Sada je: 12 kol 2026, 16:09.

evo me i sluzbeno k vama

Ako vaše dijete ima bilo kakvih problema u razvoju, svratite ovamo. Pitajte, ispričajte svoju priču, podijelite svoja iskustva. Mjesto na kojem ćete dobiti puno informacija, pomoći, savjeta i vidjeti da uopće niste sami.

Moderator/ica: nadicab

Re: evo me i sluzbeno k vama

PostPostao/la franika » 07 kol 2009, 10:57

Ej Shnito!! :mah

Tek se sada ukljucujem (vidim da je tvoj post pisan taman kada sam rodila Leona i bila u bolnici pa zato nisam uopce i toku )i ostala sam paf kada sam te vidjela ovdje, prvo kaj mi je palo na pamet je bilo: "Onaj predivan, preslatki plavooki ljepotanko :srca da ima neke probleme, ma nema sanse!! Isla sam onda detaljnije iscitavati tvoj topic i doslovce sam se "smrzla" kada sam vidjela koliko slicnosti tvoj Noa ima sa mojim Franom kada je Fran bio u toj dobi kao sada Noa! Vec sam ti o tome i pisala prije, koliko su njih dvojica slicni po ponasanju pa cu evo sada ovdje povuci neke paralele izmedju Frana kada je imao izmedju 2 i 4 god i tvog Noe.
Ne znam hoce li ti to biti ista od koristi no mozda ce ti pomoci da vidis da se i takva, drugacija "ne po spranci" djeca mogu s vremenom "unormaliti" i dobro uklopiti te postanu samo malo drugacija i uglavnom super funkcioniraju u drustvu osim kaj imaju i dalje neke svoje brije ali se sada to promatra vise kao dio njihove osobnosti i oni, ako ih se dobro usmjeri, mogu cak te neke svoje posebnosti okrenuti u svoju korist i biti s tim svojim forama jako interesantni drugima! Bitno je samo da razviju taj socijalni aspekt i da se nauce dobro snalaziti u drustvu vrsnjaka sto je Fran savladao tek sa punih 5 god i to kada smo promjenili vrtic i kada sam ga prebacila u grupu sa malo djece (njih tek 12)! :dada

Dakle, ne znam da li ti je poznato da sam ja Frana u dobi od 3 i pol godine vodila Tanji Sever na psiholosku obradu i izradu psiholoskog profila upravo zbog slicnih stvari koje i tebe muce. Ona je tada, nakon razgovora sa njim i testiranja rekla da spada u nadarenu djecu izrazitih intelektualnih vjestina i u dobi od 3 i pol godine bio je na nivou 5-6 godisnjaka no emocionalne i socijalne nezrelosti-nesto ispod prosjeka za dob. Ja se tada otvoreno nisam usudila ni izreci da se kod njega bojim nekog poremecaja iz autisticnog spektra-zapravo bojala sam se da nema Aspergerov sindrom no Tanja Sever nikada nije ni dosla na to da bi on mogao imati bilo kakav poremecaj tog tipa a kada sam ju ja i dalje onako okolo naokolo pokusavala navesti u tom smjeru, navodeci joj sto me kod Frana muci (otprile ono isto sto si i ti navela) ona me otvoreno pitala: "Zar vi mislite da Fran ima neki poremecaj iz autisticnog spektra ili mozda Aspergerov sindrom?". Ja sam samo kimnula glavom a ona mi je onda napravila detalju usporedbu u ponasanju takve djece i moga Frana i totalno me umirila. Rekla je da je Fran izrazito inteligentno dijete no emocionalo uzasno osjetljivo, i da njemu problem predstavlja upravo taj disbalans izmedju njegove intelektualne (pre)zrelosti za dob te emocionalne i socijalne (ne)zrelosti za dob no da ce se to, po njenom iskustvu, iznivelirati do polaska u skolu (dakle u dobi od oko 7 god). U dobi od 4 i pol godine je krenuo u njene radionice i bio je pod njenim stalnim nadzorom i, uglavnom da ne duljim, vrijeme je pokazalo ja je u svemu imala pravo. Fran je u dobi od negdje 5 god. napokon pokazao znacajan interes za druzenje sa djecom, zadrzavsi pritom i dalje te neke svoje specificne interese ali s tom razlikom da se sada znao u drustvu vrsnjaka prilagoditi i njihovom nacinu igre i nekim pravilima grupe sto prije nije bilo sanse i sto je bio ogroman pomak na bolje. Prije, ako se druga djeca nisu htjela igrati kako si je to on zamislio, igrao se sam. I to je uglavnom bilo to da se uvijek igrao sam jer djecu "po spranci" nisu zanimali racuni od struje, plina i slicne stvari na koje se on fiksirao!

Ovo je ono sto si ti napisala za Nou:
evo nekih stvari koje su meni palile lampice za alarm:
u pocetku (kao mali) je imao stereotipiju i jako, jako slab kontakt ocima. stereotipije smo se rijesili, kontakt ocima znatno pobojsali, ali jos uvijek nije onakav kakav bi trebao biti. jedino je nas, domace, oduvijek gledao dovoljno dugo u oci.
Ovo jedino nisam primjetila kod Frana, on je uvijek sve oko sebe gledao u oci toplim pametnim pogledom i uvjek su mi za njega znali raci da kako taj decko nevjerojatno toplo gleda. Ne kuzim o kojim stereotipijama govoris, pa daj ak ti se da, napisi nesto vise tome pa da mogu usporediti.
djeca ga nikada nisu privlacila, niti zanimala. samo odrasli. tek s neke tri godine je poceo primjecivati djecu oko sebe, ali jos uvijek s puno manjim interesom nego sto je ocekivano. Ovo je identicno kao i kod Frana. To se promjenilo negdje u dobi od 5 god i to doslovce preko noci.

ne zna se igrati u klasicnom smislu, tesko mu ide preuzimanje uloga, pretvaranje. Identicno kao i kod Frana, i dalje je tako, skoro pa uopce se ne igra takvih igara, uglavnom ga zanimaju komp. igrice, crtici (Ben10) i citanje , citanje i citanje.... Nikada ga nisu zanimali ni autici ni legici, ni razne figurice....No to je jednostavno takvav tip djeteta-gledano iz danasnje perspektive, mada me to i dalje ponekad zna izluditi!

grafomotorika mu je izuzetno losa. Potpis u potpunosti, mrzi crtanje, pisanje, bojanje. Uz to je i ljevak. Mrzio je to kada je bio manji a isto tako to mrzi i danas. Tu nema promjene!

konstantan nemir i nedostatak paznje. Ovo nisam primjetila kod Frana.

u svom je svijetu vise nego sto su to njegovi vrsnjaci, vrlo cesto ga je tesko dozvati i vrlo cesto mu se moramo unijeti u facu da bi registrirao sto mu je receno.
I Fran je bio dosta u svom svijetu, i dalje je, zapravo bolje receno u svojim interesima no on je zelio sa svima nama podijeliti te svoje interese pa je bio u stanju o tome sto njega zanima, beskonacno raspravljati. No nije bilo sanse zaintersirati ga za nesto sto njega ne bi zanimalo.

kao mali (i sada ponekad) intenzivno je reagirao na zvukove (sada sve vise i na vizualne podrazaje). To nisam primjetila, na koji nacin to Noa reagira?

igranje i fascinacija bezveznim stvarima i predmetima koji nisu igracke. OOO daaa, to mi je savrseno poznato. Pocelo je u dobi od 2 god..prvo su to bile kutije od lijekova, pa cigarete i upaljaci pa na kraju ti prokleti racuni od struje, plina i sl...i to ga je drzalo uzasno dugo: valjda godinu dana (do negdje 4 i pol god!) Nakon toga je presao napokon na nesto normalnije:puzzle i kasnije su se njegovi interesi sve vise priblizavali interesima vrsnjaka.

cesto trkelja nesto sto nema veze s vezom, premda sve razumije i suvislo odgovara na pitanja.
Fran je isto sve razumio, verbalno bio iznad prosjeka za dob ali je cesto volio pricati o nekim samo njemu zanimljivim stvarima i sve oko sebe tupio sa time. Najgore mi je bilo u parku kada je drugu djecu sa time tupio a oni su ga gledali kao da je pao sa Marsa! U dobi kada su ga pocela zanimati druga djeca, cesto nije bio uopce kritican koje je njegovo drustvo a koje ne, pa se htio igrati sa znatno starijima od njega i uopce nije kuzio da ga ti zezaju. Isto tako uopce nije osjecao sramezljivost prema ikome, svima je otvoreno pristupao i svima poceo sa svojim spikama sto je cesto bilo tragicno za gledati. S vremenom je doslovce NAUCIO kako se ponasati u drustvu druge djece, o cemu sa njima razgovarati, kako se sa njima igrati, prilagoditi im se i od tada fumkcionira super u drustvu. U dobi od 6 god posato je omiljen u vrticu i medju djecom i medju tetama jer se zna saliti, zezati, svoje interese je naucio na zgodan nacin nametnuti drugima, ukratko NAUCIO je prilagoditi se okolini. Sada je poceo razvijati i osjecaj sramezljivosti i izbirljivosti u odnosu na vrsnjake i one starije od njega, dakle ne zeli se vise igrati sa bilo kime, nego vec zna procjeniti tko mu pase po naravi a tko ne, sto je po meni prava blagodat kada savladaju, jer su tako liseni mnogih frustracija.

jako mu je tesko nesto prepricati, nekakav dogadjaj, npr. To se ne sjecam kako je bilo, ali mislim da je i tu bilo slicnosti sa Noom.[color=#0000FF]

E sad, dal ti je to ista pomoglo, :dunno no mozda cisto kao smjernica da vidis u kom smjeru se razvijao decko po svemu jako slican tvom Noi.
Avatar
franika
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1075
Pridružen/a: 22 vel 2005, 01:32
Lokacija: City, Centar 13

Re: evo me i sluzbeno k vama

PostPostao/la mamashnita od noje » 07 kol 2009, 11:12

franika, tnx :zivili
idem redom:

Ne kuzim o kojim stereotipijama govoris, pa daj ak ti se da, napisi nesto vise tome pa da mogu usporediti.

lupao je jednolicnim ritmom rukicom po svemu - po vratima, po podu, po zidu....
to je trajalo mozda nekih godinu dana. posve je prestao s tim, ali i dan danas ga odusevljava jednolicni ritam i/ili zvuk. npr. skripa ljuljacke i sl. bas je stvar u ritmu :)

To nisam primjetila, na koji nacin to Noa reagira?

kao mali je znao sa strahom reagirati na ves masinu, usisavac, fen... ali to smo lako rjesavali postupnim privikavanjem. tu se kod noe radi o senzorickoj integraciji. danas, recimo, reagira tako da ga smetaju odredjene frekvencije zvuka. npr. uzasno ga smeta ako se u mom autu upali alarm kada ne stavim pojas, a u mm-ovom autu ga taj zvuk uopce ne smeta. ili, npr., hodamo ulicom i on mi kaze - mama, cujem auto koji vozi u rikverc i ja se okrenem i vidim skroz daleko, na dnu ulice, auto fakat vozi u rikverc. cuje sve puno intenzivnije nego mi. :)

kod TS nismo isli (jos), samo je pogledala njegove papire i prokomentirala kako to sve moze vrlo dobro zavrsiti. ali otici cemo i kod nje, pokusat cu ga ukljuciti u radionice. sama procjena djeteta mi ne treba i uopce mi nije vazna.

btw, jednom je jedna forumasica usporedila tvog frana s mojim noom ;)
Avatar
mamashnita od noje
Muza
 
Postovi: 16392
Pridružen/a: 10 stu 2005, 14:01

Re: evo me i sluzbeno k vama

PostPostao/la franika » 07 kol 2009, 15:48

lupao je jednolicnim ritmom rukicom po svemu - po vratima, po podu, po zidu....
to je trajalo mozda nekih godinu dana. posve je prestao s tim, ali i dan danas ga odusevljava jednolicni ritam i/ili zvuk. npr. skripa ljuljacke i sl. bas je stvar u ritmu


Ovoga se ne sjecam da sam primjetila kod Frana no Fran je imao te stereotipe u svojim interesima-kada se fiksirao za neku aktivnost (recimo ti racuni) apsolutno nista drugo ga nije zanimalo! I samo je o tome pricao i u vrtic (taj prvi u koji je isao) nosio sa sobom te racune u kuverti ko kaj djeca "po spranci" nose plisance! :roll: Inace on je meni sam rekao da ne voli ici u taj vrtic jer da mu je tamo prevelika buka i da ima previse djece i da se oko njega svi guraju kada idu na dvoriste (imali su minijaturni hodnik sa vjesalicama za svoje stvari a djece hrpetina) i da to njemu smeta.
Jel zna Noa verbalizirazi zasto ga nesto ga smeta, zasto su mu npr. te boce npr. zanimljive, zasto se plasi alarma u tvom autu...? Recimo Fran mi je znao na neki nacin objasniti da su mu ti racuni zanimljivi jer je to nesto vazno za mamu i tatu pa je to onda vazno i njemu. :dunno I da ne voli igracke za djecu jer je to za djecu a ne za odrasle a da njega zanimaju samo stvari za odrasle (po mogucnosti opasne-da ja nadodam!! :strah ) Ta "odrasli" faza ga je drzala uzasno dugo, sigurno do nekih 4 i pol, 5 god!

Za neke stvari je i danas van sprance: npr. mrzi nogomet, mrzi kosarku, uglavnom sve timske sportove koje prosjecna djeca njegove dobi vole. U nogometu mu se ne svidja da stalno mora trcati za "tom glupom loptom", pa kad ju taman stigne, dodje netko pa mu ju uzme, pa mu se ne svidja da se tamo stalno svi medjusobno svadjaju i vredjaju i vicu jedni na druge...(jos davno mi je TS rekla da on nikada nece biti "timski" igrac i da nece voljeti timske sportove-o kako je bila u pravu!) :whew Dakle sada kada krene u sklou, vec je u startu razlicit od vecine. :dunno Sori na oftopicarenju ali me jednostavno ponjelo.....
Avatar
franika
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1075
Pridružen/a: 22 vel 2005, 01:32
Lokacija: City, Centar 13

Re: evo me i sluzbeno k vama

PostPostao/la mamashnita od noje » 10 kol 2009, 11:09

Inace on je meni sam rekao da ne voli ici u taj vrtic jer da mu je tamo prevelika buka i da ima previse djece i da se oko njega svi guraju kada idu na dvoriste (imali su minijaturni hodnik sa vjesalicama za svoje stvari a djece hrpetina) i da to njemu smeta.

noa je rekao da ne voli ici u vrtic zato sto mu je tamo tijesno i preglasno :)

verbalizira sve bolje, kad je krenuo u vrtic imao je puno problema upravo s verbaliziranjem. ali i sada, jos uvijek, zna prvo odreagirati fizicki (znaci baciti nesto, ugristi sebe ili drugog, plakati) prije nego izreci sto ga smeta / u cemu je problem. ali ipak napredujemo, sto se toga tice.
Avatar
mamashnita od noje
Muza
 
Postovi: 16392
Pridružen/a: 10 stu 2005, 14:01

Re: evo me i sluzbeno k vama

PostPostao/la lulamae » 10 kol 2009, 23:59

da se malo ubacim..neke od ovih stvari sam i ja primjecivala kod svog adriana pa sam znala posumnjati da nije mozda neso vezano za autizam ili nesto slicno ili mozda bas autizam..sad sam sigurna da nije..ali prije je i on reagirao slicno..samo je ponavljao neku svoju recenicu i nije prestajao..bjesnio je bezveze za gluposti i nikako ga nisam mogla uvjeriti da prestane..bio je nepodnosljiv u drustvu i nigdje nismo imali mira..sve je grizao,stipao,udarao sam sebe itd da ne nabrajam..ugl htjela sam reci da je i on tako prije reagirao sto se tice stipanja i grizenja u vrticu i nikad nije znao reci ni teti ni meni ni drugoj djeci sto ga smeta..to je bilo strasno..sad puno bolje verbalizira i vise ne udara sam sebe i ne stipa drugu djecu vec ih grli :) kad sam to vidjela prvi put (nedavno).. nisam mogla vjerovati :dada
dobro se vidi samo srcem, bitno je očima nevidljivo...
Avatar
lulamae
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1785
Pridružen/a: 12 svi 2006, 10:08

Re: evo me i sluzbeno k vama

PostPostao/la franika » 11 kol 2009, 22:47

verbalizira sve bolje, kad je krenuo u vrtic imao je puno problema upravo s verbaliziranjem.


Moj Fran je u dobi od 3 i pol pa do negdje 4 i pol godine (kada je isao u taj prvi vrtic) sve sto ga je mucilo tamo, uglavnom gutao i drzao u sebi sto je bilo prestrasno za gledati. Ujutro bi poput kakvog robota sutke odlazio u vrtic, tuzno praznog pogleda, blijed, jedva bi me pozdravio kada sam ga tamo ostavljala a isto takav me i docekao!! :strah Jedino bi ponekad na putu do vrtica znao od stresa povratiti, to mi je bilo nagore. I nikada ama bas nikada nije pricati nista o vrticu, sta je radio tamo. Sve sto ga je mucilo tada, ispricao mi je tek kasnije, sa nekih 5 god. kada sam ga prebacila u drugi vrtic i kada se promijenio za 180 stupnjeva nabolje!
Avatar
franika
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1075
Pridružen/a: 22 vel 2005, 01:32
Lokacija: City, Centar 13

Prethodna

Natrag na Djeca s teškoćama u razvoju

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.