MaMi je napisao/la:I da podijelim današnji doživljaj s vama. Čistila sam jutros snijeg s auta, svom snagom lupila nogom o tlo da stresem snijeg i pri tom udarila u led ma kojem sam stajala. U jednoj milisekundi sam svom snagom bubnula leđima o asfalt. Nisam stigla niti rukama zalamatati, ništa. Udarila sam stražnjicom (ona je prva dotakla tlo, naravno), leđima i glavom. Na tren izgubila svijest. I jedina misao koja mi je prolazila kroz te dvije sekunde koliko je trajao pad i nesvjestica bila je: "O, ne..Tako glupa smrt!" No, srećom, ipak sam preživjela, ustala. Shvatila da sam se samo dobro natukla i možda dobila potres mozga (kao da mi mozak uopće treba). Pokupila maloga i na rehabilitaciju s njim. Cijeli dan gutam Voltarene i mrzim led i snijeg. I smijem se misli koja mi prošla kroz glavu dok sam padala.

Mislim, ako sam umirala zbija sam si mogla pomisliti i nešto produhovljenije. Npr. nisam stigla ispeglati sav veš.
stvarno razmisljas o glupostima umjesto da brines ko bu taj silan ves ispeglao once you've gone

mislim..sam se sigurno ne bude,ja ti to mogu potvrditi..moj mene ceka vec ohoho vremena..i nek ceka..mrzim peglat

premda sam si kupila philipspvu peglu za ne smijem ni rec koliko para..ruzicasta sa cvijeticima

nis ne pomaze..pogotovo recenica dragog da si on moze i sam speglati ves kad sam rekla da je totalus nesposobnjakovic..pa reko,peglaj onda dragi..

nda..al ja si zato znam sama i akumulator promijeniti,natociti ulje u auto i sa sarafcigerom odsarafcigirati

taj cep koji se zaledio i zaljepio,pa tako svasta..prava sam zemska

a eto,snaslo me neki dan da sam morala..jerbo auto bas nije htio upaliti kad sam ja spakirala malog u sjedalicu a onda je bilo 'oces u puntooooo..oces u uuu puntpoo,neces u bravu,mama pali auto,mama popraviti auto!!' itd..i ondak teraj u bravu od dragog (ne moram ni rec koliko je bio odusefljen kad se probudio i vidio da mu auta nema) a adrich i dalje po svom 'neces u bravu'..pa brava stuca cijelih 15km..htjela sam vristati!auti trube,auto nece ici..grrrr..to je bio dobar dan..
eh da..da ja podijelim sa vama nes..napokon sam si kupila knjigu od greenspana 'dijete s pp' i od j.juula 'obitelji s kronicno bolesnom djecom'..i ova od greeenspana mi se cini jako dobra..iako sam samo procitala uvod,malo sam prolistala i naisla na poglavlje o perseveraciji,sto adrianu pise u nalazu psiholog..i dati su tocni primjer onoga sto adrian radi..udaranje samog sebe u glavu i otvaranje i zatvaranje vrata..al za razliku od nase psihologice,ovdje sam mogla naci i odgovore sto uciniti..finally! ..pomislih,ovo bi trebala procitati i nasa psihologica

covjek bi pomislio da bi ona to vec trebala znati..hm hm..
eto,radujem se citanju ali prvo mii je ipak na popisu jedna druga za faks,imam ispit za koji tjedan pa ce ovo ipak morat malo pricekat,nazalost..