nijedno "nespavalo" se nije sporije razvilo niti se drugačije ponašalo jer je manje spavalo ko beba
neki dan sam gledala na TV-u dokumentarac o djecijem nespavanju- znas li da ako djete ne spava koliko mu je potrebno (ovisi o djetetvoj dobi) ostavlja trajne posljedice na mozgu

?
I definitivno vjerujem su da bebe koje manje spavaju nervoznije, nemirnije. Generaliziram ovdje, ali ima dakako djece koje funkcioniraju savrseno i sretne su i vesele tokom dana bez obzira na kolicinu sna.
Moj A je cisti primjer sretnog i veselog catnappera. Nakon kljucanja od 10 minuta bio je odmoran kao da je spavao 2 sata
nije istina da nakon 4mj bebi ne treba dojenje po noći,
mojima definitivno nije trebalo dojenje kao hrana, jer nakon par zaveslaja po cici utonu opet u san. Dakle cica= uspavljivanje.
Dijete se rano uci da nece bezuvjetno dobiti ljubav i skrb, vec samo u "radno vrijeme" roditelja?
Ne slazem se. Moje radno vrijeme je 24/7 a ne samo po danu. Zbog cega mislis da nece imati bezuvjetnu ljubav? Zbog izbjegavanja "eye contacta"? Nonsens.
Pod to izbjegavanje mislila sam upravo ono sto je eli opisala, tisina, zamracena prostorija, nema interakcije - ne nuzno bas eye contact...ali vidim da se svaka rijec baca na vagu

Ne eye contact samo iz jednog razloga- da bebi ne das motivaciju za igru u sred noci.
TP- potpis na tvoj kompletan post, krasno receno.
i ovo bih posebno naglasila:
Pri tome mislim da roditelj treba biti dosljedan u metodi koju odabere ali opet ne se rigidno drzat opisane metode jer je svako dijete a bome i roditelj razlicit. kod ove metode - problem je što je cijela priča usredotočena na ponašanje, znači - "želim naučiti dijete da samostalno zaspi" a potpuno zanemaruje emotivni aspekt djeteta i njegove osjećaje
nikad, ali bas nikad nisam zanemarila djetetove osjecaje.
važno mi je da zna da sam ovdje, da zna da postoji netko tko će odgovoriti na njegove potrebe.
apsolutno, ali to nuzno ne moram biti ja- majka/cica, moze i otac zar ne?
jednostavno ne mogu provariti pomisao na dijete koje neutješno plače i na taj plač ne dobiva nikakav odgovor
ni ja, zato nikad nisam ni pokusala pomislit na cry it out metodu, ali sam nasla nasu metodu koja cak nije ni controlled crying - mnogo je blaza i od nje. I opet naglasavam koliko je vazan individualan pristup. Da li imam srecu da mi djete to prihvaca lako? Mi nikad nismo usli u sobu vise od 5 puta.
Veceras sam je nakon cjelog rituala kupanja, mazenja, tihog pricanja u sobici i mahanja svakoj zivotinjici na zidu za laku noc podojila i potiho pjevusila.
Nakon dojenja sam je spustila onako omamljenu od cice (ali jos uvijek budnu) u krevetic. I zbog moje navike da utone u san 2-3 puta sam je pomazila po peleni. Ona se promeskoljila, ja sam izasla iz sobe i ona je ZASPALA!
A samo 10-ak dana ranije to tapsanje po guzi i uspavljivanje je ponekad znalo potrajati i po 30 minuta. Uglavnom 10-ak, ali znalo se desit i duze.
Mislim da joj radim dugorocnu uslugu sto skracujemo vrijeme tapsanja po guzi dajuci joj sansu da sama utone u san.