Ajme, koji lijepi pozdravi, baš ste me obradovale...
Dva dana kontam ja po glavi sve što ste tu spomenule i razmišljam šta ću vam odgovoriti.
bebaimama, ne mogu vjrovati da si stvarno bila toliko radoznala i išla kopati po starom Plemenu da vidiš o čemu se to radi... Ako dođeš do kraja nadam se da se nećeš razočarati zbivanjima koja su se tada dogodila. Ja uvijek vjerujem da sve u životu ima svoju svrhu pa tako i taj dio nisam upamtila po zlu, a ako je netko mislio da sam se iz tog razloga povukla - to jednostavno nije istina. Onaj osjećaj "primanja k srcu" bio je trenutni i zaista sam željela tu ostati, ali nekako se to poklopilo s mojim završetkom porodiljnog dopusta. Počela sam raditi i to je bilo ono što me udaljilo od kompjutera i pisanja uopće.
Vidim da me neke znaju i s drugog foruma gdje mi nikako ne daju promijeniti nick u Ejla. Ono je bio moj prvi forum na koji sam se ulogirala i tamo sam stavila onaj moj glupi nick koji ne volim. Ovo je moj drugi forum na koji sam ušla isključivo zbog GP i tu mi je Ejla sjela skroz i od tada sam Ejla gotovo svuda pa sam htjela to i tamo promijeniti.
Razmišljala sam i zašto sam na drugim forumima zadržala nekakav kontinuitet javljanja i došla do zaključka da sam GP možda shvaćala preozbiljno, gotovo kao obavezu. Kao da se podrazumijevalo da moram uvijek napisati nešto posebno i dobro, pa ako to nisam mogla onda nisam pisala ništa. Druge forume sam shvaćala neozbiljnije, a nisam nigdje ni imala neku bazu kao ovdje.
I ima još jedna stvar koja me pomalo kočila, a to je velika prekretnica u našem tj. Petrinom životu koja se zove pubertet. Ja više nemam malo dijete, nemam djevojčicu, imam djevojku koja se pretvara u ženu i moj mentalni sklop suočio se s mnogim situacijama i stvarima o kojima nisam sigurna trebam li pisati? Ne zato što me toga sram, naprotiv, trebam nekog s kim ću o tome razgovarati i podijeliti svoja razmišljanja, nego zato što nisam sigurna smijem li s tim opterećivati mnoge mlade majke koje sada još uvijek imaju malu djecu, koje još uvijek imaju nadu u štošta i nisam sigurna da li su spremne...
Imam jednu kolegicu u Udruzi s kojom sam jako bliska i koja ima kćer koju godinu mlađu od Petre. Njena mala ima oštećenja genetske prirode, ali ima dosta tekoća koje se poklapaju s Petrinima. Često mi je znala reći: "Znaš, kada tebe slušam onda se polako pripremam za L...... pubertet i ono što me čeka."
Al na posljednji sastanak je došla sva u šoku i prvo što nam je rekla:"Ja vam moram reći, al L..... ima dlake..."
Da, pripremila se....Al ne možeš se na to pripremiti, za tako nešta definitivno treba adaptacija i ne događa se preko noći.
I tak.... Svašta sam sad nadrobila, naravno, puno bih više htjela reći i napisati nego što imam vremena...A i želim iščitati što više starih postova da pohvatam šta se u međuvremenu događalo s vašom djecom...
Zmijac se sjećam kad se uključila i znam da mi je bilo pomalo žao kad sam vidjela da se tu i zadržala...Ovo je valjda jedno od rijetkih mjesta gdje je krajnje blesavo reći:"Nadam se da ćeš dugo s nama ostati."
nadicab, vidim da Denisa muče epi napadi, jel to ima veze s pubertetom, koliko on sada ima godina? Kod Petre u školi su SVI dječaci iz njene skupine s ulaskom u pubertet imali probleme s tim?
Sad ću vrlo kratko o Petri jer njena trenutna priča ima previše teksta za ovaj put.
Ušla je u 16. godinu života, lijepa je, dosta lijepo građena s obzirom da je bila burence, na sreću, lijepo se izdužila. Pobrala je svekrvine gene pa tako već sada ima veće cicke od mojih (šmrc) i pozamašnu pozadinu. Kosa joj se i dalje predivno uvija i konačno sam je naučila da se ne skida gola pred svim i svakim. Jest da i dalje u kupaonice izlazi u gaćicama i potkošulji bez obzira na količinu ljudstva za stolom, al to je super kako je bilo. Sada smo u postupku nove kategorizacije, još uvijek ide u školu iako se veći dio njenih vršnjaka već ispisao. Ona još uvijek nije, naša socijalna radnica nas moli da se ne prenagljujemo dok ne nađemo sigurno rješenje za nju koje za sada nemamo. Smještaj u neku ustanovu daleko od kuće ne dolazi u obzir, niti postoji neko prihvatljivo mjesto za nju. Ako dođe doma za stalno, imamo samo privremeno rješenje u vidu krpanja s obje bake što je nedovoljno. Neki centar u našem gradu još je u idejnoj fazi, stopiran s realizacijom zbog recesije. No, to je također priča za jedan novi post. Za sada i dalje ide u školu, kad je doma uključujemo je u sve aktivnosti u našoj Udruzi - ide na susrete,pohađa kreativnu radionicu i od nedavno je uključena u novu grupu senzorne integracije. Nije to nešto veliko, ali pokriva nekoliko sati petkom i subotom ipak nekih aktivnosti koje imaju smisao i korisne su za nju.
Ovo je ljepši dio o njoj. Onaj grozniji zove se STEREOTIPIJE u neograničenim količinama koje nam zagorčavaju život i sustavno uništavaju svaki pokušaj uspostavljanja neke normalne životne ravnoteže. Jedina utjeha nam je trenutno da su s divljnjem hormona podivljale i da će se stabilizacijom hormona završetkom puberteta sve to stabilizirati i unormaliti.
I mislim da sam sad prekardašila s pisanjem, hvala još jendom na svim lijepim pozdravima, nadam se da više neću imati "odmak" od GP...
Jesam vas!!!!!
...
i cudim se sto te nema.
, ali kad sam vidla da si se vratila eto i mene da se javim 
,
super, daj piši kako malena, kako škola i sve ostalo ...
Pozdrav svima 
Od kada ga je u veljači počeo uzimati, imao je samo nekoliko laganih parcijalnih trzaja rukom (istina, znali su potrajati i do 45 minuta); zadnje je bilo početkom 3. mjeseca. Trenutno tražimo gdje ćemo jeftinije proći s botox-om, a to zapravo znači borba s vjetrenjačama našeg sustava.
. 
