Radi sve samostalno i nije boravkas. Kad dodjem s posla pitam ga sto je radio u skoli i je li napisao zadacu. Nastojim pogledati u biljeznicama sto su taj dan radili, knjige ne mogu pogledati jer ih drze u skoli.
On je jednostavno lijen. Skoro svaki dan fali mu neki dio zadace tj. iz nekog predmeta jer ne pazi, nije cuo, nije znao... Tri zaboravljene zadace su 1 u imenik. A on tih jedinica skupi i previse za moj ukus pa s vremena na vrijeme imamo ozbiljan razgovor zbog toga. Meni ne pada napamet okolo nazivati svaki dan i ispitivati sto je za zadacu. Sve je njegova odgovornost. Kada dobije 4 on je sasvim zadovoljan i kaze da je 4 sasvim dobra ocjena.
Druga stvar zbog koje sam se odlucila ne uzrujavati oko ocjena je ta sto sam cvrsto uvjerena da je njegova uciteljica rigorozna u ocjenjivanju. Ima 4 iz tjelesnog zbog discipline, 4 iz likovnog jer ima slabu grafomotiriku i iznimno lose crta i ima ruzan rukopis,4 iz glazbenog jer se pod satom s nekim svadjao pa ih je obojicu skolcila itd. itd. Vjeronauk ima 4, ali to me ne cudi jer ga mrzi i dogodine cu ga definitivno ispisati.
Najveci sok mi je bio sto ima zakljuceno 4 iz matematike iz koje doslovno od prve do zadnje ocjene ima 5. Tek u 12. mjesecu je dobio prvu cetvorku i to mu je 1 bod falio do 5.
Druga djeca, odgovornija i savjesnija od mog sina, takodjer su prosla s 4 pa vidim da on nije nikakav izoliran slucaj.
Inace, i on je po svim testiranjima u predskolskoj dobi i testovima pred polazak u skolu bio natprosjecno inteligentno dijete. To naravno ne znaci da mora biti i odlican ucenik. Vidim da nema motivacije, ne zeli se previse potruditi i svaka ocjena mu je dobra.
Ja ga kontroliram u nekim granicama, ali ne zelim mu dubiti nad glavom samo da bih bila sigurna da ce proci s 5. Ne mora on proci s 5 da bi zadovoljio mene i moje visoke kriterije nego zato sto se trudi, sto mu je vazno, sto je motiviran i sto to zeli. Mislim da je dugorocno gledajuci takav stav bolji za njega. Mislim da je jos nezreo, zaigran i da ce se s vremenom njegova razmisljanja i zrelost promijeniti u pozitivnom smislu. A tada ce biti odlican ucenik zato sto on to zeli i ulaze trud da ostvari taj cilj.
Meni su moji dubili nad glavom oko skole i ucenja (iako sam uvijek bila 5,0). To je rezultiralo mrznjom i otporom prema knjizi, ucenju, skolovanju, obrazovanju... Ne zelim ponoviti greske mojih roditelja. Zelim biti drugacija i pustiti dijete da sazrijeva i razvija se svojim tempom. Na kraju krajeva, on u skoli nije los samo sto su njegovi potencijali veci od ovoga sto sada pokazuje. A djelom krivim i prestrogu uciteljicu. Vidjet cemo. Vrijeme ce pokazati.
-dodatno objasniti ako zapne) . ne zavaravam se činjenicom da će recimo u srednjoj imati sve redom fantastične visokomotivirane profesore koji će objašnjavati koliko god treba i klincima kojima to ne leži, ne kuže ili se ne trude. ako mi ne budemo mogli/znali ne znam kaj mi preostaje drugo nego ili mu platiti instrukcije ili, ako bude lijenost u pitanju, dići ruke i pustiti da uči na svojim pogreškama. 
i dajem mu do znanja da cijenim njegov samostalan rad.
). 
... koja ga je total stepla i koju je total nespreman docekao. bila mu je to super skola... nakon nje se jako promijenio. i zapeo. i sam trazio dodatne zadatke 
, zahebavao se cijeli test i onda je zvonilo i on nije stigao napisati odgovore do kraja. ooooooooo, kako mu je tek ovo bila dobra skola. nije mu vise padalo napamet u nekoj drugoj situaciji zujati dok se pise test...
)
