E pa, vec i vrapci na grani znaju da sam prenjela 11 dana, da sam vec bila i ja pomalo nestrpljiva, a da ne govorimo o obitelji, prijateljima, forumasicama...ali bila sam smirena, stalozena, potpuno vjerujuci mom ginekologu, cijenjenom dr Sinisi Matkovicu iz Osijeka. Namjerno mu pisem ime i prezime, jer je i to nacin da mu se zahvalim za sve.
Dakle, otkako smo usli u termin, svaka dva dana kontrola plodne vode i ctg. I svaka dva dana isa prica: jedan prst otvorena, plodna voda mlijecna. Mm me svaki put sa takvim iscekivanjem pogledavao dok sam izlazila iz ordinacije, ali svaki put isto- jedan prst otvorena, plodna voda mlijecna. Pa tako i u nedjelju. Dogovaramo novi termin za utorak, ja smirena i mislim si, nece jos.
U ponedjeljak ujutro pocinje me nesto stezati. ALi kako je to nesto tako nepravilno, ne pridajem tomu nikakvu vaznost. Ipak, predostroznosti radi, saljem Ljubicu baki, da ne bi bilo...Serija od 6 truda u 10 sati, pa mir tamo negdje do 15h. Onda opet jedno 6 komada, pa opet mir. Zovem mamu i kazem joj da su tu, al da je to tako nepravilno da nema sanse da su pravi, te da mirno ide spavati, da ce vjerojatno poceti sutra ili danas u noci. Jos u 20:30 cujem se sa kumom i njoj isto teoretiziram kako to nije to i da se cujemo ujutro, isto kazem i sestricni. Ali, od 21 h pocinju biti malo jaci i ja ih prosetavam bez beda...I onda-bum: u 22:45 trudovi pocnu divljati i stizati na tocno svakih pet minuta. i traju najmanje minutu. Jako bole, toliko da moram leci na bok, grcevito drzeci mm-a. On cupka sa noge na nogu i vec bojazljivo priupitava- a da idemo u bolnicu? Bojazljivo, jerbo je to ispitivao svaki dan, a meni se kosa dizala na glavi. Ja NE IDEM u bolnicu, ne dam im da me induciraju i gotovo. Od boli, jedva kroz zube izgovaram, vjerujuci valjda da sam uvjerljiva: ma nije to nista, dragi, to su ti laznjaci
Al papir ne laze: 22:30, pa 22:35, pa 22:41 i tako dalje...Traju minutu, dvije i sve su jaci. Previjam se ja tako i mislim si- ajde prestanite da mogu leci kraj Ljubice i malo odmoriti. Tek sto sam to pomislila, najednom osjecaj zakoji sam misila da ga necu nikada dozivjeti- pukao mi je vodenjak. Samo sam cula (majke mi
) puk i osjetila lagani trzaj, te slijevanje vode niz tijelo...Ooooooo, shit, prozborih...Mm skace, sad vec sav uspanicen i pita sto je bilo. Reko', puce mi vodenjak. Mm upada u svojevrstan trans, ima ga po cijelom stanu, panicno trazi telefon i zvoje svekije da dodju...Moja mama ne bi stigla...Uspjevam se presvuci, o tusiranju nema govora, trudovi pice stalno. Ali ja jos uvjijek ne vjerujem da je to to
Pa svi znaju da kad plodna voda ode da moze proci i 24 sata do poroda, ma sve ja znam, jako sam si pametna. U trenu se stvore svekiji, niz stepenice jos dva truda, u autu jos jedan. Ulazimo u bolnicu, portir me sazalno gleda i dobaci cak nesto saljivo, na sto ga ja prostrijelim pogledom da je jadnicak zanijemio...Dolazimo na odjel, a mene hvata strah. rcevito stiscem mm-ovu ruku i izmedju trudova samo uspijem reci- maco, jako me je strah...On zastane pogleda me i kaze: ti si moja zena, ti si moja ljubav, ja znam da ti to mozes. I tu smognem hrabrosti i udjem...
Sestra me zove u sobu za pregled i "sredjivanje"...Par pitanja i "lezite na stol" Babica dolazi, pregledava me i kaze: Dobro, gospodjo, pa vi ste mogli doma roditi. Skroz ste otvorei, bebica vec putuje. Nisam mogla sebi doci, bila sam uvjerena da ce me i ovaj put rucno otvarati...Babica kaze: brzo na stol, zovite doktoricu, porod je poceo. Mm-u govore: ostanite tu, ovo ce ici brzo (kod nas muzevi ne smiju na pood). To je bilo u 23:40.
Sjedam na stol, u strahu od vec poznate prostorije...Izmedju trudova uspijem reci babici: Ja samo ne bih zeljela tri stvari. Drip, Dolantin i rezanje. Ona se automatski nasmijala, utjesno me uhvatila za ruku i rekla: gospodjo, za drip stvaaaarno nema potrebe, Dolantin sve i da hocemo ne stignemo vam dati, a za epi cemo probati. Uh!
Hvalahvalahvalahvala. Tu sad vec trudvi nemaju pauze, na boku ih prodisavam, na ledjima me pregledavaju. Stize bebica, kazu. Govore mi da legnem na ledja (uhhhhh)....Fina kakva jesam, uljudno ih pitam bi li imale sto protiv ako budem vikala
Nek mi nitko ne zamjeri, ali meni je najlakse bol verbalizirati, pricati, jauknuti, nego sutjeti...Samo vi vicite, rekose, nema nikoga osim nas, a nama ne smeta. Ma
Ali nisam vikala, samo sam pricala i komentirala jacinu svakog truda, na sto su se babice smijale. Najbolniji i najtezi dio mi je bio onaj kad se bebica spustala, a onda...Rekose mi da je beba tu i da ju moram istiskati. Babicu hvatam za ruku i govorim joj da se ovog dijela bojim, jer P nisam nikako znala istiskati...Ne znam hocu li znati, moci. Ona me podraga i kaze: ovo vam je sada kraj, zaboravite sto je bilo, snage imate, rasirite noge, bradu dolje i svu snagu posaljite dolje, kao da jakojako morate kakati. I tako je i bilo. Skoncentrirala sam se, usutila, svu snagu usmjerila dolje i krenulo je! Prvo sam osjetila glavicu kako izlazi, u sljedecem trudu tijelo i u trecem guzu i noge. I izasao je. Rodio se moj sin. U 0:13h, za svega 40 minuta. Apg 10/10, 3930g i 54 cm.Rodio se moj sin, onda kada je on odlucio. Rodio se najprirodnije sto je bilo moguce. Rodio se bez kemije, bez prisile. Ostavio nas je da ga cekamo, a onda je mami za nagradu priustio jedno prekrasno iskustvo. Rodio se u suradnji s prirodom

Bio je ruuuuuzan, zlato moje, ali cim su mi ga dali plac je utihnuo i dva prekrasna oka su me pogledala...Slusao je pozorno sto mu govorim, a onda su ga isli sredjivati...
Ja sam ostala lezati, babica mi govori da sam ipak malo popucala. Masirala me je cijelo vrijeme, ali ipak sam pukla. No, vanjska ruptura, svega par savova. Fran je kilu tezi od Paule, ali ona je napravila dar mar dok je izlazila. Ovo ce brzo proci. Doktorica mi daje inekciju i siva me. Ne boli. E da, i doktorica je bila na porodu, ali jadna nije nista stigla napraviti. Inace, ista doktorica kao i sa P. Dok je ona svoje natipkala, ja rodila. ALi i ona je bila super. Jedino sto sam jos u radjaoni zeljela napraviti jest nazvati mamu i tatu. Oni, naime, cekaju da ih ja nazovem kad budem isla roditi, da mama bude sa P. Javlja se tata. Tata, jel si cujes unuka kako place? Reakciju si mozete sami zamisliti.
Mm vani ceka, babica mu ga odnosi, ona ga dodiruje, mazi...Ceka mene, doguraju me i pustaju nas pola sata...Pola sata mazenja i ciste srece, popracene treskavicom i jakom zedji. Onda me odvoze u sobu. Trokrevetna je, moj je krevet do prozora. Pokraj mene cura (mrak je, ne vidim dobro) cini se simpa, ona druga hrce sve u 16. Mene puca drenalin i ne mogu spavati, pa smo se raspricale i tako nastavile do jutra. sestre "vicu" na mene da spavam, ali nema sanse.
Ta cura, B., je razlog sto nisam prosvikala u rodilistu kad je krenila frka sa dojenjem...Mlada je, ima oko 22, a ovo joj je druga beba. Ima curicu od 2,2 godine. Dakle Vrtirepku i sad ljetnicu. Ne, uopce je nisam vrbovala na kraju price

I ovdje, hvala ti na svemu!
Sutradan je ostao jos jedan poziv za obaviti, a to je moj ginekolog koji me u 12 ceka na pregledu. Zvoni. Javlja se. Nehajnim glasom govorim kako necu stici na pregled. Zasto, sto radite? Dojim
I to je to. Odmah sutradan sam na nogama, pucam od energije. Najveci shok je dozivjela moja mama, prejako joj se valjda usekla slika mene nakon poroda sa P...Gleda me i ne vjeruje, draga me i ljubi i govori mi kako je ponosna. Za tvrdu bosansku glavu, vel'ka stvar
Sretna sam vam. Da sam samo znala kako ce mi prekrasno biti...












prekrasna priča, porod za poželjeti ... 


