Zar je moguce da dijete ima taj problem a da u to samo mama posumnja, da svi ostali koji su u kontaktu sa njim ne primjete nista neobicno u ponasanju, razvoju..., jesu li tu samo nijanse u pitanju u odnosu na drugu djecu, ma kako uopste prepoznati???
moguce je.
za njega su cesto govorili da je samo razmazen i zivahan.
ima i toga, svakako i fakat su u pitanju nijanse koje nekada ni ja ne znam razlikovati.
cak i sada, neki iz nase blize okoline smatraju kako pretjerujemo i mi i strucnjaci i kako je on samo razmazen

.
evo nekih stvari koje su meni palile lampice za alarm:
u pocetku (kao mali) je imao stereotipiju i jako, jako slab kontakt ocima. stereotipije smo se rijesili, kontakt ocima znatno pobojsali, ali jos uvijek nije onakav kakav bi trebao biti. jedino je nas, domace, oduvijek gledao dovoljno dugo u oci.
djeca ga nikada nisu privlacila, niti zanimala. samo odrasli. tek s neke tri godine je poceo primjecivati djecu oko sebe, ali jos uvijek s puno manjim interesom nego sto je ocekivano.
ne zna se igrati u klasicnom smislu, tesko mu ide preuzimanje uloga, pretvaranje.
grafomotorika mu je izuzetno losa.
konstantan nemir i nedostatak paznje.
u svom je svijetu vise nego sto su to njegovi vrsnjaci, vrlo cesto ga je tesko dozvati i vrlo cesto mu se moramo unijeti u facu da bi registrirao sto mu je receno.
kao mali (i sada ponekad) intenzivno je reagirao na zvukove (sada sve vise i na vizualne podrazaje).
igranje i fascinacija bezveznim stvarima i predmetima koji nisu igracke.
cesto trkelja nesto sto nema veze s vezom, premda sve razumije i suvislo odgovara na pitanja.
jako mu je tesko nesto prepricati, nekakav dogadjaj, npr.