thalia je napisao/la:gle, ne znam jel kod vas u ovom problem, ali mnogi roditelji čine grešku tako što pohvaljuju djecu kad naprave nešto što i nije tako uspješno.
ko da meni netko kaže da super izgledam u uskoj majici- karikiram, ali da skužiš. nisu bedasti i znaju da nešto nisu dobro napravili kad nisu.
u tome je velika greška i to zapravo ruši samopouzdanje, umjesto da ga jača.
Ne, na to baš pazimo, hvalimo ga kad nešto napravi dobro. Jedina iznimka je čitanje i pisanje jer mu to ne ide pa ga hvalim za svaki mali pomak.
ja ne znam kakve su njegove socijalne vještine, zato mi i je teško ovako pisati, gađam ko ćorava kokoš, a te socijalne vještine su izuzetno važne.
Loše, loše, totalno nerazvijene, sve zbog te njegove povučenosti/srama ili ne znam kako bi nazvala. Na to nas je upozorila Julija. Ona je rekla da je on kad dođe u školu blokiran strahom, i da uopće ne zna kako bi reagirao.
još nešto, jel ga možeš naučiti da se on sam izbori za to da ga učiteljica premjesti u prvu klupu, umjesto da ti to radiš umjesto njega?
Opet nula bodova, pokušavam to već godinama i nikako ne uspijeva, on jednostavno zablokira. Čak niti učiteljici ne pokaže informativku. Jedino da ga učiteljica direktno pita npr. da li nešto piše u informativki, e onda će ju pokazati.
jel imate psihologa u školi? da pitaš nju/njega?
Naravno da ne.
Kad se upozna s okolinom i kad ga okolina prihvati, postane skroz normalan, tako je bilo u vrtiću, kad je našao svoje mjesto, kad su ga svi prihvatili (nakon incidenta kojeg sam opet ja riješila) sve je bilo u redu, osjećao se dobro. istina, u vrtiću je bila jako dobra psihologinja koja je barem jednom tjedno dolazila u grupu promatrati djecu i raditi s njima. Škola je ipak džungla, nešto sasvim drugačije od vrtića i tu ne mogu očekivati takav tretman.
Nadam se da ćemo malo razviti to samopouzdanje na radionicama.
Ako imaš bilo kakav savjet, piši









zarada je drugi par rukava...
, a ne da je darovit).



