evo me i sluzbeno k vama

[anlan]

btw, sjecam se jednog od mojih prvih postova ovdje, na GP, u kojemu sam napisala da bih dala sve na svijetu da dijagnoza (ako ce je vec dobiti) bude adhd,. danas cijeli dan o tome razmsiljam.
okej, imamo mi tu jos kojecega (mislim na senzoriku prvenstveno), ali svejedno.

ajde si malo danas daj odmora od razmišljanja, može?

[zauvijekmama]

shnita...drago mi je da nije prvobitna dijagnoza...

[Bubidea]

o, snito

[flipper]

o, super, ljepe vijesti

i svaka čast za vrtić .... manja grupa sa asistentom če biti puni pogodak ... bravo

dobili niz uputa kako rjesavati pojedine situacije i sto izbjegavati u prehrani.

nego, možeš li napisati nešto u vezi ovoga što treba izbjegavati u prehrani...
hvala

[Henrietta]

daleko bolja dijagnoza u svakom slučaju (o tvom sinu znam ono što sam pročitala na forumu i nekako ga doživljavam kao umjetničku dušu a nemam pojma zašto..).
Da je svakom djetetu bez obzira jesu sa pp ili ne poželjeti roditelje kakve imamo ovdje na grupama potpore

[breg]

Baš mi je drago, stignete vi još puno toga srediti prije škole
Ponavljam, za njega idealna mala grupa i vođene aktivnosti koje se izmjenjuju.

[Kosta`s mummy]

Odlicno, drago mi je zbog vas

[Djeni]

Super Shnita

[Sanja]

[Miki]

shnito prekrasni su mi tvoji postovi i stav

pusa shnitiću

[mamashnita od noje]

tnx
evo i update s danasnjeg cvenka s psihologicom i logopedicom:

1. vizualno - perceptivno: na razini petogodisnjaka. siroko znanje i mnostvo informacija, bogat vokabular, izuzetno fonetsko pamcenje, dobro izrazavanje.
2. razumijevanje - na razini djeteta od dvije godine i dva mjeseca.
3. grafomotorika i samostalnost - otprilike u kronoloskoj dobi.
4. motorika - na razini dvoipogodisnjaka.
mentalna retardacija iskljucena.
izuzetno kratke paznje, izuzetno nemiran, nekooperativan, odnosno kooperativan samo ako on vodi igru.
izuzetno zahtijevan.
zbog takve velike parceliziranosti i oscilacija ima taj kaos u sebi koji se ispoljava kroz agresiju i destruktivnost.
najveci je problem nedovoljno razumijevanje i ici cemo logopedu na terapije, sto bi trebalo znatno popraviti stvari.
psihologica vidi problem u njegovoj fasicinaciji bocama, odnosno ne problem, ali mogucu naznaku problema i to treba eliminirati.
nuzno je cvrsto i jasno postavljanje granica, uvijek i svuda. i dosljednost.
papire cemo dobiti ovih dana.
preporuka je svakako manja grupa + osobni asistent.
u vrticu imamo sastanak sa strucnim timom u cetvrtak u podne.
trenutno mi to predstavlja najveci problem, odnosno tog se sastanka najvise bojim.

[Kolberg]

drago mi je da je blaza djagnoza. Zapravo kako si rekl i nema djagnoze ali nije autizam. Sjecam se djecaka iz vrticke grupe mog sina koji ima autizam. Sa njime uglavnom nije bilo komunikacje. I bas gledam djecu s pp u njegovom vrtiću koliko napreduju zbog rada sa trucnim osobljem (pa i taj djecak) i integracije.

drz se na razgovoru

[ela di ami]

sretno na razgovoru

[viki]

Držim fige!

[Neda3kids]

Napisat ću ti jedan brzinski, jer sam vrlo rijetko ovdje, ali i ja tu ponekad virnem i pročitam.
Vidim da si prošla mnoge stvari, napravila osnovne preglede, i da ti predstoji život - drugačiji, ali vjeruj mi, bogatiji. Jer možda nećete naučiti čitati kao svi ostali - ali ćete otkriti nove metode, i nove načina, možda nećete moći razumjeti neke matematičke radnje - ali ćeš samu sebe iznenaditi na koje sve načine djetetu možeš objasniti zbrajanje i oduzimanje (a kasnije i nešto više), možda ćete malo boljeti što su njegovi crteži uvijek drugačiji - no shvatit ćeš da je njegov način percepcije pogled iz drugog kuta - i kad to shvatiš bit ćeš ushićena tim otkrićem...
Na neki ti način zavidim jer još nisi krenula u školu, a doznala si da je majčinski instinkt bio dobar.
Dok se trađite - toplo ti preporučam Friedrich Kalmmrodta "Prehrana i poremećaji u ponašanju" (mogu ti je posudit, ili iskopirat). Ne zato što mislim da ta knjiga treba biti vodilja, ili da je to jedino i ono pravo - nego samo zato što je meni donijela smirenje, i svakodnevno prizivanje Nadičinog lika, da postoji minimalna cerebralna disfunkcija koja se može opaziti vrlo rano. I zato je bitno da znamo i da možemo pročitati na koji način to možemo uočiti, i kako to možemo ispravljati... i ono što je najvažnije da jednom, kad se ponovno pojavi otklon od "stereotipa" (iako ni on nije danas većina, već samo nešto što je naslijeđeno otprije - moja osobna procjena) i "normalne populacije", ti ćeš unaprijed znati s čim se nosiš - i krećeš u bitku.
Koju btw ne mreš izgubit. Upravo sam čitala nešto na Forumu pa sam uočila jedan potpis. Piše nešto kao: "Kad se odlučiš na roditeljstvo moraš pristati da dio tvog srca zauvijek živi izvan tebe."

Ja sam se pred par tjedana pitala da li ga trebam voljeti i razumjeti, ili ga trebam učiti kako biti stereotipan. Nakon podužeg preispitivanja same sebe i svojih osjećaja jedino što sam mogla zaključiti jest to da ga volim samo zato što jest takav kakav je, i da uopće ne želim da bude stereotipan. Jedino što želim jest da ga naučim da što bezbolnije živi među stereotipima, podižući mu samopozdanje i ljubav prema samom sebi i ostalima, i uživati u tome da ga ja učim i da on mene uči kako percipira neke stvari. Od tog trenutka meni je puno, puno lakše.

[Neda3kids]

Išla sam još jednom čitat da vidim kaj sam sve propustila.
I koje ste sve savjete dobili. Vidim da imaš grč u želucu od razgovora u vrtiću. Gle, znam da te neće utješit - to ti je samo prvi razgovor u nizu. To moraš napravit, ali ono što jest utješno - jest to - da ćeš s vremenom razvit emocionalnu inteligenciju procjene sugovornika na "ozbiljnim" sastancima i moći ćeš ishodit najbolju opciju za svoje dijete.
Ja bih savjetovala sljedeće, iako ne znam s kim ćeš i o čemu ćeš pričati.
Jasnim, jezgrovitim i prostim rečenicama reći ono što su ti rekli o tvom djetetu - logoped, poteškoće s prilagođavanjem, reakcija na neuspjeh, frustracija... Jasnim, jezgrovitim i prostim rečenicama reći da tvoj sin u svojoj obitelji uz određenu metodu ima vrlo male, rijetke ispade (tu priznaješ da ih ima). Jasnim, jezgrovitim i prostim rečenicama reći da ćeš s njima uvijek surađivati i pitati ih što oni predlažu. Kad čujete njihov prijedlog - počnite se dogovarat i to konkretne stvari. Kakav će imati red, kako će mu se davati upute, što će se s njime raditi, tko će biti glavni "šef" u vrtiću - koja teta... Odmah im reći da ćeš ih svakog mjeseca izvješćivati o tome što ostali stručnjaci koji rade sa tvojim sinom govore i što preporučuju, ili tjedno - nema veze... Jasno im reći da si učinila ono što si trebala i morala, i da će biti potrebno vrijeme da stvari krenu na bolje.
Uz to ti ja samo držim fige, i mislim na tebe u četvrtak, da ćeš za sugovornika dobit osobu koja želi surađivati s tobom.
I jedino o čemu trebaš misliti na tom sastanku jest to da, iako sama sebi i svima priznaješ da on ima PUP (poremećaj u ponašanju), ste vi, njegova obitelj oni koji ga vole i u koje mora imati povjerenje. Vjeruj mi, još ih je bar dvoje u toj grupi od 27 s istim PUPom, ali roditelji nisu odradili ovo što si ti, i na spomen toga odmahnuli su rukom.

[tanjabb]

Friedrich Kalmmrodta "Prehrana i poremećaji u ponašanju"

Imam ju i ja Shnita, ako ti zatreba.

[Arkana10]

ja samo tebi i Noi, drago mi je da znate kojim putem poceti.

[MaminMacak]

Drago mi je da ste iskljucili autisticni spektar i da ste tako hrabro krenuli rjesavati probleme .
Sretno na daljnjim pregledima i razgovorima u vrticu!

[anlan]

Nedo, lijepo kao uvijek

[mamashnita od noje]

nedo, dugo te ne vidjeh
dijagnoza(e) je slijedeca:
1. adhd
2. poremecaj senzoricke integracije
3. jezicno - pragmaticki poremecaj

eeg je uredu, u srijedu idemo na magnetnu rezonancu mozga
nadamo se maloj grupi u nasem vrticu ~~~~~~~~~~
i osobnog asistenta trazimo.
puno se druzimo i puno radimo.

[MAJA Skopje]

Shnito drago mi je da ipak nije autizam u pitanju.
Al ono sto ti mogu dati kao savjet kao mama djeteta sa pp je da dijagnoza neki put ama uopste nije bitna.
I da je bio autizam ili sta i da je drugo dijagnoza ko dijagnoza je sasvim beznacajna. Da dobro je znati cime ces se boriti. Al recimo imas dijagnoze i dijagnoze,a u RL sasvim neke druge i nepredvidljive situacije.
Ono sto je sada bitno je da resite taj vrtic i da se on osjeca bolje i da se sto bolje uklopi u sredini.
I jako sam sretna da tvoje djete ima prave roditelje koji su svesni da njihovo djete ima problem i da se trude na najbolji moguci nacin da mu pomognu, a to je najbitnije u ovoj situaciji.

[watani]

shnito
bas mi falis u zadnje vrijeme

da dijagnoza neki put ama uopste nije bitna.

slozila bih se s ovim. i ja si tak nekak mislim.
dijagnoza kao takva te usmjeri. ali probleme rijesavas kako se pojavljuju. i tu nema generalizacije; svatko je prica za sebe. i na kraju postane nebitno koja je dijagnoza, jer rijesavas problem.

evo vam jos

[lilly]

Super za dobre vijesti i drzim fige da u vrticu sve rijesite bez problema!!

[Ina66]

kako je bilo na sastanku u vrtiću?
sudeći po drugom topicu, ne baš sjajno

[mamashnita od noje]

tanja ma sve je proslo okej.
jedino je problem u tome sto se bojimo da ni u njegovom vrticu, a niti u tom drugom, grupa ipak nece biti dovoljno mala. a to nam je trenutno kriterij broj 1.
vidjet cemo.

[Ina66]

dušo moja, to sam ja, a ne tanja
zamantala te roza boja

[mamashnita od noje]

o boze!
bit ce bolje.

[tanjabb]

Ma Ina, kako ne kuzis, ti i ja smo kao jedno .

[damdam]

s mm-om bila maltene pred rastavom braka jer sam ja vidjela ono sto on nije.
mislim, smrdo je zbilja, ne znam kako bih to rekla, ... na granici. nije dijete kod kojega ce te istog trenutka primijetiti da nesto nije kako treba. odnosno, ne morate primijetiti.
uglavnom, potisnula sam strahove i sumnje i jednostavno prestala drobiti o tome. tek frendicama, tu i tamo. a i one su mislile da u dobroj mjeri pretjerujem.

ja sam sada u fazi ovog tvog zadnjeg pasusa. prije sam svako toliko tu nešto čitala i tražila, a sada uvjeravam samu sebe da pretjerujem, jer sam se prošli tjedan opako zakvačila sa svojim starim kojem je njegov unuk...ma sve u superlativima. je, on je sve super, ali u međusobnom druženju, ajme majko....zahtjevan, hiperaktivan, nikada ne spava....
i kako sam sve to već prolazila u prvih 6 mjeseci njegova života, kad mu je dijagnosticiran distoni, ali hipertonus, mislim si...neću valjda opet biti upravu

i tako se eto dogodilo da ovo tek sad vidim. osim što vam šaljem veliki veliki , još ću reći bravo što si se uspijela izboriti u odnosu na okolinu bližnjih u svom opažanju prepunom strepnji i brige....taj je dio meni tada bio najteži. i nevjerojatno mi je bilo kako su svi zašutili kad sam donjela crnu na bijelom dijagnozu. zašto MENI nitko nije vjerovao? isto kao i tebi poslije je uslijedilo nevjerojatno olakšanje.

i ponovlja se sve i to po treći puta.
mi se najesen tek upisujemo u vrtić, i sada, kada čitam tebe, još me više strah. jer je očito da se tek tada mnogo stvari može jasno iskristalizirati... i zato ti hvala što si sve napisala. pratim vas i dalje...