako ukljucen u sve oko skole, ipak moram priznati da je prevaga na meni). a time i odgovornost. odgovornost je inace ono sto je meni osobno najteza stvar u cijeloj ovoj prici. moja odgovornost, ne djetetova, ne odgovornost suustava, ne odgovornost uciteljice, nego moja, majcinska. koliko cu se ja sama dat u to sve - toliko cu rezultata i imati.

takodjer, nemojmo zaboraviti na cinjenicu koja se spominje na kraju linkanog teksta - da to sto su roditelji prisiljeni doma raditi i uciti s klincima prije svega govori da nas obrazovni sustav grca u problemima. jer za danasnji uspjeh u skoli postaje puno vaznije koliko se roditelj trudi raditi s djetetom, nego sto je - kako prije - bila vazna djetetova inteligencija, sposobnosti, nasljedje, njegov trud ...

i svaka cast onim roditeljima i onoj djeci koja uspijevaju danasnje gradivo i danasnji tempo u skoli pratiti bez roditeljskog uplitanja.
nama to ne uspijeva...
a ja nekako nisam tako zamisljala skolu ...

[ivana7997]

koliko cu se ja sama dat u to sve - toliko cu rezultata i imati.

mozes mi malo objasniti sto to tocno znaci, koliko ti sudjelujes, koliko mislis da moras ti odradjivati i zasto, i kako bi bilo kad bi odgovornost za njegove stvari prepustila njemu?

[Bubidea]

ja oduvijek govorim ( a to sam i sinu rekla ) da je njegov 5,0 prosjek, zapravo moj, tj. da je petica moja, a da se njega pita, prosao bi s cvrstom cetvrkom

evo, ivana, to je ujedno i odgovor na tvoje pitanje postavljeno imge, jel njoj, nju si citirala?
meni se cini da bi on prosao sa cvrstom cetvorkom, da ga ja malo ne poguram
mozda se i varam, ali ne vjerujem da cu ici isprobavati, nisam taj tip

[Imge]

ivana, mozda si ti jedna od rijetkih (?) roditelja koji su imali srece imati dijete koje je super prihvatilo skolu. samostalno, odgovorno, bez tvog uplitanja.
ja eto nisam bila te srece .
nekako bih tu pricu sa skolom usporedila s dojenjem, uvodjenje dohrane, porodom...
ima djece koji sisu prihvate odmah, rodjeni su sisaci ili jelci u dohrani, a netko se eto muci s dojenjem ko kristus...daljnji nastavak dojenja ovisi o tome koliko ce se mama truditi ili sve na kraju poslati k vragu...
tako nekako bih opisala i nasu situaciju sa skolom. neka djeca dodju u skolu, sjednu, prihvate odmah uciteljicu, novu sredinu, ucenje, pisanje zadace... a neki ne.
da ja prepustim svoje dijete samome sebi i da se ne uplicem - tko zna s koliko bi on na kraju prosao?
ali nikako ne bi imao 5,0.
nema sanse.
no, kao sto bubi lijepo rece - ne zelim to ni iskusavati.

kako iskreno mislim da je moj klinac potencijal za odlican uspjeh, ali uz stalno navijanje, cukanje - ne zelim ga prepustiti samome sebi...
eto, o toj odgovornosti govorim...
tocno onoliko koliko cu cukati - takav rezultat cemo imati.
i daj boze da to za dvije-tri godine urodi plodom i da on konacno sam pocne brinuti o svojem skolovanju. no, zasad, nema sanse o takvom necem...

p.s. za razumijevanje je mozda bitno napomenuti da moj maleni, 2. razred, ne ide u boravak. to mi se cini kao poseban moment u prici. dakle, kod nas se zadace ne odradjuju u skoli nego se sve radi doma.

[Bubidea]

kod mene se ne radi o tome da ga ja moram podsjecati na njegove obveze
zna on da mora napisati zadacu kada dodje iz skole
zna da mora slusati na satu, zna da se mora javljati, zna ...i sve to odradjuje bez greske
ali to "zna" je , vrlo vjerojatno, proizaslo iz mog angazmana, tj. iz mog upornog ponavljanja svih ovih godina

kada ga pitate koje su njegove obveze ili sto se mora, vezano uz skolu, dobit cete izdefiliran ovakav odgovor:
mora se slusati na satu
mora se pisati zadaca
mora se javljati na satu

ucenje nismo spominjali, to se podrazumijeva

dakle, o cemu se onda radi kod mene, tj. kod njega?
radi se o tome da ja stojim kao kobac nad njim i on to osjeca, pa zna da ne bi bilo dobro da nije napisao zadacu ( obavezno je pregledavam svaki dan) i da ne bi bilo dobro da ne nauci ( prirodu i ja ucim s njim...bolje receno, ponavljam, ispitujem ga i objasnjavam mu sto je potrebno...uh, ta priroda je u cetvrtom razredu bas teska ili je samo nasa uciteljica zahtjevna..ne znam...uglavnom, jesmo se naucili ..i tu je, nekak, naglasak, kod te prirode, MI smo sve to naucili, jer i ja je znam ko vodu piti)

ili recimo, za 28.01. mora procitati lektiru, bambi, 160strana
citanje mu nije jaca strana, to mu je , zapravo, najlosija strana
i ja sam to fino natjerala da procita u ovih 10 dana sto smo sada zajedno bili doma, svaki dan nekih 20 strana, nije puno, morate priznati
i odvalio je i to
a ne bi da se njega pita
nego bi to razvlaciooooo
i onda bi krenula i skola..i sad mi recite zar nije jednostavnije procitati pod praznicima nego kada pocne skola, pa zadaca, pa rano dizanje plus jos lektira

[ivana7997]

a hocete li im ikad prepustiti odgovornost? i ne saljete li im time poruku da nisu sposobni sami, pa onda oni na taj nacin suradjuju da vama prepustaju dio odgovornosti...?

nije moje dijete super savrseno i vidim situacije u kojima bih mogla nesto napraviti umjesto njega. ali vidim vise koristi u tome da ne napravim. tako nekako dozivljavam roditeljstvo otpocetka.

ne kuzim bas paralelu s dojenjem

[eli]

zanimljiva tema.

što su djeca manja, roditeljski odgoj je važniji, a njihovim rastom sve više dolazi do izražaja kombinacija genetike i utjecaja vršnjaka (nije isto odrasta dijete u getu ili u društvu vršnjaka koji cijene školski uspjeh). ne samo što se uspjeha tiče, nego se iq mijenja. dok su maleni jako ovisi o tome koliko i kako se roditelji bave djecom, a kasnije se i inteligencija "izjednači" sa nasljeđenom roditeljskom. školski uspjeh je dosta vezan i uz roditeljski. ne toliko što ti dijete guraš da bude temeljito, već dijete samo vidi da i mama i tata ne čitaju samo radi zabave već i uče stvari koje im trebaju za njihov posao.

imge, ako nisi još čitala, preporučam ti ovu knjigu. malo je dosadna jer ide na dugo i široko secirajući previše razdoblja u razvoju psihologije i socijologije, no poglavlje o djeci je jako zanimljivo.

http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=450&id=118126

[Bubidea]

a hocete li im ikad prepustiti odgovornost? i ne saljete li im time poruku da nisu sposobni sami, pa onda oni na taj nacin suradjuju da vama prepustaju dio odgovornosti...?

nije moje dijete super savrseno i vidim situacije u kojima bih mogla nesto napraviti umjesto njega. ali vidim vise koristi u tome da ne napravim. tako nekako dozivljavam roditeljstvo otpocetka.

ne kuzim bas paralelu s dojenjem

ne znam, ivana, ovisi iz kojeg kuta gledas
njegova uciteljica kaze da je on izuzetno odgovorno dijete ( sad, dal je to rezultat moje poduke ili je on jednostavno takav, ne znam i nikada necu saznati)
njegova uciteljica kaze da je odlicno sto radimo s njim i vodimo brigu o svemu

[thinkPINK]

Ja bi dodala jos nesto vezano za vaznost obrazovanja majke u skolovanju djeteta i povezanost s njegovim uspjehom. Vazan faktor su vrijednosti koje se u obitelji njeguju, pa tako je vjerojatnije da skolski uspjeh bitnijim dozivljavaju majke koje su i same visokoobrazovane nego majke koje imaju zavrsenu osnovnu skolu te time prenose na djecu ideju o vaznosti skolskog uspjeha. Ta djeca više sliku o samima sebi vezu uz skolski uspjeh nego djeca u cijim obiteljima se ne naglasava obrazovanje kao vrijednost, a time se mozda i vise trude u skoli, ONI a ne nuzno majke.
Iako sam daleko od problematike skolaraca mislim da jedinica moze imati veci znacaj za daljnje uspjesno obrazovajne djeteta nego petica. Cini mi se bitnije da dijete dozivljava obrazovanje kao nesto svoje nego da to cini zato da ne navuce moju ljutnju. I koliko god ce mi bit krivo sto ce mozda imati koju jedinicu dugorocno mu je to bolja "skola".
To naravno ne znaci da necu znati sto se u skoli desava i recimo podsjecat ga na zadacu (pogotovo u nizim razredima), al da cu s njim citat lektiru bome necu, i da cu sjedit s njim dok on pise zadacu isto bome necu.
A nase skolstvo i kolikosu djeca opterecena je jedna posebna tema...

[Bubidea]

Cini mi se bitnije da dijete dozivljava obrazovanje kao nesto svoje nego da to cini zato da ne navuce moju ljutnju.

sto ti je neizvedivo do...pojma nemam
u citavoj osnovnoj skoli sigurno
sva ti djeca uce zato da zadovolje roditelje, ne zbog sebe

ja sam citavo skolovanje ( cak i fax) odradila zbog meme, ak me kuzis sto hocu reci...nisam razmisljala-da, to ce meni trebati zato da bih se lakse zaposlila, recimo....ili da bi bila pametnija

[folne]

Eh, Ivana, ti ga baš u sridu postavila osnovno pitanje cijelog roditeljstva. Kad, kako i na koji način prepustiti njima odgovornost, kad se povući, kad ih pustiti da uče na vlastitim pogreškama... -The Million Dollar Question.

Mislim da tko tu dobro "odradi posao" može se punim pravom smatrati uspješnim roditeljem.

[eli]

djeca su različita. jako, jako.

osnovni razlog zašto sam ja učila i zašto sam imala za cilj 5,0 ne samo kroz osnovnu, već i srednju školu bio je natjecateljski duh u smislu "neću valjda imat manju ocjenu od XX".
btw, moja mama ima samo osnovnu školu, a seka i ja smo uvijek bile savršene učenice. tjeralo nas se nije, ali da smo popustile sigurno bi mama držala lekcije o odgovornosti i temeljitosti, a stvarno je znala biti jako naporna u raznoraznim uvjeravanjima i ispiranjima mozga.

[medo14]

ja i MM imamo fakultet i smatramo da je obrazovanje u nasim zivotima vrlo odnosno iznimno vazno i to svojim primjerima iz zivota svjesno i nesvjesno prenosimo na nase klince. Cesto imaju prilike vidjeti i mene i svog oca kako i sad u ovim godinama ucimo, jer nam je to potrebno za nasu struku da i dalje radimo i ucimo. Ucenje nije prestalo kad smo dobili diplomu.
Cesto puta sam vidjela da sama inteligencija nije dovoljna, rad i marljivost su daleko znacajnije za napredak.
Ja (kao i MM) vrlo aktivno sudjelujemo u skolovanju nase cure. Dajemo joj do znanja da drzimo do njenog sto uspjesnijeg obrazovanja. Ne opterecujem se peticama, neka nekad i dobije losu ocjenu, nista strasno. Bitno je da nauci da se nakon lose ocjene treba potruditi i nauciti a rezultati ce nakon toga sigurno doci.

[Bubidea]

da, eli, sad si me sjetila, srednju sam i ja odradila zbog sebe i imala 5,0 zbog tog natjecateljskog duha
ali fax muko moja, zavrsen zbog mame, da se mene pitalo, odmah bih odustala

[corazon]

bubi ja nisam učila zbog mame, nego zbog sebe...

i zašto je loše ako dijete prođe sa 4?! pa to je vrlo dobro! i još je samo zaslužno za takvu ocjenu.
ja kužim sve koje rade s djecom, jer eto vidim i sama sad kad imam školarku da neide sve to samo od sebe... i stalno nešto potičem, guram... ali umjereno
mislim da je to dvosjekli mač, naviknu se djeca da radiš s njima i dokad tako?
jedno je koliko dijete može a drugo koliko hoće

[eli]

bubidea, bolje i tako nego da si kao ja napustila ga na trećoj godini.

[Bubidea]

je, dvosjekli je mac, definitivno
i nije nista lose ako prodju s 4
ali bi jako dobro znala, da si s mog maticnog topica, tornada, kakva sam bila , a kakva sam sada
pocetkom njegovog skolovanja mi je bila umalo pa katastrofa ako bi dobio nesto manje od 5
pa sam se onda tu jadala, pa su mi cure pomogle, pa sam svjesno odmahivala rukom ako bi dobio, recimo 3 ( a u meni oluja ) pa sam onda shvatila da to stvarno nije nista strasno i naposljetku sam se tako pocela i osjecati

ali ja sam takva, ne samo po pitanju skolovanja, sve to mora biti po spagici

[thinkPINK]

Vise sam mislila u kontekstu intrinzicne i ekstrinzicne motivacije za ucenje, odnosno je li dijete motivirano "iznutra" ili "izvana". U tom smislu zelim reci da mi je bitnije da je dijete intrinzicno motivirano pa nek prolazi s 4 nego ekstrinzicno a prolazi s 5. Recimo.
Ja pak na svom primjeru mogu reci da iako mi je bilo bitno da su moji roditelji zadovoljni mojim uspjehom u skoli, ako bi dozivjela neuspjeh, cesto bi se osjecala lose sama prema sebi tako da se znalo desit da me oni tjese i umanjuju neuspjeh. I to u nizim razredima OŠ. I svaki neuspjeh bio mi je dodatni poticaj da se jos vise trudim. Ne kazem da ce tako i moje dijete, mozda i bolje da bude opusteniji u skoli, al kako sad gledam na stvari pazit cu na omjer ulozenog mojeg i njegovog truda pa i pod cjenu ocjene.

[eli]

eeee TP to što bi ti voljela da ti je dijete intrizično motivirano ništa ne znači. dijete ima svoj karakter i metode odgoja morat ćeš prilagoditi njemu. zato razumijem mame koje rade sa djecom i nadam se da ja neću morati tako.
moja curica je presamosvjesna, bez natjecateljskog duha, ne reagira na pohvale i pokude i znam da će mi biti teško sa njom, kojoj je glavni poticaj materijalna nagrada.

[eli]

i da, naslov članka nema veze sa tekstom - nigdje nisam primijetila da su testirali inteligenciju i probali je korelirati sa uspjehom.

[thinkPINK]

Ma naravno eli, to je osnova osnove, djecja individualnost. Ja govorim o svojim vrijednostima. A one se ne mjere ocjenom nego njegovim ulozenim trudom.

nigdje nisam primijetila da su testirali inteligenciju i probali je korelirati sa uspjehom.

Ma igurno su i to radili, al neznam konkretno. Inace mislim da postoji znacajna korelacija, a korelacija je sigurno veca za matematiku, fiziku, kemiju nego za recimo likovni, glazbeni...

[Bubidea]

Ja govorim o svojim vrijednostima. A one se ne mjere ocjenom nego njegovim ulozenim trudom.

da, i ja bih tako rekla
ali teorija je jedno, a praksa drugo
i koliko god razumski sama sebi stalno ponavljam da mi je najbitnije da je on covjek, jebe..ocjene, opet ponekad proradi onaj crvic i ja grizem zajedno s njim ili mozda bolje receno, grizem za sebe i za njega
i bilo bi mi zao da ne prodje s pet, a vidim da se trudi i da moze i da ima potencijala

[medo14]

ja znam puno ljudi iz svoje okoline koji su sad u zrelim godinama a postigli su prilicno siroko i impozantno obrazovanje, a potekli su iz vrlo siromasnih i uglavnom slaboobrazovanih obitelji. Bas ih je ta nevolja i neimastina poticala da postignu zapazene rezultate. A sad ispada po ovom clanku da su djeca viskooobrazvanih roditelja u prednosti pred djecom slabijeobrazovanih roditelja.
Nije mi jasno, sta se to promijenilo u drustvu i skolskom sustavu?

[thinkPINK]

Pa ima i danas takvih ljudi medo

[eli]

kako ti nije jasno? u cijelom društvu vlada ona "brigo moja pređi na drugoga" pa se tako obrazovna komponenta prebacuje roditeljima, a od škole se očekuje da odgaja djecu.

[thinkPINK]

Opcenito je upitan sustav drustvenih vrijednosti. Danas je puno veci naglasak na materijalnom i na nekom instant uspjehu nego nekada. To se odrazava i na djecu. Puno djece danas ne pozna dobar osjecaj uspjeha kao rezultat vlastitog truda.

[Imge]

meni se u danasnjem skolstvu ne svidja to sto je program preopsezan i kompliciran.
i naprosto ne ostavlja nastavniku puno manevarskog prostora. on mora sibati s gradivom, htio ne htio...
osim toga, uvodjenjem HNOS-a letvica je puno vise postavljena nego prije.
taj ritam dobro podnose samo najbolji, a prosjek (tu negdje ubrajam svog klinca) bome mora dodatno raditi doma.
mo-ra.

ako cu i sebe ubrojiti u taj nekakav prosjek - bome se tog dodatnog rada u osnovnoj skoli ne sjecam
dapace, ja se uopce ne sjecam da sam ista ucila prije 7. razreda (a cijelo sam vrijeme imala 5,0). ne kazem da sam bila pametnija, nego da je skola prije bila puno laksa i manje komplicirana.
o nekakvom roditeljskom angazmanu da ne pricam . moja mama pojma nije imala nis o mojoj skoli, kaj ucim, gdje smo sta smo s gradivom.... da ne kazem da bi kod mene bilo totalno kontraproduktivno bilo kakvo mamino uplitanje.

[Imge]

Puno djece danas ne pozna dobar osjecaj uspjeha kao rezultat vlastitog truda.

TP, ovo posebno izdvajam jer sam kod svog klinca tocno vidjela KOLIKO je sretan zbog krvavo zaradjene petice iz matematike i koliko je sretan da mu se trud u vjezbanju isplatio, ma bas se njegova sreca mogla osjetiti u zraku .
ALI, s druge strane, strahota je da smo to sve mi doma odradili. vrlo malo je on u skoli vjezbao. za to nema vremena... TO je meni strasno...

[filipovamama]

kako iskreno mislim da je moj klinac potencijal za odlican uspjeh, ali uz stalno navijanje, cukanje - ne zelim ga prepustiti samome sebi...
eto, o toj odgovornosti govorim...
tocno onoliko koliko cu cukati - takav rezultat cemo imati.
i daj boze da to za dvije-tri godine urodi plodom i da on konacno sam pocne brinuti o svojem skolovanju. no, zasad, nema sanse o takvom necem...

Potpis ko kuća. A i kod mog je slučaj da učiteljice, a sad i razrednica na roditeljskim sastancima i informacijama ističu važnost roditeljskog sudjelovanja u učenju, što se ne sjećam da je bio slučaj kod mene i sestre i da su ikada nastavnici tražili da roditelji sudjeluju u ičem osim u tjeranju na učenje.

Naravno, u razredu ima jedno 10-tak učenika koji od početka samostalno obavljaju sve obaveze, ali takvi su u našem razredu u manjini.