Plava, lijepo je čitati o fazama napretka, sve nam to daje veliku nadu za ono što našu dječicu još čeka - rad, rad i vježba.
Naš tempo terapija je sličan, curka poslije vrtića ide na raznorazne terapije dok je popodne najčešće rezervirano za park - i po kiši i po snijegu.
Što se tiče hrane, vrtić je super, inače sve što je na žlicu jede, ali prije nije voljela kruh i kolače (iako me to nije brinulo). Oponašanja druge djece i njihove igre i uključenje u nju je ono što me najviše brinulo, nije nikoga oponašala, nije se uključivala. I tu ima vidljivih pomaka.
Pelene smo finalno skinuli ljetos zahvaljujući angažmanu teta, ja se nisam imala snage s tim natezati uza sve terapije i vježbe. Kad je po noći ostajala suha, počela sam joj skidati i dnevnu. Par mjeseci je bilo kao i kod vas 10 dana suha, 4 dana mokra. Najveći problem je bio strah od tute, u vrtiću je sjedila na njihovom malom wc, a doma dreka. I malo po malo prihvatila je tutu i od nedavno se gura u wc, hoće na dasku (vidjela nas, pa imitira). Jedino kad je nešto bolesna onda se popiški tijekom noći.
Krenuo je i govor - što joj treba, kaže ali koristi samo slogove, ili istosložne riječi. SInoć sam je prvi put čula da je više puta rekla "beba" a ne bebe kao inače.
Ta mala riječ je nama zvučala kao cijela rečenica.
