Sada je: 28 srp 2026, 11:58.
Moderator/ica: Diami












Šmuškica je napisao/la:Cijelu subotu trudovi odmah počeli svakih 10 minuta, subota popodne svakih 5 minuta. Otvorena 1,5 prsta. Cijela nedjelja trudovi, već izmorena od subote, planiraju drip za ponedjeljak ako se otvorim barem 3 prsta. Nakon 48 sati užasnih trudova i nespavanja, stavili me na drip i tako 7 sati vrištanja i urlanja i rodila na vakum. Nakon toga posteljica izašla nakon 1/2 sata, a onda još vrištanja dok su me sašili i izvana i iznutra. No ni to nije dosta još sam prilikom poroda dobila hemoroide koji se nisu maknuli 3 tjedna. Beba 4050/56. Cura. I nakon svega toga, ja bih mogla opet, sve sam zaboravila. Iako da kod nas ima epiduralne, nebi se bunila. Ja sam tako rijetki slučaj užasnog poroda, svi oko mene rodili bez problema, brzo to isprdili. Ako je beba veća od 4 kg ne bi bilo loše na carski. Muči se i mama i beba. Jedna žena što je rodila kad i ja rodila je bebu 4750. Procijenili su ju na 3900. Kod nas se izbjegava carski, samo ako neide prirodno, nakon što žene izmuče, šalju na carski. Epiduralna je super stvar, jako sam puno pozitivnog čula.
) odlučili smo se na tu soluciju. daju mi epiduranu ( odmah sam znala da neće bit ok kad me anestetiologinja "fulala" prva tri puta). to je bilo iza ponoći. oko 6 ujutro su mi maknuli epiduralnu tako da sam sve osjećala. opet je išlo teško. konačno, krenula sam tiskati oko 8, u 8.36 rodila se Dora, uz nekoliko naskakanja doktora na moj trbuh jer je već postalo opasno za bebu... i umjesto da tu priča završi sretno, nastavk slijedi. navečer počinju lagane glavobolje, pojačavaju se tokom noći, ujutro me već boli da ne mogu stajati. daju mi infuziju, nakon toga mi je još gore, ne mogu micati očima, vrištim od bolova, lupam glavom po zidu, krevetu... iako u rooming in-u, sestre mi odvode malu i dovode ju svaka 2-3 sata na podoj. dolazi doktor i kaže da će proć do ujutro da su glavobolje normalne poslije epi. tokom noći stanje se pogoršava, opet mi daju infuziju i nešto protiv bolova, ovaj dan bio je gori od prethodnog, ja sam vrištala i doslovce svake 2 minute stiskala gumb da sestra dođe, molila sam ih da mi daju bilo što, nisam mogla gledati, već sam počela buncati u svom tom ludilu. dolazi doktor i u dogovoru s mužem, vode me u drugu bolnicu na ct glave. Doru su htjeli ostaviti ali ja sam rekla da ne dolazi u obzir. tako su i nju prevezli. dolazimo oko 2 ujutro, dežurni doktro ne vjeruje da je nešto strašno već da će proći - kaže on - puknuće moždane ovojnice se događa samo u 1% slučajeva, ma nemoguće da vam se to dogodilo. da je vrag odnio šalu shvaćaju tek ujutro kad sam se srušila u nesvijest i počela povraćati. dolazi anesteziologinja (ajme koja žena
) , i pita ih dal su oni normalni da me hitno vode u operacijsku salu. uglavnom, radili su mi blood patch, 15 minuta sam morala stajati u uspravnom položaju bez ijednog trzaja, a vjerujte mi, inače sam stvarno otporna na bol, ovo mi je bilo najgorih 15 minuta u životu, toliko boli... nakon 3 sata glavobolja se izgubila. da napomenem, u ta 3-4 dana dali su mi preko 20 litara infuzije i svakakvih sredstava protiv bolova. jedan dan sam primila 12 (!!!) litara infuzije. dan poslije sam trebala ići kućim ali glavobolje su opet počele. doktorica je rekla da ona ne bi opet radila postupak, samo da budem mirna mirna, da ne smijem ni na wc i da ležim barem 24 sata u komadu. ja poslušala. slijedeći dan na svoj zahtjev sam išla kući jer sam doktorici rekla da mi je kod kuće mir a ovdje je galama (svako malo je netko ulazio u sobu, posjete i sve ostalo) i jednostavno se ne mogu koncentrirati ni na što. ona je dala zeleno svijetlo i napomenula da obavezno dođem ako se opet vrate bolove onako jaki. iako sam se bojala za zdravlje, odlazak kući mi je bio odličan potez - do jutra su bolovi potpuno nestali, a ja sam se polako dizala iz kreveta. nekih tjedan dana sam još provela u krevetu. što je bilo dobro za dojenje . 




- i naznaka otvaranja, pa sam (cijeli dan gladna!) poslana na brijanje i klistir. Trudovi su se nastavili svakih 10-15 minuta istim intenzitetom cijelu noć, pa sam jutro dočekala prebijena jer sam se budila u ritmu trudova. Opet pregled, opet preslabo za rađaonu. Dali su mi doručak, valjda najukusniji u životu
Trudovi se lagano pojačavali, a ja krenula u šetnju po stubištu: gore - dole, gore - dole... Opet mi nisu dali ručak i prestala sam šetati jer mi se vrtilo u glavi od gladi. Ali, dali su mi večeru!!!
Čekali smo drugu trudnoću tako dugo dobrim dijelom zato što sam se jako bojala. Dobra strana tog poroda je bila da sam došla kući lakša nego što sam bila prije trudnoće




..sad niti da se vratim kuci niti da produzim dalje ...no, svejedno sam otisla u trudnicku ambulantu ..prijavila pucanje vodenjaka tako da su me odmah ostavili na lezanju
...i to na sam dan termina
...maleni rez i to je to 
Nije duljina trajanja poroda uvijek problem-naprotiv. Ona je super super stvar, kad se stvari puste svojim tokom.
3750gr i 57cm

17.01.2009.

htjela bih rodit jos jednog bebaca ali eto sve odgadjam










Crteži


Trenutno korisnika/ca: / i 37 gostiju.