Attachment parenting

[marcella89]

Drage mame,zanimaju me vaša iskustva,stavovi,dojmovi i vaš način pristupa attachment parentingu,temi kojs se sve češće provlači kroz internetske i medijske sadržaje.Osluškivanje potreba djeteta i reagiranje u smjeru njihova zadovoljenja je osnovna ideja navedenog stila roditeljstva.Temelji se na intuitivnom pristupu zadovoljenju dječijih potreba,AP roditelj vjeruje svom srcu i instinktu."Još uvijek spava s vama?Ma daj,pa nećeš ga valjda dizati za svaku sitnicu-pusti ga da se isplače,to je zdravo!"..itd čitav niz nekompetentnih i opasnih savjeta koje (mladi a i ostali) roditelji dobivaju od okoline.Grupa znanstvenika koja pripada novijoj struli pobornika AParentinga izjela je poražavajuće rezultate i posljedice provođenja "strogog odgoja" koje se javljaju u zreloj dobi a neke od njih su aksioznost,čitav niz psihičkih smetnji pa do problema koji se manifestiraju u uskoj vezi sa stresom i traumatskim doživljajima poput problema s probavnim traktom,kožnih bolesti itd
Istraživanjima,koja između ostalog sadrže i skeniranja dječijeg mozga,došlo se do čitavog niza revolucionarnih zaključaka koji su dali AP-u vjetar u leđa,primjerice:spavanje s roditeljima u istom krevetu djeci daje veće šanse da se razviju u smirene i zdrave odrasle ljude.Protuargument onom ustaljenom o "plakanju,rutini,čvrstini,samouspavljivanju,redu i provođenju istog" jest da nema ništa što znanstveno "brani" tu raširenu a štetnu metodu.I da spavanje s roditeljima do pete godine predstavlja ulaganje u njegov zdravi razvoj.Također spominje se da djetetu treba dopustiti da bude emocionalno-ne negirati djetetove osjećaje,grliti ga i razvijat fizički dodir,ne minorizirati djetetove emocije(dati do znanja da razumijemo,razgovarati o tome) itd Kao osnove AP-a navode se:priprema za porod,emotivna pristupačnost,dojenje djeteta,nošenje djeteta,zajedničko spavanje,izbjegavanje produženog odvajanja od djeteta,pozitivna disciplina,ravnoteža obiteljskog života.Ja sam ovdje iznijela neke činjenice,teoretski prikaz teme,kroz druženje s djecom i njihovim roditeljima neke stvari sam i sama zapazila.Jedno je teorija a drugo praksa;svi smo ponekad umorni,iscrpljeni,svi nekad kažemo ili postupimo na neželjeni način pa nam kasnije bude žao i slično.Na ovoj temi pozivam vas da podijelite svoja iskustva i načela roditeljstva s ostalima

[marcella89]

ispričavam se zbog pravopisnih pogrešaka i grešaka u riječima žurila sam pa nisam pazila

[I-STA]

Istraživanjima,koja između ostalog sadrže i skeniranja dječijeg mozga,došlo se do čitavog niza revolucionarnih zaključaka koji su dali AP-u vjetar u leđa,primjerice:spavanje s roditeljima u istom krevetu djeci daje veće šanse da se razviju u smirene i zdrave odrasle ljude.

Kao prvo, u ovo vjerujem isto kao i u ono o dojenju i inteligenciji. Što to treba značiti?! Da djeca koja spavaju u kolijevkama i dječjim krevetima imaju veće šanse biti nervoznjaci i 'nezdravi' (valjda se ovo odnosi na psihu) ljudi?! Pa nisu li prije sva djeca spavala odvojeno od roditelja?
Mislim da psihički, mentalni i karakterni profil svakog bića ovisi o odgoju i genima. Tek kasnije i o socijalizaciji u sredini koja ga okružuje. Naravno da je roditeljski kontakt itekako bitan, ali isto tako smatram da je spavanje u svom krevetu put ka nekoj vrsti samostalnosti i redu.

[eli]

meni skače kosa na uopćavanja i teoretiziranja ovako oko mase stvari na jednom kupu.

pitanje za marcellu, zašto je post intoniran sa visoka i u rukavicama? napiši normalnim jezikom što te točno zanima, zašto te to zanima, kakva su tvoja iskustva i tvoja razmišljanja. jedino tako možeš očekivati da ti tema oživi.

[I-STA]

meni skače kosa na uopćavanja i teoretiziranja ovako oko mase stvari na jednom kupu.

pitanje za marcellu, zašto je post intoniran sa visoka i u rukavicama? napiši normalnim jezikom što te točno zanima, zašto te to zanima, kakva su tvoja iskustva i tvoja razmišljanja. jedino tako možeš očekivati da ti tema oživi.

Mislim da ona studira psihologiju i ovako skuplja materijale za sručni rad.

[marcella89]

ovako:post uopće nije intoniran sa visoka niti u rukavicama,dapače mislim da je prilično jasan i jednostavan.tema je attachment parenting i u postu nisu iznošene nikakvi osobni stavovi i paušalni zaključci nego navodi iz nekih literatura i studija koji se odnose na temu.post nisam pisala isključivo prema svojim stajalištima i "napamet".pitanje je također jasno-što mislite o temi AP-a?je li to izmišljanje "tople vode"?koje su vaše smjernice i postulati odgoja?
tema nije namjenjena nadmudrivanju,ironiji,iščuđavanju i nedaj Bože vrijeđanju ikoga i ičijeg modela odgoja tako nema mjesta za ništa od navedenog a aludiranja na nešto negativno ili "intonirano s visoka" molim da zaobiđu ovaj post jer je njegova namjena isključivo razmjena iskustava i stajališta i NIŠTA DRUGO.

[eli]

je, sa visoka je i u rukavicama, kao i ovaj drugi.
mi si ovdje razgovaramo, znači nije da jedan ispituje, drugi odgovara, opuštene smo i direktne.

o svemu što si ti navela pisalo se otkako postoji ovaj forum bezbroj puta, ali spontano i u ugodnoj atmosveri, vezano uz neko od naših trenutnih iskustva. ne iz neba pa u rebra. pogledaj na pdf-u roditeljske stojbe.

[I-STA]

marcell(ina, žena iz moje uuuuuliceeeeeeeee...), čemu obrambeni stav?! Pa nitko te nije napao. Ja sam ti svoje mišljenje rekla, eli upitala, i ja ponovno odgovorila, ali samo ono što si ti sama već spomenula u predstavljanju. Zato - no sikiriki! Samo ti pitaj za mišljenja i ne brigaj. Opusti se i bit će rezultata.

[Arkana10]

Tema je zanimljiva i moze se diskutirati, ali kako je Eli napisala, puno je toga razmatrano po drugim topicima i podforumima.
Meni je interesantan taj pristup roditeljstva, koji ga ja zovem intuitivan i rado bi pricala o tome, kada bi bio neki konkretan problem iznet za razmatranje.
Ovako mi je samo kao da trebam odgovarati za ispit.
i zasto je tema na pdf 0-1, a ne na roditeljske stojbe?
*
Marcella89 molim te kao moderatorica ovog pdf da malo promjenis ton pisanja.

[IINA]

i u postu nisu iznošene nikakvi osobni stavovi .

Baš ovo i nedostaje
Nekako mi je normalno prvo iznjeti svoj stav, pa pitati druge
što oni o tome misle.

[marcella89]

moderatorice,što s mojim tonom pisanja nije u redu?
eli,ja nemogu iznositi osobna iskustva koja će imati težinu kao ona nekoga tko je roditelj i iskusio je mnoge situacije vezane uz odgoj djeteta jer nemam djece a htjela sam čuti upravo iskustva vas koji ste roditelji.
upoznata sam sa studijama,teoretskim pristupom i literaturom i djelom onime što sama zapazim i uočim kod djece i obitelji koja me okružuju pa djelom i vlastitim djetinjstvom.moj stil nikada nije bio prepucavački i neželim na taj način komunicirati s nikim,a najmanje na forumu gdje nikoga ne poznajem.
i opet mi ostaje nejasno,otvorila sam temu na temelju literature i onoga što sam uočila kod drugih jer ponavljam iskustva u roditeljstvu još nemam,koristila sam izraze koji su meni dio svakodnevnice i koji su opet dio te iste literature,te ne vidim zašto bi to utjecalo na "ugodnu i opuštenu atmosferu"

[eli]

ovako postavljene teme ne dobiju odgovora jer se ne love za neku specifičnu situaciju.
ja, kao mama koje je pročitala neke knjige došla sam do zaključka da su mnoge stvari napisali ljudi koji sa djecom nisu živjeli. klinici se razlikuju i osim zdravog razuma nema jednog obrasca koji je za sve dobar.
jednostavno neke stvari u praksi ne donesu željene rezultate već sasvim suprotne.

zdrav razum ti kaže da nećeš dijete pustiti da plače, a isto tako ti kaže da ćeš radi svojih kosti (koje bole nakon 9 mj trudnoće i par mjeseci dojenja u neprirodnom položaju) i boljeg sna probati dijete prebaciti u njegov krevetić. ako prođe prođe, ako ne, tražiš sljedeću soluciju, samo da ne plače i da se barem naspavaš.
što god na kraju upalilo samo po sebi ne utječe na djetetov psihički razvoj.

roditeljstvo se ne bazira samo na intuiciji, kreneš od nje i metodom pokušaja i pogrešaka u interakciji sa djetetom oblikuješ svoj osobni stil. za to dijete. pa rodiš drugo i pola toga što si sa prvim radila postane neprimjenjivo. ali se manje sekiraš, manje tražiš odgovore u knjigama, a više opušteno živiš iz dana u dan.
i što god izabereš nije idealno. ne samo za druge, već ni za vas, izabrana metoda je trenutno najbolja moguća, kompromis kao sve u životu.

[marcella89]

hvala ti eli lijepo si to napisala i ako ikada budem pisala knjigu o odgoju stavit ću tvoj post kao uvod u biti me to i zanimalo,mislim da je i moje stajalište tu negdje-pronaći balans

[nevenera]

kao i arkani- tema mi je zanimljiva. čitala sam o tome. i meni bi pasalo da ima neki problem pa da se diskutira.

[marcella89]

evo jedan konkretan primjer-moja susjeda ima sina od 6 godina s kojim joj,kako ona kaže "nije ni malo lako",maloprije sam ih srela ispred ulaza i mali dečko joj je govorio;mama ti si vištica,ti si glupa itd ona njemu:nemoj samnom razgovarati tako,prilipit ću ti jednu...kasnije sam otišla pa nisam vidjela nastavak ali mislim da ga je udarila jer to obično radi kada smatra da joj stvari izmiču kontroli.udara ga na jedan ružan način-po licu kada god izgubi živce.ok,mali je hiperaktivan,nikad ne staje,teško se koncentrira,traži puno pažnje..ali meni bude uvijek žao kada ga udari tako po licu onda se on umiri do neke slijedeće situacije kada je scenarij isti.nas par iz susjedstva smo joj pokušali objasniti da je efekt udarca nikakav,da tako rješi samo trenutnu svoju frustraciju,da mu šalje pogrešnu poruku da je nasilje rješenje za probleme,da je u redu tući slabijega itd međutim ona kaže-šta vi filozofirate znam ja najbolje kako ću s njime vi odgajajte svoju dicu kada ih budete imale itd itd
mislim da se udarana djeca osjećaju poniženo i bespomoćno i da udarac ne šalje nikakvu dublju poruku od one koja ih uči da idući put bolje sakriju svoje "negativno" ponašanje da ne budu uhvaćena i kažnjena.ja neznam svoju susjedu i njene okolnosti dovoljno da mogu davati neke ocjene samo vidim što i drugi,pa evo...ako je i bilo govora o ovim temama sigurno ima netko tko će htjeti nešto reći na ovu temu iz tuđeg ili vlastitog iskustva.za mene je udaranje neprihvatljivo,kontraefektno i najlošiji "obračun" s lošim postupcima.

[Krumpirić]

iako se u svemu što si napisala slažem s tobom, roditeljstvo je puno puno teže nego pišu gospon i gospođa Sears

Mi zapravo ne udaramo djecu, bebu ne puštamo da plače nikad, razgovaramo s njima ko s ljudima, poštujemo ih, ne pričamo ko sa robovima i nikad ne ponižavamo, ne zapovijedamo, ne urlamo, ako ne izgubimo nerve , spavaju s nama-spava nas četvero na metaršezdeset, nosamo ih (tj.nosamo malo dijete, jel, veliko samo ako je baš kriza ), mazimo i pazimo, i opet naglašavam-poštujemo..ali ali u tom nekom procesu pokušavamo ne nestati ko ljudi-i postati samo uberroditelji (mada sam ja u nekom trenu zaglibila i u teoriji i u praksi, što je bilo očigledno i ovdje na forumu, pokušavajući postati baš ovo gore)

to uberroditeljstvo ili hiperroditeljstvo je malo proizašlo iz promoviranja APa, a s time se nebi složio npr. jako popularni Juul (ne Jole)-dijete nije sretno ako je centar obitelji-ono je sretno ako je njen dio. Ako je sve u obitelji okrenuto djeci, ona osjećaju pritisak-strašan pritisak.
To je druga krajnost ovog primjera koji spominješ..

dvije su krajnosti-kad se čitav svijet okreće oko djeteta i kad se amabaš ništa ne okreće oko djeteta, skužila sam u svojih malih 4.5god iskustva da je istina-out there -negdje u sredini.
I da je sve najbolje što sam napravila-baš ono što sam ja svim srcem osjećala-ispravnim.
Kad sam provodila AP-npr. nosila dijete-a više nisam imala snage, volje, nisam MOGLA, kad sam spavala s djetetom, a već su mi trebali voltareni za kičmu-osjetila sam da to nije to-da to nije ispravno roditeljstvo. DA prelazim svoje granice i da nitko neće profitirati...

A opet-mislim da je i noga u dupe korak naprijed-a AP je noga u dupe-prejak korak, prežestoka teorija-al odličan način da se ljudi potaknu da se okrenu potrebama djeteta...

[marcella89]

slažem se krumpirić,iako juul vrlo lijepo ističe potrebu da se dijete osamostaljuje na njegovoj dobi blizak način koliko je važno odgajati dijete kao budućeg člana veće zajednice sposobnog za empatiju,uklapanje,poštivanje drugih i njihovih potreba

[Plusic]

Mislim da ona studira psihologiju i ovako skuplja materijale za sručni rad.

ovo mi zvuci vrlo lako moguce.
ovako postavljena tema, ovaj hladni pristup iz knjiga je ono sto me odbija od ove teme.

[Anika30]

Marcela studira psihologiju i pravo što je i navela na predstavljanju.
http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopic.php?f=55&t=54340



Ja također zastupam odgoj negdje po sredini, samo je ponekad teško pogodit u sridu .

Smatram da je dijete punopravan član, ali ne i ravnopravan sa roditeljem u donošenju odluka. Naše je da postavimo granice, a dječje je da ih pokušaju rastegnit. I držim se one koliko se daješ toliko možeš i zahtjevat.

I kako Eli divno napiše:

roditeljstvo se ne bazira samo na intuiciji, kreneš od nje i metodom pokušaja i pogrešaka u interakciji sa djetetom oblikuješ svoj osobni stil. za to dijete. pa rodiš drugo i pola toga što si sa prvim radila postane neprimjenjivo. ali se manje sekiraš, manje tražiš odgovore u knjigama, a više opušteno živiš iz dana u dan.
i što god izabereš nije idealno. ne samo za druge, već ni za vas, izabrana metoda je trenutno najbolja moguća, kompromis kao sve u životu.

X


Ja nisam primjetila da je ton sa visoka, niti mi smetaju motivi uvodnog posta

[franika]

Gle, ko mama njih troje samo ti ovak mogu reci:

Sa prvim znas svu teoriju napamet (izucila si ju u onih 9mj trudnoce) vec i prije nego se beba rodi a zatim ti prosviraju i zivci i mozak jer u praksi ne uspjes ostvariti skoro pa nista nista od te silne teorije
Sa drugim si reducirala svoja znaja iz teorije, dodala malo "zivotnog" iskustva stecenom u krvi i znoju sa onim prvim pa si nekak u fazi da zapravo svu onu teoriju primjenjujes "u svom stilu" uz naravno podosta odskakanja od iste (al se jos ipak grizes zbog toga)
a sa trecim vise ni ne znas di su ti se zagubile sve te silne knjige, al ti se zbog toga ionak zivo fucka....

[Crvena]

Istraživanjima,koja između ostalog sadrže i skeniranja dječijeg mozga,došlo se do čitavog niza revolucionarnih zaključaka koji su dali AP-u vjetar u leđa,primjerice:spavanje s roditeljima u istom krevetu djeci daje veće šanse da se razviju u smirene i zdrave odrasle ljude.

Ja ću samo o zajedničkom spavanju, makar bilo OT: malac je jučer popodne zaspao na krevetu između MMa (krepan iz dežurstva) i mene (virozne i poražene u borbi da ga uspavam na bilo koji drugi način). Sat vremena kasnije probudio nas je zvuk udarca glavom o parket nakon kojeg je slijedila vriska kakvu još nismo čuli - jednostavno zato jer nam još nikad u proteklih 13,5 mjeseci nije pao s nečega na glavu.
Ovo je bio prvi put da je zaspao s nama, inače je uvijek preuzbuđen veličinom kreveta i zavlačenjem pod pokrivač (ku-kuc!) pa se još i razbudi. Kad je umoran voli leći u svoj krevet - to vrijedi za večernje spavanje, ali po danu uvijek ima "pametnija posla" nego odspavati, pa nas je to i dovelo do ovog pada.
Što se mene tiče, ja mu do daljnjega uskraćujem veću šansu "da se razvije u smirenog i zdravog odraslog čovjeka" - barem dok ne nauči sam sići s kreveta! Ovako svi mirnije spavamo, svako u svom krevetu...
A o roditeljstvu - mislim da nema knjige iz koje ga možeš naučiti. To je kao da učiš skijati ili voziti auto iz knjige. To što se o nečem "sve više priča" ne znači da drži vodu. Tako se pričalo o apsolutnim prednostima adaptiranog mlijeka prema dojenju, pa onda o umotavanju dojenčeta u "štrucu", pa o isključivom spavanju na trbuhu, pa o ne-štetnosti nekih lijekova za plod, pa o divoti hodalica, pa o krutim cipelicama za prve korake,.... Iskreno, ide mi na živce kad se o povratku na ono iskonsko - praćenje vlastitog zdravog instinkta - priča kao o revolucionarnoj metodi.
Kao kad nam je jedna američka profesorica na predavanju o profesionalnoj komunikaciji na postdiplomskom ispričala svoju revolucionarnu teoriju koja izvrsno radi i u praksi - zaposlenike su sakupili oko stola i dali im kavu , a - zamislite - ljudi počeli komunicirati sami od sebe! To toliko dobro funkcionira da nam se pohvalila da se neke nove uredske zgrade grade s većim kuhinjama u kojima ljudi mogu popiti kavu i komunicirati
Odo' ja svjetlosnim godinama OT...

[thinkPINK]

Marcela ne kuzim ti primjer u kontekstu teme. Ali no...
Opcenito me ljute pametovanja roditeljima po cesti. Nemojte tako trebate ovako i slicno.
Iz aviona je jasno da mama o kojoj pricas ima neadekvatne roditeljske postupke. Ali sto joj to na cesto treba govoriti studentica psihologije?! Ma zna ona to i sama samo nema pojma sto da radi. Lako je reci sto je lose i sto ne treba, puno je teze reci sto umjesto toga i kako. Takvim dijeljenjem savjeta po cesti koje je meni "pametovanje" samo stvaras otpor prema bilo kakvoj promjeni.

Nego meni je cijela ova tema suplja, nezivotna. I ne zato sto nema primjera i vlastitih iskustava nego taj teorijski, rigidan pristup necemu kao sto je roditeljstvo mi nikad nece sjesti. Nema idealne teorije, nema teorije za sve. Svatko ima svoju teoriju koja je splet iskustva ali ajde i znanja. I otuda uzmem malo ovo, otamo malo ono, naucim na svom/tudem primjeru jos nesto i tako to ide u zivotu.

Ovakve rasprave su mi za seminar. Referenca jedna druga, istrazivanje ovo ono, statisticki znacajno, uzorak ovakav onakav. Lijpo prucena literatura i to je to.
Ali kad nakon fakulteta krenes u stvaran zivot stvari su vise sive a sve manje crno bijele. To ti ja o svom iskustvu

[marcella89]

hvala svima koji su napisali svoje osvrte,makar oni sadržavali i malo cinizma,uvijek mi je drago čuti(pročitati) svačije različito mišljenje.
to što ja studiram psihologiju i što sam postavila temu kao neiskusna u praksi i htjela čuti vas koji ste roditelji i imate pravu životnu praksu u odgoju i sigurno imate kompletnije i dublje utiske o temi ne smatram uopće negativnim i nikako nemogu naći razlog zašto se nekolicina nabrusila(rigidan pristup???hladan pristup?promašen primjer?)bilo bi super kada bi svi rekli svoja različita mišljenja bez tog podbadanja koje je kod nekih vrlo prisutno i nekih osobnih zamjerki.mislim,žena živi kraj mene nekoliko godina njezin sin svrati ponekad k meni na kolače,voli doći i vrlo je komunikativan i ja apsolutno ništa nisam vidjela loše u tome da njegovoj majci na jedan kulturan i distanciran način kažem da bi od drugačijeg postupanja imala više učinka.to nije s aspekta psihologije nego s ljudskog,pa to bi zaključio svatko tko koristi mozak bio student psihologije,trgovac ili ekonomist.
hvala svima koji ne pljujuju po načinu pisanja i ne traže neke nepostojeće negativnosti u običnom forumskom pisanju jer mi je to i nepotrebno.

[eli]

međutim ona kaže-šta vi filozofirate znam ja najbolje kako ću s njime vi odgajajte svoju dicu kada ih budete imale itd itd

očito niste dovoljno bliske da bi ona od tebe tražila savjet, a niti da ga ti sama nudiš.

jedino što možeš reći joj na ležeran način "kad te toliko razljuti dovedi ga meni da ti malo predahneš, ja da se ispraksiram, a i njemu će dobro doći malo promijeniti okolinu. djeca obično manje bliske ljude bolje slušaju."

[thinkPINK]

Ja sam ti napisala samo sto mislim o teorijama.
A sto se tice savjeta, ako ne pitaju ne dajem. Nema smisla. Bolje od savjeta je svakako ponuditi nesto konkretno poput ovog sto ti pise eli.
I svatko je ekspert za svoj problem. Nitko drugi nije veci ekspert za tudi problem. To ne treba nikad zaboraviti.

[marcella89]

think pink,donekle se i slažem s tobom,samo reci ti meni kako bi ti odreagirala na mom mjestu u datoj situaciji?tuče ga,efekta nema,a želiš malom dobro

[thinkPINK]

Zeli njemu i mama dobro, i vise nego ti. Rekla sam ti, ovisno o tome koliko ste bliske, ponudila bi nesto konkretno. Isto tako nedirektni pristup ti je uvijek puno efikasniji. Ja u nekim situacijama s bliskim prijateljima odreagiram tako da komuniciram s djetetom, ne roditeljima. Al skakljivo ti je to uvijek...

[lastavica]

think pink,donekle se i slažem s tobom,samo reci ti meni kako bi ti odreagirala na mom mjestu u datoj situaciji?tuče ga,efekta nema,a želiš malom dobro

možda ovdje nađeš neke odgovore
http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopic.php?f=45&t=51940

[marcella89]

hvala na savjetu think pink,u pravu si.nezgodno je davati roditeljima savjete,svi to osobno doživljavaju..

[thinkPINK]

Kad i je osobno
Svi zele biti dobri roditelji...