o, mmar, pa hvala ti
Evo danasnje. Bile smo u setnji popodne i vrijeme je ludovalo. Sunce, pa oblaci, pa vjetar, pa kisa, pa opet za 2 min sunce i vrucina i tako vise puta
Ljubica je pitala zasto je to tako, pa je krenula prica:
Na nebu su bili sunce, kisa, i vjetar. Sunce spava iza oblaka, kisa u njemu, a vjetar oko njega. Probudili su se i sunce i kisa i vjetar i stali se svadjati tko ce prije na Zemlju sici:
Sunce: Ja cu prvi na Zemlju sici, maloj djevojcici blize prici.
Zrake cu svoje rastegnuti i nosic joj dosegnuti.
Kosicu cu joj posvijetliti, u okice zaviriti.
Cvijece cu nahraniti, rijeke cu posusiti,
jer bez mene, zivota ne bi moglo biti!
Kisa (nadmeno

) : Ja cu prva na Zemlju sici, ti me nikad neces stici!
Djevojcici cu na ruku kapnuti, jaknicu joj smociti.
Zemlju cu natopiti, granje cu smociti.
Zabice cu okupati, rijeke cu obogatiti.
Po kisobranima cu skakati,
ljetne cipelice razljutiti!
Jer bez mene, zivota ne bi moglo biti!
Vjetar: Nitko od mene nece prije stici, ja sam najbrzi u ovoj prici!
Na Zemlju cu se obrusiti, vihore cu prouzrociti.
Curici cu suknjicu podignuti, kosicu joj razbarusiti,
medj granjem cu pomutnju napraviti, sesire cu zrakom nositi.
Jer bez mene, zivota ne bi moglo biti!
Dok su se tako kisa, sunce i vjetar svadjali, cula je to Majka Priroda i poprilicno se uzrujala. Zamolila ih je da se ne svadjaju, vec da zejdno pokusaju uciniti nesto lijepo.
I jesu. Nacinili su-dugu

Ona je odusevljena, a meni mozak kuha od sklapanja rima

Ljubica-Zubica '07.
Sinko Janko '09.