savjeti za svaki dan

[† zmijac]

trebam ih.
Naime od polaska u školu uvidjela sam da neke situacije nismo vježbali ( a trebali smo) jer nam se vjerovatno prije nisu činile toliko bitne u šalati problema sa kojima smo se borili.
E jedan od problema je oblačenje cipele i nedaj bože cipela sa žnirancima , a katastrofa je kad nam se okrene "jezik" pa to treba izravnati
i drugi problem je rukav koji nam se kod skidanja uvijek okrene- izvuče
Naime budući da junir pokušava sve odraditi kao klinci u školi kad se nešto od navedenog desi stvara mu nervozu i nezadovoljstvo i tek se onda nije u stanju "izvući"
Ja ponekad uletavam da pomognem , a drugi put kad imamo vremena i vidim da nije panika ostavim ga da se sam bori.
Doma naravno vježbamo
Ali dal imate neke trikove kako ste to uvježbali.?

p.s.
i više nemam ideja kako objasniti više- manje u matematici ?

[alexandra]

zmijac, sve što se može zaobići, zaobiđite. mislim, vježbajte vi doma žnirace, izvlačenje jezika i takve stvari, ali za školu, sve što jednostavnije - s. pretežno nosi salamon tenisice koje nemaju jezik, navlače se i imaju onu jednu trakicu koja se zategne, ali se i ne mora zategnut, ne mogu spast, imaš i one tene kao bez žniranaca gdje guma ispod jezika drži nogu i treća solucija je čičak. ne bi mu nepotrebno komplicirala i izazivala nervozu gdje stvarno ne treba.
rukavi jesu problematični možda da ga naučiš da čim skine jaknu izvuče i namjesti rukav da poslije nema problema. ili da zamoliš učiteljicu da mu to popravi kad skine jaknu.

za matematiku ne znam, moja kćer rastura trenutno do 100 sve operacije, a mama i tata su bogami tanki bez kalkulatora.

[martina mama]

potpisujem sandru. mi isto nosimo cipele na cicak, hlace bez dugmadi (kod nas se kaze na lastik), jakne s velikim patentom (ciferslusom, nikako dugmad). Kad smo ucili skidanje jakne, ucili smo na nacin da pri skidanju koristimo povlacenje dna rukava suprotnom rukom. Tako se rukav ne prevrne.

sto se tice matematike, muku mucimo sa zbrajanjem dvoznamenkastih brojeva. za sve nam treba pet puta vise vremena nego ostalima. marta stigne tek trecinu skolskog rada. ostalo, uz domaci treba odraditi doma. sve cesce mi se dogadja da upadnem u ocaj kad vidim da za sve to ona trosi gotovo svo slobodno vrijeme (ako izuzmemo ovo od slobodnih aktivnosti). ima li tu neki trik?

ma, ide njoj super sve skupa, ali ja konstantno osjecam knedlu u grlu jer nema dovoljno vremena za igru, druzenje. prvih sedam godina smo vjezbali da stane na noge. sad radimo da opstane medju ovima bez poteskoca. zvuci i jest uzaludna trka. ipak, u svemu tome je marta sretna i zadovoljna. njoj je normalno da svaki dan osim skole odradi bar tri, a cesce cetiri sata. meni to nije normalno i ja imam problema s prihvacanjem takvog nacina zivota. priznajem da sam svake godine i sve umornija.
da, danas je jedan od onih dana kad se ne dizemo sa stola. i dok ovo pisem, kreso je preuzeo asistenturu, a marta rjesava zadatke iz matematike. ne moram vam reci da smo poceli u jedan i trideset. ima li to smisla?

[† zmijac]

ima on cipele na čičak, po novom i čižmice , ali sa njegove 32 kg je već problem pronaći Ok cipele na čičak-(on uspije i kod tih jezik nagužvati) , a da ne velim hlače na gumicu.jakna je 50-50 nekad OK nekad manje-ovisi dal pogodi zatvarač
Jučer sam opet odjurila pronaći deblje trenirke u TL- njihove su duboke pa guza ne ispada kod čučanja.
Učiteljica pomaže kod oblačenja ali sa njih 20 htjela bi joj olakšati.
m mama "ima li to smisla " neznam ali znam da mi drugačije niti neznamo.pokušavamo da stigne i vježbati i igrati -za sad nam ide, i kolko god ga gledam ne vidim znakova umora i neraspoloženja a još i obožava ići u školu.
Neki dan sam se ulovila da crtamo na pločniku sa kredama , a ja vještica provjeravam dal zna ravne, zakrivljene i izlomljenje crte- nemam mira
I mi trebamo duplo više vremena za naučiti neke stvari, ali sve se svodi na to da ih prihvati kad ja uspijem pronaći način kak da mu ih objasnim-ukratko problem je u meni
Dobra je strana da nam učiteljica nikad ne daje zadaće preko vikenda i onda za viken rasturamo- dolazimo doma samo na kupanje.
i tak dalje dok me godine ne rasture- za sad me muči samo kičma

[alexandra]

zmijac, imaš u naturinu na čičak do broja 39 mislim, ili pogledaj ove salamon tenisice (prošle godine je imala i čizme koje su se isto samo navukle) stvarno su lijepe, imaju zimsku (baš su debele i tople) i ljetnu, rupičastu varijantu. ima ih u tl-u. ak hoćeš poslikam ti ih i smsam. te nemaju ni jezik.

mmama, nije normalno. to i ti znaš. i zato, da marta i svi kojima treba asistent da im pomogne i pogurne ih samo, imaju asistenta sve bi bilo puno, puno bolje i lakše, a vi bi normalnije živjeli. ne smijem psovat. stoga živjela naša država.

[Lotta]

drage moje, ja vam skidam kapu..
mi smo tek na ovom sto martina mama pise, prvih 5 god nam sad prolazi da ga postavimo kolko tolko na noge, a ostalo necu ni razmiusljati, al mislim da nas u najnajboljem slucaju ceka buducnost slicna vasoj, tj cijele dane vjezbati stvari koju druga djeca usvoje dok kazes keks..

ali sve se svodi na to da ih prihvati kad ja uspijem pronaći način kak da mu ih objasnim-ukratko problem je u meni

hmm.. tu bi sad natasa bila zlata vrijedna..meni vec sad fali, jer nemam vise ideja za neke stvari..

i daj ne drami, nisi opet tak stara

[Tomijev i Larin tata]

A mi ucimo puzanje, 4,5 godina... 'ajde dobro... stici cemo mi vas, stici

[breg]

olakšati u svakom pogledu
nosimo cipele na čičak, ali znamo vezati, ali na šk. hodniku je to nemoguća misija
otkopčavamo hlače, al ne nosimo košulje u školu pogotovo kad je tjelesni
imamo običnu pernicu, lijepilo koristimo u stiku, geometriju radimo sa drvenim trokutima(moji stari, al se pokazali izvrsnim
rukopis izvježbali do savršenstva

zaboravila sam napisati da nam je likovno izražanje nije nešto, i na žalost prof ga u tome još više sputava, ali to je već sasvim druga tema

[alexandra]

til tata, svi smo mi tu manje više učili puzat, mjesecima naravno da ćete nas stići, skoro smo pa duplo stariji.

[martina mama]

hvala na podrsci. guramo mi dobro i dobro nam ide, ali nam za sve treba pet puta vise vremena. ma zapravo, ne znam. od svih roditelja iz rezreda, najbolja sam s jednom mamom ciji je djecak prosle godine bio na individualnom pristupu i uspio sve poloviti. za nju znam da je iskrena. malome ove godine ide bas za pet, ali i oni rade jako puno. i oni imaju ovakvih dana. manje nego mi, ali ih imaju.
da, ovo sto sandra kaze je da marta nema pravu podrsku u skolovanju. to je tocno, ali mi smo tu napravili sve sto smo mogli. i to marti nije dovoljno. uciteljica se silno trudi, ali ona nije carobnjak. sustav je takav, nakaradan i od djece trazi puno. sve je super ako ti djetetu ide baz problema. ali nama s jos dodatnim utezima, zivot stvarno zna biti gorak.
mi smo s uciteljicom u stalnim pregovorima i dogovorima da marti malo olaksamo stvari. najbolje u svemu je sto marta to dosta dobro izdrzava. u momentu kad ona pocme odustajati, necu imati nikakve dileme i trazit cu skracenje programa. prije toga mislim da ima puno toga sto bi nam moglo olaksati, a nismo dobili.
asistentu se uopce ne nadam. mislim da ga marta nece dobiti, prema rezultatima koje postize, ona je daleko od djeteta kojemu je asistent nuzda.
ono sto mene iznutra grize je da smo joj u zelji da bude sto bolja (ovdje mislim od samog pocetka) oduzeli dobar komad zivota. ja u sebi ne mogu prelomiti to da smanjimo ritam po cijenu losijeg uspjeha, marta je takva da tu mogucnost potpuno iskljucuje. ne znam. ajde ona trka za stati na noge, ali ovo mi je potpuno suludo. na kraju ta djeca izlaze iz skola i ne znaju nista jer ih nitko nije ucio da razmisljaju, odvajaju bitno od nebitnoga. osjecam se ko idiot kad se trudimo uklopiti u taj idiotizam,a ne vidim opciju b. da, opcija b je da se jako trudimo da marta nauci engleski kako spada. mozda jednom smognemo snage za odlazak iz hr. samo ni vani ne cvatu ruze. pogotovo ako nemas dovoljno novaca za sve platiti.
eto, bas me ulovilo. odo ja u cetvrtak opet na primanja i pregovore.

[† zmijac]

m mama i svi to znamo i znamo da je forsiranje svladavanje gradiva bedasto ali....,naravno da nemamo plan za budućnost i naravno da neznamo kud nakon osnovne škole ( u kojoj god varijanti ju obavili )ali ja neznam drugačije i bolje;a da smo svi izgubili nešto u životu - jesmo .
Inače kolegica mi je sa klincem u Njemačkoj već godinama i oni se isto bore sa vjetrenjačama-u startu sa dvojezičnošću a onda sa dijagnozama.....
ja se spremam isto za četvrtak da uz učiteljicu ulovim i vjeroučiteljicu i iz engleskog da im objasnim da nek klinca uključe u nastavu ,nek ga pitaju pjesmice i izraze jer mi doma radimo i on dosta toga zna- više iz engleskog ,a za ovo drugo i ja učim -ali nek mu daju šansu da se pokaže i uživa

[martina mama]

danas sam razgovarala s uciteljicom i ukazala joj na to sto je marti u jucerasnjem domacem bilo tesko. slozile smo se da ubuduce zadatke s tablicama izoliramo i da rjesava samo jedan takav zadatak. ma, sreca da zena stvarno ima razumijevanja jer i ona i mi dnevno nailazimo na izazove u savladavanju gradiva, snalazenju u zadatcima.
inace, imamo mi problema u svim segemntima jer svaki predmet ukljucuje borbu sa stvaranjem struktura, a to je marti tesko. tako nam je pisanje sastava poseban izazov i na tome bas radimo. razumijevanje teksta nam je problem jer nam je tesko procitati tekst veci od pet redaka. ipak, napredujemo, uz puno rada i energije.
uciteljica je naucilqa sto marta moze, a sto ne moze pa ondje gdje joj treba pomoc, uskace ona ili martini kolege iz razreda. evo, danas su pisali razumijevanje teksta. stipan je marti pomogao procitati tekst, a odgovore je pisala sama. moram li vam reci da je to bila jedina petica u razredu? eto, iz dana u dan kubuirimo kako znamo. puno je izazova, ali sve je dobro dok je marti na usnama smjesak.

[MAJA Skopje]

Citam i neznam ni sama sta i kako da napisem a da ne zvucim konfuzno.
Jovan je tek 2 razred. Cipele ne mogu na cicak nego iskljucivo na pertle. Jer tako se lepo stegne nogica i ne ide valgus gde treba da ide. Ove sa cickom su nekako presiroke i ne stoje mu dobro na nozi, u smislu da moze hodat kako treba. On nezna da veze svoje patike. Al se prosle godine snasao i zamolio nekog iz razreda da mu ih veze. Danas kad sam ga uzimala iz skole vidim skroz se otpertlale i rekoh jao dete pa jer ti vidis da su ti odvezane patike. On nije ni primetio mogao je da tresne komotno. Moze otkopcat pantalone i zakopcat na jedno dugme. Jako se trudi i oko skidanja jakne kad ulazi u skolu i kad izlazi ja mu pomazem . Mada vidim da vise voli sam i koliko moze uradi a za ostalo trazi pomoc. Sto se tice skolskog gradiva za sada kuc, kuc kuc i 100 puta kuc u drvo ide bolje nego sto smo ocekivali. Pogotovo za pisanjem slova i tekstova. Oni se sada u drugom razredu opismenuju i mogu reci da prati gradivo dobro. Matematiku jos uvjek smo na mnozestva i unije. Jos nisu poceli zbrajat. Lani su zbrajali do 10. Ove godine imaju zbrajanje do 20. Ono sto mene muci je ista situacija kao kod Marte, on zeli biti najbolji. Recimo imali su diktat, prvi u skoli i verovali ili ne iz celog razreda samo on nije imao ni jednu gresku. Jako se radovao, jako cak je i preterao. Ja sam mu rekla da ce doci i drugi diktat tezi i da nije strasno i da ima i po neku gresku. Desio se drugi i naravno 3 greske. Ipak je bio razocaran. Uciteljica je jako dobra i napisala mu je JOs malo pa odlicno! Samo da se on ne uvredi. Meni uopste nije bitno dali ce biti odlican i kakve ce rezultate postici , ali je njemu jako bitno i jako jako se trudi. I zao mi je sto je jako odgovoran, ja bih ipak da on bude mali nestashni djecak. Ali sa ovim tempom vjezbanja dobili smo male i odgovorne ljude.

[martina mama]

da, bas to sto govoris. polovina ih nauci da od malena imaju odgovoran odnos prema radu, da cijene uspjeh.
nosenje s neuspjehom je tesko za svako dijete, ali tu dosta ovisi i stav roditelja. ja nikad, ali bas nikad nisam pokazala ni najmanje nervoze vezano uz martine ocjene. stalno ponavljamo da je svaka ocjena dobra kad je posteno zaradjena. dakle, rad u prvom planu.
nikad ne pitam koliko su drugi dobili i vidim da se marta ne opterecuje tudjim ocjenama. nije ljubomorna kad drugi dobiju vise od nje. naravno da svaku peticu doceka s velikom radoscu. prosle godine se znala ljutiti na ocjene manje od pet, ali velim tu je nekako nas stav bio vazan. meni je sve super i nemam joj sto reci kad vidim da radi. njoj je to motiv da se uvijek trudi i da se ne nervira. vidim da u razredu ima roditelja koji dizu paniku oko ocjena manjih od pet. meni je to debilno i ja oko toga ne raspravljam s nikim. ako imam sto za reci, to kazem uciteljici. jedino oko cega smo bas vodili rasprave je da marta ne bude diskriminirana zbog onoga sto ne moze.

[Dory]

da, bas to sto govoris. polovina ih nauci da od malena imaju odgovoran odnos prema radu, da cijene uspjeh.
nosenje s neuspjehom je tesko za svako dijete, ali tu dosta ovisi i stav roditelja. ja nikad, ali bas nikad nisam pokazala ni najmanje nervoze vezano uz martine ocjene. stalno ponavljamo da je svaka ocjena dobra kad je posteno zaradjena. dakle, rad u prvom planu.
nikad ne pitam koliko su drugi dobili i vidim da se marta ne opterecuje tudjim ocjenama. nije ljubomorna kad drugi dobiju vise od nje. naravno da svaku peticu doceka s velikom radoscu. prosle godine se znala ljutiti na ocjene manje od pet, ali velim tu je nekako nas stav bio vazan. meni je sve super i nemam joj sto reci kad vidim da radi. njoj je to motiv da se uvijek trudi i da se ne nervira. vidim da u razredu ima roditelja koji dizu paniku oko ocjena manjih od pet. meni je to debilno i ja oko toga ne raspravljam s nikim. ako imam sto za reci, to kazem uciteljici. jedino oko cega smo bas vodili rasprave je da marta ne bude diskriminirana zbog onoga sto ne moze.

Ne mogu da ne napišem -BRAVO- za mene je to pravilan odnos prema djetetu, i školi i učenju i mnogi roditelji koji imaju potpuno zdravu djecu mogli bi puno iz naučiti iz ovih nekoliko rečeica. Nikad od svoje, a niti udomljene djece ne tražim super ocjene, bitnije mi je da se oni u školi osjećaju dobro, prihvaćeno i da im škola nije teret već mjesto gdje uz učenje stječu prijatelje, mjesto gdje se osjećaju dobrodošli.