djeca i kretanje

[dunja]

Samo bih rekla da nismo svi mi roditelji sportaši, niti recimo voljni, spremni itd. baviti se sportom - ali zašto bi nas to sprečavalo da nam se djeca bave nekim kretanjem - jer je za mene sport u dječjoj dobi isključivo briga za djetetovim kretanjem i nekom zdravom aktivnošću bez ikakvih daljnih ambicija.
Treba reči da nas dosta govori o različitoj dobi djeteta - u dobi od par godina i nama je isključivo kretanje bio parkić, šetnje, biciklić, školica plivanja, i tako to. Ali kad govorim o dobi mog starijeg sina od preko 12 godina, a on je još uvijek dijete i treba mu kretanje - onda mu park zaista više nije dovoljan, dapače, sretna sam što ima dobro društvo i što se veseli treninzima i što je skoro svaki dan u tjednu zauzet nečim takvim - jer slobodnog vremena ima više nego dovoljno za biti u parku.

S druge strane Imge - da se osvrnem na tvoj post, postoje sportovi kojima se ti možeš početi baviti u dobi od 10 - 15 godina, moj stariji sin je recimo krenuo na veslanje u dobi od 11 - jer mlađe od 10 niti ne primaju. Također znam da i nogomet može početi kasnije - iako mlađi ide sad u dobi od 8 jer se veseli kaj ide. Ali zato recimo kaj se hokeja tiče - ne primaju djecu stariju od 7 godina - jer im treba vremena da nauče klizati itd. I također, hokej je recimo zbog brzine, težine treninga, kao i zbog činjenice da zbog brzine zahtijeva izuzetnu koordinaciju ruku, nogu i mozga izuzetno dobra priprema za kasnije bavljenje nekim drugim sportom. A kad vidiš da ti dijete živi za tren kad će ići na led - naravno da ćeš ga voditi kad vidiš koji mu je to gušt. Tako da nema generaliziranja. A također ja nisam od onih koji bi vlastitu komociju i - ne da mi se razvozit dijete - stavila ispred njegovog veselja i uživanja u tome što se bavi određenim sportom.

[mirbi]

Moja se Sara ostavila sporta kad je slomila ključnu kost i bacila na ples. Relativno je blizu, ali mora preći magistralu da bi tamo došla, a to joj još uvijek ne dam (ma šta Nemrešbilivit mislio o tome), pa je ja vodim autom ili pješke. Ove godine i Rea bi u plesnu školu, a to će biti različiti termini, pa ću razvoziti čitav tjedan. Zbog toga ne mogu ja na aerobik, osim što idem vikendom na rekreaciju za žene srednje dobi. Ali mi ne pada na pamet zbog toga prestat razvozit njih. Dapače, guštam gledati Saru kako uživa u plesu.

[eli]

super je kad imaš dijete kao što su dunjini ili tanjin, dijete koje voli sportove i kretanje općenito, a uz to ima i neke svoje preferencije pa zajedno birate. no kako pokrenuti dijete koje ko penzioner na more ide sa knjigom?

[SonjaV]

[quote]a ja nekako imam osjecaj da se u zelji da djecu naucimo na to da je kretanje zdravo i korisno - po putu pogubilo to da su oni prvenstveno djeca. mala bica kojima je imanentna - igra.

Naravno da je igra važna, svaki sport i je igra.
Pogotovo kad su manji većina treninga i nije pravi trening već određeni sport koji se provlači kroz puno dječjih igara. Bar je tako L. na košarci.
Najmanje se trenira prava košarka, a više je igra, učenje djeljenja sa drugima, solidarnost i prihvaćanje poraza.
I njemu sa 7 god. je to već pomalo dosadno, on jedva čeka odigrati pravu utakmicu.
Sam je odabrao na što želi ići i mislim da nije premlad za to.

[dunja]

joj eli - meni je to baš slatko - da znaš koliko ja tjeram svoje da čitaju

čuj - znaš kak smo mi završili na hokeju - potpuno slučajno - nismo ni znali da to postoji za dijete uopće
prvo je kao htio na karate jer idu svi iz vrtića - u dobi od nekih 5 - 6 god. - pa je išao dva mjeseca i bilo mu je glupo
pa smo išli na plivanje - u školu plivanja pa nije uopće bio zainteresiran - nije htio ni u bazen skočit
pa smo kad je došla zima kao otišli na šalatu da probamo klizati - da vidi - i nije se dao s leda - vidjeli da postoji škola klizanja u jednom hokejaškom klubu and the rest is history

htjedoh reč - nudiš joj - dijete nema pojma kaj sve ima - pa naći će se negdje vjerojatno
a ako baš nema želje ni volje - a nema, kaj sad
svi smo mi ljudi različiti

i moj mlađi sin je recimo puno manje zainteresiran - on voli nogać al ak zaboravi na trening il ne stigne il mu se ne da - niš strašno - on je više umjetnički tip - crtanje, predstave, sad kreće u glazbenu školu jer je želio učiti gitaru, itd.
vodim ga na nogomet jer mi je važno da par puta tjedno negdje trči, vježba, druži se s vršnjacima, malo kao igraju utakmice i to
za starijeg je propustiti trening smak svijeta

uletjela mi Sonja
slažem se - njima u toj dobi sport i je samo igra
druže se s vršnjacima, slave rođendane, putuju, vesele se

[mirbi]

no kako pokrenuti dijete koje ko penzioner na more ide sa knjigom?

Čini se da bi njemu pasao šah. Mene ne bi smetalo da mi dite na more nosi knjigu, ali bi se svejedno trudila animirati ga barem na plivanje.

[Barbi]

I mi smo na hokeju završili slučajno, skroz slučajno. Frendovi su nam rekli da djeca njihovih poznanika treniraju hokej i da se može dovesti par puta dijete u školu klizanja besplatno, pa ako im se svidi mogu nastaviti, ako ne ništa. I tako smo krenuli i mi i oni sa svojim djetetom. Njihov klinac je ubrzo odustao, moj je ostao i zaljubio se u hokej. Nema šanse da bi on propustio trening, gdje god bio i što god radio aktivnost se isti čas prekida ako zna da mora na trening, između odlaska na nečiji rođendan i treninga uvijek bira trening... i kako onda da meni bude teško sjesti u auto, ukrcati torbetinu opreme i voziti ga gdje god treba. Doduše, to uglavnom radi MM.
Vidim koliko je on motorički napredovao u ovih godinu dvije što su treninzi intenzivniji, koliko ima dobro koordinaciju pokreta, grafomotoriku a bome i koncentraciju.
Slažem se s dunjom da je neka aktivnost u dječjoj dobi u vidu treninga na redovnoj bazi izuzetno poželjna jer osim motoričkih benefita donosi i neke dobre organizacijske i radne navike. Naravno, sve ovo je apsolutno bez nekih ambicija za budućnost, inače vjerojatno ne bismo izabrali potpuno besperspektivan sport kao što je hokej.

[SonjaV]

Ako voli knjigu ne znači da mu ne paše nijedan sport...L. obožava čitati ali isto tako i košarku i atletiku. Ostalo mu i nije baš, nikad nije volio nogomet npr.
Samo treba naći

[dunja]

jedina perspektiva koju možeš u hokeju imati je da bankrotiraš

[Barbi]

jedina perspektiva koju možeš u hokeju imati je da bankrotiraš

Što me podsjetilo da mu moram kupiti nove klizaljke čim počne sezona jer su mu stara sada već dva broja premale.

[Krumpirić]

kakve ambicije

nebi baš željela da mi dijete bude profesionalni sportaš
makar, ako mu bude napeto, a batga sad.

[dunja]

barbi ne kupuj, i njemu su premale, možda vama dobre, kupljene u kanadi prošle zime
pogledam doma

[Barbi]

Patriku sad treba br. 35. Ajme, još će se topic pretvoriti u K-P-D.

[skorpionka]

a ja nekako imam osjecaj da se u zelji da djecu naucimo na to da je kretanje zdravo i korisno - po putu pogubilo to da su oni prvenstveno djeca. mala bica kojima je imanentna - igra.

Potpisujem.

Kod danasnje djece su dva problema: jedno su pretilost i djeca s premalo kretanja i previse lezanja pred Tv-om a druga krajnost su djeca koju prerano bace u raznorazne sportove koji vise nisu rekreativne naravi nego je to trening od nekoliko puta tjedno. A posljedice ovog drugog su da se danas kod 12, 13 ili 14. godisnjaka vidjaju ozljede i deformacije kakve su se do sada vidjale samo kod profesionalnih sportaša nakon desetljeca bavljenja sportom.

[eli]

često djecu šalju na sportove koji nisu primjereni dječjoj građi. čitala sam da tenis nije za djecu do 10g jer je izuzetno asimetričan sport.

[Krumpirić]

moguće je
buraz ima teniski lakat i ojačanu desnu stranu tijela

veslanje, vaterpolo i ino-ni ne primaju mladje od 11ak

[Hajdi]

Poznam cure koje su npr. godinama išle na navijačice (znate ono - piramide, dizanje u zrak, akrobacije). Posljedica - trajne ozljede kičme. Baš u našoj školi je ta disciplina izuzetno jaka i uspješna (na državnom, evropskom pa čak i na svjetskom nivou - bili su i na svjetskom prvenstvu u Orlandu na Floridi), i jako puno djece je uključeno. Ja osobno nisam htjela dati djecu u to a i na sreću moje nisu bile zainteresirane.

[Miki]

evo zanimljivog članka o djeci i sportu


http://www.zzjzpgz.hr/nzl/38/kretanje.htm

moje curke se puno kreću, nemaju sekunda mira (posebno starija) - uglavnom po parkiću ili se jednostavno naganjaju vani s drugom djecom...
u vrtiću su talno po onim penjalicama kad su na dvorištu (zato D. obavezno mora imati šorc ispod haljinice -njen zahtjev - da se može "prekobicavat" )

inače ide na vrtićku ritmičku igraonicu, ne znam što ćemo s njom nagodinu...

[Imge]

skorpionka je lijepo oblikovala ono sto sam ja nemusto pokusala reci u pol dva ujutro
tak mi i treba kad pisem u gluho doba noci...

potpisujem da sportski lijecnici danas pricaju o tome kako se djeca puno vise ozljedjuju jer se bave sportovima neprimjerenim njihovoj dobi
ali, ne treba tu kriviti roditelje, svatko od nas u toj prici ima samo najbolju namjeru jer smo svakodnevno bombardirani podacima da se djeca premalo krecu pa onda trazimo neku aktivnost da bi djecu pokrenuli. i ne kazem ja da je to lose. ma, dapace.

nego pricam o tome da krivicu treba traziti u profitu i cinjenici da se sportski klubovi u borbi za zaradom natjecu u tome tko ce k sebi dovuci sto vise djece. pritom ne pitajuci za dob . o strucnosti djecjih trenera da ne pricamo, tek bi se o tome mogla otvoriti posebna tema. kao i tome da sportskom lijecniku danas dolaze klinci od 14 godina koji ga mole, cvile, kume da im napise da ih nesto boli (svasta djeci padne napamet, ne bi covjek vjerovao) jer im se na sport na koji idu od 4. godine (znaci punih 10) - vise jednostavno ne ide...
a pronaci tu finu granicu, taj fini balans izmedju roditeljske zelje i sasvim pozitivne namjere da djetetu pruzi sansu da se bavi sportom, da kod njega razvije zdrave sportske navike i potrebu za bavljenjem sportom i ne zaglibiti u svemu tome da to svima postane tlaka, a kasnije i bolna spoznaja da je dijete prerano krenulo na sasvim pogresnu aktivnost - eeeeeeeee, to je umjetnost...
i ne kazem ja da sam igdje ovdje tako nesto procitala. pa ovdje pricamo o roditeljima koji i nisu nekakav reprezentativan uzorak i o roditeljima koji ne forsaju djecu... ma ja pricam o onome o cemu cujem u parku, skoli, na poslu.

iz tih razloga moji klinci jos ne idu ni na kakvu organiziranu sportsku aktivnost. jer mislim da nisu za to sazrili. a ono pak sto ih zanima nije jos za njihovu dob .
i ne generaliziram i ne cini mi se lose da djeca na sport idu (meni je prekrasno ovdje citati da se vecina nase djece ipak krece i da nisu doma za kompom ), pricam samo o nekakvim tehnickim stvarima iz svoje perspektive (u uzasnoj smo stisci s vremenom i ja doista ne znam gdje bih pronasla vise rupu da sat vremena negdje vozim dijete, pa ga cekam, pa vracam nazad. eto, ne znam gdje nac takvu rupu).

a dokle god mogu gurat na nacin da dijete svaki dan veselo trci vanka (i potjera mene debelu lijenu guzicu sa sobom) - dotle je dobro. jer i ono i ja imamo u toj prici korist i vec smo na dobrom putu

tako nekako...

[mirbi]

da se vecina nase djece ipak krece i da nisu doma za kompom

Ovdi su mame za kompom.

Za mene je bitno da mi se dica kreću, da su vani i da se, prvenstveno, igraju. Za sve ostalo će imati vrimena u životu.

[tanjabb]

Ja mislim da se opet skrenulo s teme. Pa nitko ovdje nije pricao o buducim profi sportasima i treninzima. Moje dijete trenira jedan sport, a bavi se jos s njih 10, sve kroz igru, s mamom ili tatom. On je nakon plivanja sretan. Da nije pa ne bih ga tjerala da ide tamo . On tamo ima prijatelje s kojim si izmjenjuje auto-moto slicice, s kojima se zeza na treningu, nije to zatvor. Vrlo je razigran i u tom vidu meni isto pomaze to plivanje da ga pripremi za skolu, dakle za situaciju gdje je jedna osoba autoritet (u ovom slucaju trenerica).
Ovdje govorimo o tome da cu ja svako slobodno popodne (ako ne pada kisa), njega izvesti vani, ili u park s loptom ili s biciklom u Maksic ili cemo uzeti badminton rekete, ili ce mu tata napraviti luk i strijelu pa ce to ispucavati ili frizbi ili role ili klizaljke... i da cemo sve te aktivnosti raditi zajedno. Da cu sto vise slobodnih vikenda zimi spakirati ga u auto i krenuti doma u Slo. pa na skijacu. Ako ce biti losa prognoza za skijaliste uzet cu klizaljke. Da cu na more tegliti njegov biciklic... dakle omoguciti sve moguce poticaje da ga potaknem na sport i kretanje. Dakle necu uzeti laptop i crtice, planski necu.

[Barbi]

Velike su razlike i gdje živimo i kako nam izgledaju radni dani.
Dijete koje živi u Zagrebu npr. i u vrtiću ili školi je gotovo do 17h nema baš puno prilike za ikakvo igranje vani preko tjedna jer je tada već mrak, a ako je kišno i hladno što je ovdje većinu zimskih mjeseci pogotovo.
Neki oblik organiziranih sportskih aktivnosti je zapravo jedini način tada.
Osim toga neku djecu (npr. mog sina) odlazak u park ili šetnju više ne zadovoljava, njemu treba lopta i netko s kim će je nabijati u gol ili koš a mama i trogodišnja sestra i nisu pravi izbor.

[eli]

i ja mislim da djeci starijoj od pet godina za "sport" trebaju vršnjaci. tada sport postaje prava igra.

[dunja]

pa da, društvo vršnjaka je tu vrlo bitno
mi smo znali poslije treninga i po sat-dva ostajati duže, jer bi nas oni tražili da se ostanu zajedno igrati
recimo duga je zima, popodne rano mrak, ne možeš biti vani, hladno ružno - a oni svi zajedno u igri - njima nema ljepšeg

[sandram]

I dobar trener koji zna klince kroz igru zainteresirati za sport.
Anjus je prvu godinu imala trenera za kojim je cijelu iducu godinu kukumakala, a i godinu iza mu se bacala u zagrljaj kao rodjenom ujaku.

[SonjaV]

I dobar trener koji zna klince kroz igru zainteresirati za sport.

Da, zato sam i rekla da se više igraju nego treniraju, nije tako ozbiljno jer i sama mislim da su još mali za to (u L. grupi ima i curica od 5 god.)
S tim da L. to smeta, on bi baš PRAVU košarku

[Imge]

miki, malo sam preletila link .
cini se ok
a raspitat cu se malo i kod svojih izvora o tablici i preporucenoj dobi pocetka bavljenja odredjenom sportskom aktivnosti
bas me zanima povratna info...

a sto se tice igre s vrsnjacima - o tome i pricam
moji su sad najsretniji na moru kad odu u sujedstvo i onda zajedno s deckima na igraliste pa udri po nogometu

[frrr]

Ovdje govorimo o tome da cu ja svako slobodno popodne (ako ne pada kisa), njega izvesti vani, ili u park s loptom ili s biciklom u Maksic ili cemo uzeti badminton rekete, ili ce mu tata napraviti luk i strijelu pa ce to ispucavati ili frizbi ili role ili klizaljke... i da cemo sve te aktivnosti raditi zajedno. Da cu sto vise slobodnih vikenda zimi spakirati ga u auto i krenuti doma u Slo. pa na skijacu.

ajme, bolje da si ja dijete odmalena učim na šah jer ak bum ja s njom morala išta s loptom, reketima ili skijama izvoditi - ne bu niš od toga, osim možda ozlijeđenih. mene.

eto, ja sam smotana k'o sajla. i totalno sportski nenadarena. ja ne znam igrat nijedan sport (ne ide mi pa nemam ni volje pokušavat).

i, ne, ne pretjerujem..ja sam uvijek bila među par najboljih učenika u oš, ali nikad nisam prošla s 5.0 jer sam iz tjelesnog uvijek imala 4. onda možete mislit kak sam zapraco radila, kad meni odlikašici nisu mogli pokloniti 5, a pola ocjena se u oš poklanja. vjerojatno sam radila za 2 ili manje pa je ta 4 velika k'o kuća.

jel može jedan roditelj animirati na sport, a drugi na knjigu, ha?

[zeezee]

pa to je baš super kombinacija,frr, pod uvjetom da sama od sebe ima nekakav interes za oboje.

na kraju se slažemo svi da je igra, dakle kretanje kroz igru najvažnije za klince (kad govorimo o predškolskom uzrastu, naravno) i to je svima jednako ok. vjerujem da je mahima reagirala kako je reagirala zbog toga što se u uvodnom postu izričito u nekim primjerima spominjao sport, a ne igra, tipa bicikliranje na duge staze kao sport vs vožnja par krugova po parku kao igra. a stvarno ne znam puno četverogodišnjaka koji su u stanju vozit neke duge ture u društvu svojih roditelja. svaka čast izuzecima, i takvi su djeca koja očito imaju ambicije i predispozcije biti jednog dana možda i profesionalni sportaši. opet, ne treba umanjivati trud onih roditelja koji sami nisu sportski vudreni, a čine sve da bi im djeca što manje vremena čučala u kući, pa makar ih i samo razvozili na aktivnosti. nek on meni, ako više od toga ne bude želio, vozi bicikl po parkiću, nabija loptu u dvorištu, štogod... sve je to kretanje ako nije pred kompom ili tv-om.

[eli]

mislim da je poželjno da svaki roditelj preuzme onaj dio odgoja i zabave koji mu leži.
no jako brzo djeca traže društvo vršnjaka.

što se tablice tiče, ona je okvirna i radi se o ozbiljnim treninzima.
naša atletika prima djecu i od četiri godine, ako su u stanju pratiti grupni trening tih sat i po. bazira se na raznim varijantama lovice, štafete, trčanja oko čunjeva. većina igara je koncipirana tako da ih podijele u dvije ili tri ekipe koje se međusobno natječu. obavezne su i vježbe rastezanja, skaču u dalj, u vis bez letvice (važno je da se prizemlje na strunjaču), bacaju neko čudo što zažviždi ako potrefiš dobru tehniku. tehniku skakanja im isto objasne... ne očekuju se rezultati, ali sva djeca moraju sudjelovati u takmičenjima koja su u našem gradu, od atletskog do krosa. moraju? trenerice ih upišu pa tko dođe, a većina ih se odazove i uživaju. na kraju godine skupa idu na pizzu. i nisu stalno na stadionu, idu i u šumu.

i da, trenerice nisu samo trenerice. jedna je učiteljica razredne nastave, druga odgajateljica tako da znaju sa djecom.