hiperleksija u hrvatskoj?

[ive3]

O hiperleksiji se malo pisalo dosada na ovom forumu.
Da li se kod nas dijagnosticiraju djeca s tim problemom ili ih se 'trpa' pod nesto drugo?
Citajuci sve sto pise na:
http://www.hyperlexia.org/
dolazim do zakljucka da je mozda to kljuc problema kod mog malog.
Stray_Cat? Mama1969? Da li su vama spominjali o hiperleksiji?

[mama1969]

Ja za ovaj poremećaj nisam nikad čula, niko mi od stručnjaka nije napomenuo ništa o ovome. Sada kada čitam ovo, moje dete se uklapa u sliku hiperleksije u gotovo svakom delu (osim ovo vezano za čitanje, ne ume čitati i ne interesuje se za slova )
Hmmm, interesantna novost.....

[ive3]

onda ti mali ne spada u tu skupinu hiperleksicara, to je glavni uvjet.
moj se u svakom djelicu uklapa do kraja, i po tome da cita i pise daleko prije svoje generacije, sva slova velika i mala je znao prije 3.5 godine, slabo razumijevanje govora (jedna psihologica i dalje inzistira da je kod njega primarna disfazija). to njegovo citanje i pisanje smo koristili od 4-tog rodjendana za poboljsanje razumijevanja govora te se polako to popravlja. i ponasanje se takodjer uklapa do detalja. medjutim kako vrijeme prolazi ja primjecujem da ovdasnji psiholozi uglavnom daju uopcene dijagnoze, nemaju ni vremena da se detaljnije pozabave djetetom da bi mu tocnije uocili problem i da bi se skoncentrirali na tome te pokazali sto bi bilo najbolje raditi tako da moram sam gurati dalje i pokusavati iznaci sto je najbolje...

[mama1969]

Vidiš, meni je interesantno da je moj sin znao sva slova i sve brojeve već nešto pre trećeg rođendana i tada ga je to veselilo i fasciniralo. Počeo je polako da čita kratke reči, i onda je to potpuno napustio kako mu je govor počeo sve više razvijati...mi smo ga mogli više podržati u tome i raditi sa njim u vreme kada je za to bio zainteresovan, postoje velike šanse da bi on sada čitao i pisao...ali nekako nismo pridavali pažnju tome čak su nas i plašila takva njegova rana interesovanja (to je jedna od karakteristika autistič.spektra).
Možda smo trebali to više prihvatiti - da bi preko čitanja još bolje usavršio govor?

[ive3]

Vidiš, meni je interesantno da je moj sin znao sva slova i sve brojeve već nešto pre trećeg rođendana i tada ga je to veselilo i fasciniralo. Počeo je polako da čita kratke reči, i onda je to potpuno napustio kako mu je govor počeo sve više razvijati...mi smo ga mogli više podržati u tome i raditi sa njim u vreme kada je za to bio zainteresovan, postoje velike šanse da bi on sada čitao i pisao...ali nekako nismo pridavali pažnju tome čak su nas i plašila takva njegova rana interesovanja (to je jedna od karakteristika autistič.spektra).
Možda smo trebali to više prihvatiti - da bi preko čitanja još bolje usavršio govor?

neznam. i moga sada prolazi volja za citanjem. slova mu vise nisu opsesija, a drzala ga je ta opsesija 2 godine te je on to razvio do savrsenstva. po citanju on je bolji od bilo kojeg prvasica ali razumijevanje je daleko iza (procitat ce i rijec od 15-tak slova). medjutim kod njega vazi ono sto sam procitao sa tih stranica o hiperleksiji da bolje razumi procitano od onog sto si mu kazao.

[anasthasy]

Mnogo djece ima hiperleksiju, mada mnogi prođu nedijagnostikovani i bez prilagodbe, nekim to i ne treba.
Mama1969, ako tvoj mali ne čita i ne piše, to ne može bit hiperleksija.
Mada ponekad se neka djeca čine kao da su hiperleksični, ali zapravo imaju neki od poremećaja autističkog spektra, najviše puta Aspergerov sindrom. Takvo dijete može proći osnovnu školu bez da bi itko ikad posumnjao na bilo šta. Mada mogu imati i hiperleksiju.
Neka nadarena djeca, također se mogu činiti ovakvim, recimo moj nečak.
On je vrlo nadaren, pametan, ima jak interes u brojke, u svemu skoro se uklapa u profil, sem što ne čita. On je samo vrlo nadareno dijete. Tako da nema brige.
Mogli biste da pročitate ponešto o nadarenoj djeci ili aspergerovom sindromu.

[alexandra]

hm, ova dijagnoza se ipak poprilično preklapa s autističnim spektrom.
e sad ja sam od onih roditelja koje boli uvce koja je dijagnoza na papiru.
moja nije opsesivna prema slovima i brojkama, ali je sama (ne znamo kako, valjda uz tv i slikovnice) naučila čitat velika i mala slova i računat do 100 sve računske operacije (možda zna i više, nismo isprobavali). enivej, nije nikakav ašperger i sve smo to otkrili slučajno. inače je neverbalna, koristi samo par riječi, najčešće NE , a razumijevanje verbalnog joj je na zavidnoj razini kad je koncentrirana (s 3 godine nije razumjela gotovo ništa i nije se odazivala na ime, tj. davala je dojam "gluhoh" djeteta). piše loše, jer je muči grafomotorika, što je pak posljedica krvarenja u mozak. međutim, na pitanje (svako!) može odgovoriti ili slažući slova ili (što je ipak malo brže) dodavanjem kartice s riječima.
po meni, njen najveći problem je to što ne želi ono što zna pokazat na van, pa tako i ne želi govoriti, a sigurna sam da može.

e sad, da li s njom krivo rade jer joj piše dijagnoza adhd s elementima autizma i razvojna disfazija a ne hiperleksija?
ne bih rekla. zato jer mi učiteljicama kažemo šta radi doma, snimimo kamerom i onda se dogovaramo što ćemo i kako dalje i oni u školi i mi doma. tako sad s njom više rade s riječima i slovima, nego sa sličicama, kako rade s ostalom djecom. u svakom slučaju potiču ono gdje je jaka. tako da ne vidim neki razlog da idem negdje da joj napismeno mijenjaju dijagnozu, kad je problem lociran bez obzira na papir.