JE LI "živi i zdravi" DOVOLJNO?

[Dudley]

Iako moje iskustvo nije bilo takvo, ali iz dosta priča se iščitava taj neki nadmeni često i bezobziran stav doktora i ostalog med. osoblja (ovo zadnje češće) prema rodiljama.
Ispada da bi to moglo biti zato što je to isključivo ženski "posao" a žene su kakti cendravice pa sigurno preglumljuju i izvoljevaju i samo nek se drelje, valjda ja znam kako im je
Vjerujem da frajeru koji dođe sa npr. otvorenim prijelomom noge i jauče i zapomaže nitko ne koluta očima i kaže da nek izvoli umuknuti.

[Krumpirić]

mm je proplakao pola noći nakon poroda. Ja nisam najzdravija na svijetu i sa mnom se nagledao bolnica , al to mu je bilo baš potresno. Emotivno i divno-krasno. Al potresno. Kaže da je mislio da će umrijet kad mi je dr svom težinom skočio na trbuh.

[olja]

Da, pitanje je zar mora (skoro) svaka zena zbog neljubaznog, ogorcenog, nezainteresiranog... osoblja i losih uvjeta u bolnici biti "osudjena" na ne-uzivanje u donosenju vlastitog djeteta na svijet?
Mislim, uzivanje, ok - to boli, gdje ces tu uzivati dok te nesto boli, ali opet, tvoje dijete koje je raslo u tebi dolazi na ovaj svijet i taj trenutak sam po sebi nekako mora biti divan, bar ja na to tako gledam...
I ne samo zbog osoblja i uvjeta, vec i zbog onoga sto vecini nas od malena usadjuje u glave, a to je da je porod mucenje - tako recimo moja svekrva opisuje svoja dva poroda i tvrdi da je porod upravo to i nista drugo nego mucenje, kako fizicko, tako i psihicko. I to ona govori dakle na osnovu vlastitog iskustva, a ono je bilo jako lose jer - uvjeti u bolnici su bili losi i dr. i babice su bili grubi i neljubazni

Inace, mene je prvi put porodio doktor koji nosi nadimak "Kasapin" !! Heeeej, Kasapin, covjece! Butcher!! Zamislite osjecaj kad dolazite da se porodite i kazu vam da ce vas poroditi dezurni doktor Kasapin!!!!!
Cika Dr Kasapin je bio prilicno ok tip - u jednom trenutku sam mu, izmedju dvije kontrakcije rekla da mi mora pomoci da pomognem svojoj bebi da se rodi. Slozio se sa mnom i rekao nesto u smislu "Za to sam tu."
Ipak, ne vjerujem da je svoj nadimak dobio bez veze. Samo sam ja mozda bila dobre srece pa sam dosla u vrijeme kad je bio dobro raspolozen.

[ivana7997]

tko je promijenio naslov? trebalo je samo razmak staviti u 'jeli'

[Krumpirić]

:lol tko je promijenio naslov? trebalo je samo razmak staviti u 'jeli'

eto nje

[Krumpirić]

happy?

[Rachica]

:lol tko je promijenio naslov? trebalo je samo razmak staviti u 'jeli'

eto nje

frikuša kao i ja

nakon 1. poroda - tone dripa, rezanja, pucanja, 24 šava i hemeroida zašivenog za rodnicu bila sam zbunjena totalno. nisam kužila ništa oko sebe. znam samo da sam valjala nenormalne provale i da su se svi smijali (i babica i doktori) i da su mi na kraju pjevali sretan rođendan...ali ne mogu zaboravit kad je babica rekla doktoru dok me šivao - ajde ne radi umjetnički šav, požuri da idemo zapalit. tako sam umjesto umjetničkog, dobila hemić zašiven za rodnicu i hematom veličine marelice.

nakon 2. ekspresnog, praktički dvadesetominutnog poroda bez ičega i samo površinskom rupturom bila sam euforična do neba. MM me samo gledao a ja sam htjela i babicu izljubit. poslije je krenulo po zlu - ali opet njihovom greškom.

ne, nije mi dovoljno samo "živi i zdravi" jer i sad imam traume zbog svega onog poslije - i samnom i sa malim. m

uvjerena sam da može i mora drukčije; dok god nam je "samo" to dovoljno i šutimo, situacija se niti neće izmijenit.

[mahima]

uvjerena sam da može i mora drukčije; dok god nam je "samo" to dovoljno i šutimo, situacija se niti neće izmijenit.

Potpis do neba!

Sjećam se da sam jednom i sama postavila neki topic o tome kako porođaj kod nas izgleda i kako bi mogao izgledati...

[Ina66]

iz dosta priča se iščitava taj neki nadmeni često i bezobziran stav doktora i ostalog med. osoblja (ovo zadnje češće) prema rodiljama.

na žalost, ovo je i meni zapelo za oko, a osobno sam sva tri puta imala vrlo korektan odnos s osobljem, naročito na zadnjem porodu (na drugom sam sestri pri pregledu rekla "ljubim vas!" jer me nije klistirala )

[Ciara]

uvjerena sam da može i mora drukčije; dok god nam je "samo" to dovoljno i šutimo, situacija se niti neće izmijenit.

nakon što su me ostavili samu u rađaoni i na jedvite jade sam uspjela dozvati čistačicu
i ja njoj objasnim da ja rađam , ode ona po doktora koji je došao vrlo ljut i objasnio mi da on upravo pije kavu
i kad završi da će doći al eto malo je pogledao usput i rekao da je glavica već vani

da ne kažem da mi je ostala posteljica unutra al mi je netko pametan dao večeru i unjesto da su me uspavali vadili mi je na živo, e to boli
držala sam sestru za ruku koja mi je drugi dan pokazala sve crno oko zgloba tak da sam se još i ispričavala

nakon tog svog mučenja, da ne govorim o 39 sati trudova uz prepare, infuziju, injekcije i čak su mi dali tabletu za spavanje
kad je sve bilo gotovo kaže mi pedijatrica da je beba u inkubatoru i da je mogi ići pogledati a ja sam hladno odgovorila
" ne hvala" znači kod mene je ta euforija promakla , da uvijek sam smatrala da su oni zaslužni za to , nikad nisam krivila sebe jer nakon kojih 20 minuta sam imala histeričan napadaj plača i tražila djete

i rekla sam da ako ikada više idem roditi to će biti privatno uz plaćanje i uz mojeg muža i očekujem ljudskost
a za Emu mi je bilo dovoljno da smo obje žive i zdrave

[Krumpirić]

ma naravno da ti je bilo dovoljno, jer si se bojala da je moglo ispast i drugačije
al nebi škodilo malo pažnje, sigurno nebi imala tolike traume (makar bi trauma kad ne čuješ da dijete zaplače ostala)

[Ciara]

da ne bi bila skroz negativna , tako je ispalo dok čitam stvarno kako kažete meni je bilo dovoljno čak nismo ni o tome previše pričali jer smo i mm i ja došli do zaključka koje si navela

da je moglo ispast i drugačije

sestre i pedijatrica su bile prekrasne a doktor je priča za sebe
sad kad čujem kako se lijepo rađa npr. u Vinogradskoj oduševljena sam
jer npr. cura koja je rađala do mene je trpila užasne bolove i u jednom trenu doktora udarila nogom , one se okrenuo i otišao
i usput joj doviknuo da se porodi sama
sestre su to obavile umjesto njega
a ja sam smatrala da bi ponajviše on trebao znati kako je to

[palunkica]

Dakle, nakon ovih groznih iskustava nekih od vas, još sam uvjerenija u to da je živi i zdravi NAJVAŽNIJE, ali nikako dovoljno.

Meni je moj porod ostao u prekrasnom sjećanju, uz puno pažnje i ljudskosti, osim prvog kontakta i brijanja

O razlozima zašto je to bilo tako, neću pisati, ali se mogu naslutiti

[Krumpirić]

da ne bi bila skroz negativna , tako je ispalo dok čitam stvarno kako kažete meni je bilo dovoljno čak nismo ni o tome previše pričali jer smo i mm i ja došli do zaključka koje si navela

da je moglo ispast i drugačije

sestre i pedijatrica su bile prekrasne a doktor je priča za sebe
sad kad čujem kako se lijepo rađa npr. u Vinogradskoj oduševljena sam
jer npr. cura koja je rađala do mene je trpila užasne bolove i u jednom trenu doktora udarila nogom , one se okrenuo i otišao
i usput joj doviknuo da se porodi sama
sestre su to obavile umjesto njega
a ja sam smatrala da bi ponajviše on trebao znati kako je to

on?otkud?
muški lječnici ( i ginekologice koje nemaju iskustvo vlastita poroda), misle (jer tako uče) da trudovi pod dripom bole slično ko vlasiti tj. da je to svejedno. To je samo jedan primjer.
Moja frendica (neznam jesam je spominjala) taman pred izborom specijalizacije kaže da joj je (ko lječnici, mladoj i bez iskustva) bilo jako šokovito na stažiranju vidjeti da se epizotomija radi BEZ ikakve anestezije. Ona je mislila da je to nemoguće.

[eli]

mene epiziotomija nije boljela. tj. počela je boljeti dva dana nakon poroda.

trudovi su mi bili prirodni i nepodnošljivi. mislim da nije stvar u tome jesu li prirodni ili umjetno izazvani, već koliko su jaki i dugi.

što se tiče udraranja doktora i njegove reakcije, sasvim mi je razumljiv doktor. to što nju boli ne daje joj pravo da se iživljava nad osobljem, a ako joj zdravlje nije ugroženo doktor tamo nije ni potreban.

[Krumpirić]

dr uopće nije potreban ako sve ide okej, bezveze se troši "radna snaga",ako krene krivo, e, onda treba dr.
al možda je žena samo imala automatsku reakciju, nije ga namjerno odalamila, pa nije luda!?
eli, normalni trudovi gotovo uvijek imaju pauze, dripani gotovo nikad nemaju (osim ako savršeno doziraju), moji satima nisu imali NIKAKVU pauzu.
Nije ni mene bolila epizotomija u trenutku kad je rađena, u trudu, nisam ju ni osjetila. Tek kasnije (pa kasnije i upaljeni šavovi i svašta..)...Htjela sam samo reći koliko liječnik koji nije iskusio porod zna o boli u tom trenutku, toliko da misli da epiziotomija bez anestezije mora boljet. A nije.

[tanjabb]

a ako joj zdravlje nije ugroženo doktor tamo nije ni potreban

Slazem se i dodajem "ako zdravlje majke i dijeteta nije ugrozeno".
Ja se porodila bez da sam doktoricu (ginekologinja bila dezurna tu noc) uopce vidjela. Zena me dosla zasit. Sve ostalo smo obavili babica, MM i ja. Po meni je babica koja svake toliko provjeri stanje majke i djeteta, dakle prati tok poroda, u vrh glave. Sto manje diranja majke to bolje. Pri tome mislim i na nesuvisle rijeci, sugestije, pritiske itd.... I sto manje ljudi oko majke to bolje. Jer majci tada treba mir (barem je meni trebao).
Kod mene je babica dolazila jednom u sat vremena, doslovno bi pogledala CTG djeteta, ustanovila otvorenost, rekla kratko i sturo "dobro je, samo tako nastavite" i ponovo nestala. Meni nije trebalo nista drugo.

[Krumpirić]

mmar, auuuuuuuuuuuf.fuj.
al, da, ja sam sigurna da nisu sve krivi ljudi određene struke, pa naravno da nisu.
evo moje iskustvo s babinjača iz Petrove. Sestra donese bebe, 4 ili više (zaboravih) cura podoji dijete, ostavi ju/ga na krevetu i ode zapalit cigaru/po kavu, sestra kasnije dodje, pola žena nema, djeca ostavljena na krevetima
I onda kad ja idem molit da mi ostavi dijete duže (spavao je pa nije mogao prihvatit cicu) il nešto slično, naravno da je ženi to čudno, kud ja tražim, a ove jedva čekale...
sve se to nekako preklopi, oni bi trebali radit profesionalno svoj posao, al valjda su više stvarno oguglali na sve, na našu bol, činjenicu da smo donijele dijete na svijet, jer stvarno vide svega i svačega.

[Plusic]

mmar kad ovo citam pitam se uistinu jesu li to ljudi?
ja tu profesiju takoder smatram pozivom a ne poslom. to ne mozes raditi ako to bar malo ne volis. nije to kao doci u ured , sjest za kompjuter i kucat podatke cijeli dan.

ja sam na svoj porod isla savrseno sigurna, opustena, sretna i zadovoljna.
tako je nekako i proslo.
a bilo je dugotrajno, i bolno i dobila sam drip i veeeeliku epi., ali sve je bilo u dogovoru i razgovoru sa mnom i sve je bila moja odluka, pa cak i do toga koliko kapi dripa zelim.
boli, pakleno boli, ali mi je zahvaljujuci tom osoblju,mogucnosti da je MM sa mnom neprestano od ulaska do izlaska, i tom rodilistu u cjelosti , porod ostao u predivnom sjecanju (kao i prvi dani koji su bili jako teski, komplicirani,.... da ne duljim)

[Plusic]

zaboravila sam dati odgovor na pitanje
u punom smislu - zivi i zdravi mi je dovoljno, ali ako sam dobro shvatila sto je Krumpi pitala onda je moj odgovor jedno veliko NE!

[eli]

eli, normalni trudovi gotovo uvijek imaju pauze, dripani gotovo nikad nemaju (osim ako savršeno doziraju), moji satima nisu imali NIKAKVU pauzu.

teoretski. ni moji prirodni nisu imali pravi početak i kraj koji bi osjetila, nije bilo olakšanja, boljelo je i između trudova.

[Dudley]

Potpisujem eli za prirodne trudove. Nisam dobila apsolutno ništa, babica svaki put kad je ušla bi rekla kako imam "krasne, jake, prirodne trudove".
Jedno tri sata su bili gotovo neprekidni, osjećala sam početak i kraj ali bi odmah nastupio novi, još žešći. I sigurna sam da bi se pogubila u tim bolovima da nije bilo MM-a. Jednostavno je bilo prežestoko, pretpostavljam da bi od straha počela i ja vikati i gubiti snagu, ovako smo to zajedno pregurali.

Osoblje je bilo sasvim ok. Doktor je bio mlad, blag, pozitivno senzibiliziran jer je nedavno i sam postao otac...to što su MM i on kad su se ugledali skužili da se znaju s nekog sporta, nije odmoglo pa je svo preostalo vrijeme ostao kod nas u boksu, šalio se, hrabrio nas. Čula sam ga kako sestru pita zašto mi nije dala nešto za bolove, i da je sada već prekasno za to.
Rezanje nisam osjetila i dr. mi je rekao kad je počeo šivati da je rez super, jako mali, ali odmah zatim rekao da je otišao jako duboko. Uglavnom, nisam mogla normalno sjediti tjednima, užasno mi je žao zbog toga jer sam se osim tog detalja osjećala baš fit i psihički i fizički al ovo me kočilo u nekim stvarima, npr. morala sam bježati doma kad bi mali htio cicati jer nisam mogla sjesti na klupu a leći vani nije baš dolazilo u obzir.

[maryca]

nisam sve citala, ali mogu reci osim naslova, sto je najvaznije svima, jel, kod mene je bilo i ostalo ok.
ali kad citam tu neljubaznost osoblja i doktora itd, ne mogu se nacuditi?!

ovdje su barem svi ljubazni, cak i pretjeruju, po mome, jer u onim svim bolovima, 3dana i 12 sati itd, nije mi se dalo stalno odgovarati, na njihove svakojake ljubazne upite, pogotovo sto se nekoliko sestara izmijenilo dok je moj porod trajao!

i kod mene doktor uopce nije bio, samo babice i na kraju jedna asistentin, koja me sivala, bebu pregledala itd i najveca mana svega, ostao mi je dio posteljice, a nisu mi rekli, kao da se ne brinem, a ocekivali su da ce sama izici, kao sto se i dogodilo, dok sam bila pod tusem. kad sam pokusala povuci, nije islo, nisam panicila sto je sad ovo, mislim si u bolnici sam, mada mi nije bilo svejedno, pozvala sestru i to je bilo to..

rezana sam, nisam nista posebno osjetila, ali ustvari jesam malo, al sam isti dan mogla i sjesti i prekriziti noge i tusirati se i sve.

sve u svemu imam lijepu uspomenu na porod, a bolova se ne volim sjecati i tako je sve ok.

[Megan]

Ah, kad sam prvi put rodila nisam bila nicega svjesna, sad kad znam sto me ceka
Jos kad citam kaj pisete

[Kristina4]

Moja mama je sestru rodila '74-e u Njemackoj u malom privatnom rodilistu. Ona je bila u tom trenutku jedina koja se poradjala. Imala je punu paznju babice i osoblja, a pozvali su i lijecnika koji je vodio trudnocu. Porod nije bio tezak, sve super. Onda je islo kupanje, oblacenje ciste odjece, pa su je smjestili u lijepu samo njenu sobu (sa kupatilom), te potom upitali (pazite sad ovog kraljvskog tretmana) zeli li mozda caj i kakao. Ona je rekla kakao, pa su joj donijeli termosicu sa kakaom da joj bude uz krevet kada zeli.

Mene je rodila u nasoj bolnici smjestenoj u austrougarsko zdanje (gdje sam i ja tridesetak godina kasnije radjala svoju djecu). Zene su se poradjale kao na traci, a umjesto caja ili kakaa smjestili su je, nakon poroda, s jos jednom (treba li napomenuti) potpuno nepoznatom zenom-rodiljom u isti krevet. I tako mami njene noge pod nos, a toj zeni mamine noge pod nos. Na jedno 50 rodilja postoje 2-3 wc solje smjestene u jednom kupatilu. Tusiranje je prakticki nemoguce.

Ova mamina prica iz Njemacke je nesto kako ja zamisljam kako bi to trebalo biti. U biti nije to neki specijalni tretman, samo jedan normalan odnos i postivanje osobe i cina poroda. Da samo jos dodam da takav porod uredno ide na zdravstvenu knjizicu, ne placa se nista posebno.

Moja tri poroda su svaki prica za sebe, najteze mi je bila sekcija s blizancima, uz cinjenicu da je kod nas porodiljno u jednoj bolnici, a neonatologija u drugoj na drugom kraju grada - djecu sam vidjela pet dana nakon poroda... Njaljepsi mi je bio treci porod, imala sam neke snage, bila sam smirena, puna nekog samopouzdanja, medicinari su se zabavili s nekom koja se derala iz petnih zila, cak me ni ona nije izbacila iz tog mog nekog mira, porod je bio relativno brz, bebac od 4 kg, ja ponosna i sretna, mogla sam se popeti na vrh planine. Napomena: kod nas muzevi ne smiju ni blizu radjaone

[Anamija]

Naravno da je zivi i zdravi najvaznije. Ali ...
Prvi put sam radala u petrovoj-kao na traci. Stavili me na drip u 13:30 i do 21:30 me tu i tamo poneko dosao vidjeti. Puknuli mi vodenjak, nadripali me, tretirali kao komad mesa na traci. Kad sam i pitala u onom bunilu od trudova sto i kako, samo bi mi odgovarali nis se vi ne brinite sve ide dobro. Kad je krenuo porod dosla babica, derala se na mene da kako to tiskam, da kako disem i sl. da bi mi na kraju svega napravila epi izmedu trudova. Katastrofa. Toliko sam popucala i nakon njenog rezanja da su me sat vremena sivale njih dvije. Bila sam uzasno nesretna sto su uzeli bebu i nisam jutro mogla docekati. Svaki put kada bi dosle po nju ja bi plakala i molila da ju ostave. Nikad nisu ostavile ni trenutak duze- morate se mama odmoriti
Drugi put na sv.duhu. Nije bilo savrseno ali je bilo ok. Na svako pitanje sam dobila odgovor i to vrlo jasan i konkretan. Ako mi nesto nije bilo jasno objasnili su mi. Kada sam trazila da mi podignu krenet podigli su i tome sl. MM je cijelo vrijeme bio tamo ali su stalno dolazili i provjeravali jeli sve ok.
Kada su krenuli oni trudovi pred izgon MM pozvao doktora, ovaj babicu. Kaze babica evo jos dva truda prodisite pa ja dodem, samo da odnesem ove stvari.
Rekoh, nema vremena za nosenje stvari, ja tiskam s vama ili bez vas Naravno da je sve ostavila i krenulo je. Bili su svo troje (doktor, babica i MM) cijelo vrijeme vrlo podrzavajuci i ohrabrujuci i bas bas ok.
Mene su kasnije jos cistili jer su komadici posteljice ostali tako da je taj dio bio poprilicno bolan i tezak, ali sve ostalo je bilo ok i korektno. Beba, ja i MM smo se druzili jos sat vremena. MM je otisao onda doma zbog starije(bila je nedelja ujutro) da bude doma kad se ona probudi, a ja sam jos skoro dva sata bila s bebom u radaoni. Uzeli su ju samo na dva sata dok se nije oslobodio krevet - pa su mene smjestili u predradaonu, a nju odveli. Vratili su mi je cim su me smjestili u sobu i vise je uopce nisu uzimali.
Najvise od svega zalim sto sa starijom nisam imala taj dio - da bude sa mnom od prvog trenutka.

[mazilica]

sve sam pročitala i ima stvarno užasnih priča

odgovor na pitanje - da, najvažnije mi je da smo živi i zdravi.ALI
kada sam išla prvi put roditi, bila sam mlada, naivna i neiskusna. i pročitala sam bezbroj knjiga, priča i članaka o porodu, ali meni je sve to bila fikcija sve dok mi nije pukao vodenjak, dok me trudovi nisu krenuli rasturati jedan za drugim bez pauze, a ja sam jedino znala da u bolnicu ne idem prije nego treba. kad sam došla, bila sam otvorena 8 prstiju i rodila za 20 minuta, bez klistira, brijanja i inih intervencija,.
ali meni je tih 20 minuta bilo najgore u životu jer su me porodili na silu, jer je mom Tinu stalo(ne oslabilo, nego STALO) srce, i dr je nalegao na trbuh, babica ga je čupala van sa pupčanom vrpcom omotanom oko vrata dok su moje ruke sa prepariranim venama nemoćno visile. dobila sam ga tek kad je izašla posteljica i kad sam se uvjerila da diše - onesvjestila sam se. kad su me dozvali svjesti, znam da sam jedino osjećala olakšanje što je živ, što je sve prošlo. i nije mi smetala ni infuzija, ni to što ne osjećam ruku ni... ništa.
zato mi je drugi dan smetalo sve. jer sam se sjetila nadrkane doktorice koju sam probudila (došla sam u 5.20 ujutro PRVA u njemu noćnu), koja je moje ostajanje doma proglasila idiotarijom nadobudne balavice, i rekla da sam sama kriva ako se nešto desi i da šta njoj trebaju ovakvi porodi....

ja sam ju zamolila nakon vizite zamolila da ostane, to drugo veče i nakon što sam joj rekla sve što sam imala, ona mi se ispričala.
ali to niti na koji način ne mijenja i ne briše gorčinu koju osjetim svaki put kada se sjetim tih 20 minuta.
jer moje godine i neiskustvo nisu i nikada ne mogu biti dozvola za vrijeđanje i osudu. a to sam od nje doživjela kad mi je najmanje trebalo, kada je sve što sam željela bila sigurnost i osjećaj da barem na početku nisma sama i da postoji netko tko će se pobrinuti za nas. ova dr se pobrinula samo za to da se bojim.

drugi porod je bio dogovoreni, indicirani carski. i obzirom da sam operirana pod općom anestezijom , unatoč mom inzistiranju na lokalnoj danima i tjednima prije, jer sam silno željela ne biti sama ovaj put, željela da mm puste k meni, bilo mi je bitno da je živ i zdrav. i on i ja. i da ga vidim. i da je sve iza mene.
i opet sam i svima bila nadobudna , jer ja olazim s trudovima na carski ( to je bio dogovr, da ću čekat trudove do termina, a ako ga pređem, onda će me primit u bolnicu), da se tio tako ne radi, jer kako će oni mene sad pripremit kad ja ne mogu stajat na nogama?!? i o kakvom dojenju ja pričam, pa treba 36 h provest una buđenju, kakvo crno dojenje?!

znači ono što je meni, uz njihovo zdravlje i apgar 9/10 falilo je definitivno malo ljudskosti, jer ja sam donijela život na svijet, dijete kojemu se radujem u činu koji sam isčekivala 9 mjeseci i nitko, baš nitko, to nema pravo omalovažavati.

treći put idem u varaždin. i već sad dok još nisam ni trudna znam da moram na carski, ali barem će bit ljudski.

[sretna mama23]

ja sam očekivala samo grda iskustva,mislila sam da ću rađat 3 dana i 10litara dripa...svaga sam se naslušala,ali sam se tješila-nek bude živo i zdravo...
i kad je došo dan D,ja rodila ŽIVO I ZDRAVO i dobila prekrasno iskustvo...imam tu sreću da je moj porod bio nešto kaj se nisam usudila ni zamisliti...(da me nebi krivo shvatili,boljelo me i recnuli su me),ali sam došla doma bogatija za jedno super iskustvo i tamo sam tek vidjela dokle ide humanost i solidarnost,a bome i ljudska glupost