frrr je napisao/la:eto, ja sam smotana k'o sajla. i totalno sportski nenadarena. ja ne znam igrat nijedan sport (ne ide mi pa nemam ni volje pokušavat).
i, ne, ne pretjerujem..ja sam uvijek bila među par najboljih učenika u oš, ali nikad nisam prošla s 5.0 jer sam iz tjelesnog uvijek imala 4. onda možete mislit kak sam zapraco radila, kad meni odlikašici nisu mogli pokloniti 5, a pola ocjena se u oš poklanja. vjerojatno sam radila za 2 ili manje pa je ta 4 velika k'o kuća.
jel može jedan roditelj animirati na sport, a drugi na knjigu, ha?
Ja bila jako kratka u prvom postu ali ovo gore sam ja, točno tak. S tim da je mene mučio i glazbeni, nedarovita skroz na skroz.
Mali je (bar za sada) totalna suprotnost, spretan je, već sad zna skoro po pravo voditi loptu i nabijati ju rukom, samo bi trčao i bio u pokretu - baš kao tata. On kad je prvi put stao na role, za pola sata je skakao s rampi
, skoro mu svaki sport leži, takav je....Dočim su tata i knjiga prilično na vi, a ja sam do srednje škole već pročitala većinu lokalne knjižnice. Malog još nisam uspjela zainteresirati za slikovnice, odnosno podnosi da ih kratko prolistamo i bjež dalje.
, ajde molim te pitaj svog znalca što je preporučljivo u dobi 6-7 godina
A stvarno je super vidjeti kad klinci od 6 i 9 godina kao od šale mogu napraviti salto, premet, stoj na glavi, špagu i ne znam ti što još sve. 
Tako da u normalnim danima uglavnom u šetnju idemo autom do grada pa onda u šetnju i u parkić, što moram promijeniti jer mi mališa već viče da hoće ići pješice. Naime, djeca su mi ko živo zlato, samo bi trčli, skakali i sl. Stariji ide na tae kwan do i na sportsku u školi i to mu je uz igru taman na granici dovoljnog kretanja. Mališa se ne istrči dovoljno, jednim dijelom mojom krivnjom. Jesmo mi po cijele dane vani, što u vrtu sa psom što na cesti pred kućom, ali ne mogu reći da je to baš neka velika aktivnost, ali tješim se da smo barem vani a ne pred tv-om.
i neka su ali ovo mi nikako nije OK:
)
