stevia

[stray_cat]

http://www.vecernji.hr/lifestyle/zdravl ... 9/index.do

TEROR VELIKIH KOMPANIJA
Stevija - biljka koja je ilegalna jer je prekorisna
Autor Sergej Županić


Iako je zapadni svijet još prije 78 godina proučio kemizam stevije, potpuno neškodljive biljke 300 puta slađe od šećera, političkim vezama i pseudoznanstvenim podmetanjima moćne su kompanije dva desetljeća tjerale svijet na trovanje umjetnim zaslađivačima. U prosincu je, naime, Uprava za hranu i lijekove (FDA) u SAD-u dopustila neograničenu upotrebu stevije u ljudskoj prehrani, a milijuni dijabetičara te svih onih koji su ranije igrali rulet sa sve izvjesnijom kancerogenošću aspartama i ciklamata, konačno su odahnuli.

Političke igre moćnih
Unatoč ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva u biljci Stevia rebaundiana, ona ne izaziva karijes, kalorična joj je vrijednost nikakva, što znači da ne deblja, a djelatni su joj sastojci otporni na temperature do 212 Celzijevih stupnjeva, pa se s njom može i kuhati. Navodno povoljno djeluje kod visokog tlaka, žgaravice te problema s tolerancijom glukoze. Stoga se već stoljećima koristi u Brazilu i Paragvaju, a od 1971. dobrim je dijelom istisnula umjetne zaslađivače u Japanu te u Kini, J. Koreji, Tajvanu i Maleziji.

No, kako se uopće dogodilo da biljka, koja je očito pravi dar prirode, gotovo dva desetljeća bude zabranjena u zapadnom svijetu, koji si komplimentira da je slobodan i demokratski, i zašto je stevija četvrt stoljeća bila na udaru rijetko prljavih korporacijskih kampanja?

Švicarski znanstvenik dr. Moises Santiago Bertoni otkrio je steviju 1899. u Paragvaju te ju je svrstao u porodicu krizantema, a 1931. francuski su znanstvenici izolirali stevizoide i rebaudizoide, koji steviji daju ekstremno sladak okus.

Stevijine preparate u prehrambenoj se industriji najprije počelo koristiti u Japanu, u kojemu je njome danas zaslađena većina napitaka, a potom se njena upotreba stala širiti jugoistočnom Azijom. Tu su počeli problemi za proizvođače šećera, ali i kompanije poput Monsanta, vodećeg svjetskog proizvođača umjetnih zaslađivača, ozloglašenog po tome što je u Prvom svjetskom ratu prvi pokrenuo proizvodnju opasnih kemikalija.

U intervjuu za Večernji list američki ekonomist i pisac William Engdahl u lipnju je proglasio Monsanto za najopasniju kompaniju u proizvodnji GMO-a u svijetu. Kako je upitan postao opstanak vrlo profitabilne industrije, počele su političke igre u centrima moći, jer se steviju, kao biljku iz prirode, nije moglo patentirati. 1985. kvintet američkih znanstvenika zaključio je da su metaboliti stevizoida kancerogeni. Iako je 1991. jedna druga skupina znanstvenika zaključila da je prethodno istraživanje plod manipulacije, da bi “pod tim uvjetima čak i destilirana voda ispala kancerogena” te da nema govora o tome da je stevija opasna za zdravlje, o čemu se pisalo i u Oxford Journals, američka FDA iste je godine, na traženje “anonimnog žalitelja”, zabranila upotrebu stevije i njenih pripravaka u prehrani. Na steviju se nije primijenila metoda FDA, utvrđena još 1958., da je sigurna svaka prirodna supstanca kod koje nisu prijavljene štetne posljedice, što je bio presedan.

Kod odobravanja aspartama također je učinjen presedan, ali potpuno drugačiji. Nakon njegova otkrića 1965., zbog sumnji da izaziva tumor na mozgu, oko njega su se koplja lomila do 1981., kada je Ronald Reagan za povjerenika FDA postavio Arthura H. Hayesa, koji je dopustio ograničenu upotrebe aspartama, e kako bi do 1996. bile skinute sve restrikcije.

Dozvola za život
Bolonjski centar za istraživanje raka “Cesare Maltoni” 2005. je okrivio aspartam za niz raznih karcinoma, a još se uvijek istražuju sumnje da izaziva i depresiju, hiperaktivnost, vrtoglavice, osipe, napadaje panike kao i još štošta te da utječe na razvoj epilepsije, multiple skleroze i Alzheimerove bolesti.

Legalizacija stevije u SAD, pak, nije uslijedila kao plod napora znanstvenika i građanskog aktivizma, nego tek nakon što su velike kompanije, pa tako i Coca Cola te Pepsi, uvidjele svoju računicu i najavile njenu upotrebu u svojim “sugarfree” proizvodima, zasićenima umjetnim sladilima. U međuvremenu je stevija u EU, pa i u Hrvatskoj, i dalje praktički ilegalna. Kao preparat za posebne prehrambene potrebe kupiti se može isključivo u biljnim ljekarnama.

Iz Ministarstva zdravstva ipak doznajemo da EU razmatra legalizaciju stevije, što je izgledno nakon što je to već učinio SAD i time dopustio zdrav i normalan život ne samo dijabetičarima nego cijelom čovječanstvu koje se zbog profita multinacionalnih kompanija desetljećima truje opasnim kemikalijama iz raznih proizvoda a da toga nije ni svjesno.

[marijanama]

Mi koristimo steviju kao zamjenu za šećer u vrlo malim količinama po preporuci DAN doktora. Osnovni je problem što je trenutno na hrvatskom tržištu ne možeš naći, gdje god tražiš kažu problem s uvozom, firma koja to nabavlja se prestrukturira i slično. Srećom da smo je nabavili još početkom 11. mjeseca tako da je imamo još-što će biti dalje ne znam.

Imam u laptopu kraću informaciju o njoj pa ju kopiram:

"Stevia Rebaudiana biljka je iz porodice Compositae. Podrijetlom je iz Paragvaja gdje se više od 1500 godina koristi kao zaslađivač gorkih ljekovitih pripravaka, čajeva (mate čaj!) i ostalih napitaka. Krajem 19. stoljeća steviju je »otkrio« talijanski botaničar Bertoni i tako omogućio njezin uzgoj i u drugim krajevima svijeta. U obliku praška dobivenog sušenjem lišća ili vodenog ekstrakta stevija je vrlo slatkog okusa. Prirodni sastojci stevije glikozidi (steviozidi i rebaudiozidi A i C) čine je i do 300 puta slađom od običnog šećera. Stoga su je Guarani (južnoamerički domoroci) nazivali »list slatkog meda«.

Stevija je prirodni zaslađivač, za razliku od šećera ne izaziva karijes niti nepoželjnu toleranciju na okus, sprečava nastajanje zubnog plaka, nema kalorija, nema štetnih nuspojava poput umjetnih zaslađivača i otporna je na visoke temperature (pogodna i za pripravu kolača!). Uzgoj stevije i priprava zaslađivača jednostavni su i jeftini postupci. Stevija je grmolika biljka koja se sadi u proljeće, a u kasnu jesen, prije cvatnje, beru se listovi i suše na suncu nekoliko dana. Zbog svojih svojstava stevija je dobar izbor za dijabetičare, za ljude s povišenim tlakom ili prekomjernom težinom i za sve one koji izbjegavaju rafinirani šećer u prehrani. Stevija snižava razinu šećera u krvi, ne utječe na inzulin (važno za dijabetičare!), snižava i visoki krvni pritisak, smanjuje osjećaj gladi, poboljšava probavu... (vidi knjigu Douglasa Kinghorna »Stevia: Genus Stevia«, Taylor&Francis, London, 2002). Konačno, najnovija istraživanja pokazuju da preparati stevije sudjeluju i u sprečavanju nastanka raka (Pure Appl. Chem. 2002, 74, 1309)."

[marijanama]

Može se navodno i doma uzgajati ako uspijete nabaviti sjeme, kao lončanica.

"Prezimljavanje stevije

Budući da ne podnosi mraz, stevija se u europskim kontinentalnim krajevima može uzgajati samo u posudama u kući. Najbolji su lončići promjera 20 cm, a kao supstrat može poslužiti zemlja za balkonsko bilje. Ne valja je obilno gnojiti, a ni prečesto zalijevati. Ljeti neka bude u vrtu, na balkonu ili terasi, na sunčanu i toplu mjestu. Ako prezimljuje u dobro osvijetljenoj prostoriji pri temperaturi 15-20°C, zadržat će lišće. Ako je hladnije, zimi miruje, pa se potkraj zime na toplijem mjestu ponovo počne razvijati. U proljeće, kad više nema opasnosti od mraza, sredinom svibnja steviju preselite opet na otvoreno."

Večernji list (http://www.vecernji-list.hr)

[marijanama]

Glas Koncila javlja:

Stevija - odobrena!


Nakon 30-ak godina službenog »veta« američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) promijenila je svoje stajalište o »zabranjenoj« biljci steviji. Od kraja 2008. godine stevija ima takozvani GRAS-status (»generally recognized as safe«) kojim se steviozidi, slatki glikozidni sastojci te biljke, smatraju sigurnima za upotrebu u ljudskoj prehrani. Sličnu odluku donijela je prije dva mjeseca i australska/novozelandska agencija za hranu kojom su steviozidi svrstani u službenu listu prehrambenih aditiva pod brojem E-960. To znači da se steviozidi mogu (konačno) koristiti kao prirodni zaslađivači hrane i pića.

Stevija u kafićima

Očekuje se da uskoro i Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) objavi promjenu svojega službenog stajališta o uporabi steviozida kao zaslađivača. Time će se i europsko tržište otvoriti onima koji žele uzgajati, proizvoditi i konzumirati slatki list stevije.

U preraspodjeli »kolača sa zaslađivačima« trebala bi sudjelovati i hrvatska poljoprivreda (vidi tekst »Stevija - slatka prilika za Hrvatsku«, GK 36/2008). Procjenjuje se da jedan hektar posijan sjemenom stevije iznosi i do 50 tisuća eura (bruto vrijednost). U SAD-u trenutni promet steviozidima iznosi oko 60 milijuna dolara, a zbog dozvole za uporabu u prehrambenoj industriji očekuje se trostruko povećanje tog prometa. Nažalost, ni Hrvatska agencija za hranu, ni Ministarstvo poljoprivrede nemaju službenih obavijesti (vjerojatno niti stajalište) o novom prehrambenom aditivu, kao ni Hrvatski zavod za javno zdravstvo koji je poznat u javnosti kao »branitelj« svakog prehrambenog aditiva sa službene liste (pa čak i aspartama). Srećom, na Agronomskom fakultetu u Zagrebu postoji eksperimentalni uzgoj stevije, pilot-projekt koji već nekoliko godina vodi dr. Bruno Novak. No, u našim trgovinama s raznim dijetetskim pripravcima i dalje se nude samo uvozni (iz Italije) proizvodi sa steviozidima, dok u ugostiteljskim objektima širom Hrvatske gosti imaju pravo zasladiti kavu jedino šećerom i - aspartamom!

Smatra se također da je ta odluka australskih i američkih službenih institucija prvi korak prema zabrani aspartama. No jedno je sigurno: kompanija »Monsanto«, vlasnik toksičnog aspartama, neće dozvoliti konačnu zabranu sve dok ne osigura svoj udio u financijskom kolaču zaslađenom prirodnim steviozidima...

Glas Koncila, broj 1 (1802), 4.1.2009.

[stray_cat]

u nizozemskoj je po najnovijem ima, i puder i otopina bez alkohola pa cemo mi naruciti tako

moze se takodjer kupiti preko amazona ili da vam neko donese iz USA

[marijanama]

Ako se u skorije vrijeme ne riješe pitanje te mogućnosti uvoza preko te firme kod nas, drugo nam neće niti preostati. Naša je stevija u obliku praška koju imamo.

[blaunjofra]

Drage mame !
Stevia, tj exstrakt slada kao zasladjivac za bebe i djecu nije upitan. Nije štetan, alio je za bebe beskoristan. Bebama treba *kaloricni* ugljikohidrat,pceljini med, sve dok rastu. Naravno ne treba pretjeravati. Sve dok djeca nisu u stanju sama jesti, Vi ste Ti koji tocno znate što su bebe pojele. Što se odnosi na steviu, ona može poceti koristiti bebama kad dobiju zube. Stevia sprecava karies. Kad Vaše bebe odrastu i postanu djeca koja govore,i pocnu zahtijevati što žele jesti, onda stevia može preuzeti mjesto djelomicnog zasladjivaca. Naravno ne treba zaboraviti na kaloricne ugljikohidrate, koje djeca trebaju kao energiju za rast i igru. Steviu treba kontrolirano davati, i ne pretjeravati u kolicini. Slad stevie, exstrakt kao krem bijeli prah, ne bi u ishrani trebao uzimati više od 3,2 mg po Kg težine na dan. To znaci ako Vaše dijete ima 10 Kg, 32 miligrama. Ta kolicina exstrakta stevie, je eqivqlent za 0,96 grama šecera ali samo po sladu pošto je stevia bezkaloricna.
Na što treba bolje paziti je kakvoca, kvaliteta stevie slada. Danas na tržištu prevladava exstrakt stevie, u obliku super bijelog, kristalnog praha. Ako uzmemo da biljka stevia u sebi sadrži osam vrsta ugljikohidrata, Stevisoid, Rebaudoid A,B,C,D,E,F i Dolceid. Svi ti sladi se razlikuju u kemijskoj formuli i intenzitetu sladkoce. Tako Rebaudoid A je 480 puta sladji od šecera šecerne repe, a Dolceid samo 48 x. Današnje multinacionalne kompanije razdvajaju sve te vste stevie slada u komponente i prodaju ih po upotrebnoj vrijednosti. Pravi nepreradjivani slad stevie exstrakta, koji je krem bijele boje, ne svjetluca i strukturno je u malim štapicima koji su na oba kraja zaobljeni, možete u Hrvatskoj narucita kod http://www.Stevia-Hrvatska.com. Taj slad garantirano ima i ljekovita svojstva. Slad u obliku super bijelih svjetlucavih kristala, koji se pretežno sastoji od prerafiniranog i izdvojenod slada Rebaudoida F (68x) i Dolceida (48X) koji u smjesi imaju jacinu sladkoce od 60x jace od šecera šecerne repe. Taj slad spada u *Indusrtijski otpad* prerade stevie i premalo je sladak za industriju, pa se kao tako prodaje gradjanstvu.Kod nas je stevia i njezina upotreba još neispitana. Sladkoca stevie exstrakta pri sladjenju hrane, dodavanjem raste, ali samo do jedne granice. Nakon toga daljnim dodavanjem sladkoca više ne raste. Tu granicu treba prepoznati, da se kolicina exstrakta umješana u hranu, beskorisno ne troši. Kao upozorenje, ne kupujte rastopljeni slad stevie niti u vodi niti u alkoholu. Razlog je što ni proizvodjaci takvih kapljica ne znaju što su unutra stavili. Najsigurnije je kupite kvalitetni exstrakt stevie po gornjem opisu, i rastopite ga sami u destiliranoj vodi, da bi ga mogli lekše dozirati.
Vjerujte mi, ja sam diabeticar i nakon 17 godina trošenja stevie i njezinih proizvoda i isprobo sam svašta. Ovo što sam sad napisao, je samo jedan dio mojih iskustava.

[folne]

Steviju možete kupiti u ljekarni u Mercatoru na Zagrebačkoj. Zna se desiti da je zastoj u opskrbi pa ju nemaju tjedan-dva, ali redovito ju nabavljaju.

[MAJKO MILA]

Steviju možete kupiti u ljekarni u Mercatoru na Zagrebačkoj. Zna se desiti da je zastoj u opskrbi pa ju nemaju tjedan-dva, ali redovito ju nabavljaju.

misliš na onaj mercator kod pet centra )gdje je tamo ljekarna???

jel znaš možda cijenu.

[MAJKO MILA]

http://www.steviana.hr/narucite-stesweet-proizvode

i koji od ovih proizvoda je dobar
neki za preporučiti