gledam i ne vjerujem... neće vodu... pih! moj neće sokove! ponekad će čaj od šipka i to je to!
nekidan smo slavili jer je bio žedan, a ja sam pila ovaj novi vindijin Gnešto od jabuke i ribizla i povukao je iz bočice čak 5 puta!
vodu smo uveli kod prve viroze jer mu je trebala dodatna tekućina, a čajevi nisu dolazili u obzir. samo bi stavio jezik na rupu i ni kap ne bi izašla

to je bilo jaaako davno. i od tada je na vodi. ja mu u principu niti ne nudim sokove. bake su više te koje bi mu najradije dale sok i pečeni krumpir.
nekako si mislim početi po malo s nekim sokićima kad navrši (uskoro) godinu dana. svašta mu dajem da proba. čak i sok od narandže i limuna (jednom je povukao 3-4 velika gutljaja iz moje šalice s takvim guštom da me sve prestrašio da nikad vodu više neće stavit u usta).
nego... ako mu zaista želiš uvesti vodu pokušaj na onaj meni najgrozniji način: u gostima i sa drugom djecom. to su ti suptilne ucjene. (bitno je da ti ne naglašavaš kako drug piju vodu, nego da on sam vidi da nitko ne pije sok).
onaj blaži, ali često učinkovitiji način je da - nemojte niti vi piti sok. dapače, kad uzimate vodu ponudite jedan drugome taj sok i onda recite nešto u stilu "ne, meni je voda finija".
a bebača ostavi s razgovorima i sl. pusti neka vidi kako drugi piju vodu, neka si sam u svojoj glavi složi da bi mogao popiti malo vode.
pokušaj jedno dulje vrijeme uopće ne pričati s njim kako bi trebao piti vodu. redovito mu je ponudi, ako odbije, ok. ali se ponašaj kao da nije bitno. nudi, pij i sama, često, ali mu prestani objašnjavati. on već kuži i to mu je furka, on ne pije vodu nego sok. kad prestane biti fora, počet će piti vodu.