Obs missed ab.

[bubsek]

mene je ovo jako rastuzilo i pogodilo...
jako mi je zao....

[nevenera]

odmori se sad i

Brzo će proći 3 mjeseca

[alenka]

Julija draga, stvarno mi je drago da si sve ovako hrabro podnjela, i imaš pravo na svemu što si rekla, a i brzo će 3mjeseca

[MALA2006]

[AA]

ljubavi

[Julija29]

[mahima]

Mislim na tebe

[veky32]

jul

zivio forum

ej drago mi je sto si ipak dobila anesteziju

[sjemenka]

Joj Julija, tek sam sad vidjela.
Žao mi je zbog gubitka, drago da je prošlo.

[Marin]

i ja sam tek sad vidjela.
samo da te zagrlim

[Julija29]

Hvala, hvala do neba.

Odbrojavam do marta - aprila, pa se nadam se opet druzimo

[timon]

Ja se nadam da smijem nastavit na ovoj temi, da ne otvaram novu s potpuno istim naslovom.
U petak 29.1. sam došla na dogovoreni pregled kod ginekologa (trudna 10+2), da mi uzme briseve i papu.
Nakon preglede dr. je rekao da mu sve izgleda OK i krenuo s ultrazvukom. Moja beba je izgleda sasvim dobro, (glavica, ruke, noge, mali prstići), ali srčane akcije nije bilo. Poslao me da se obučem, dao mi uputnicu da se hitno javim u bolnicu, i da usput odnesem briseve u Zavod za javno zdravstvo. Ja sam otišla u Petrovu jer tamo spadam po mjestu stanovanja. Nisu me htjeli primiti na hitnu već sam išla u trudničku, pa ponovo na ultrazvuk gdje je komentar bio samo "propalo" i u ponedeljak 1.2 ja sam bila u na kiretaži (dijagnoza retenirani pobačaj).
Dobila sam bolovanje 7 dana i u ponedeljak bi se trebala vratiti na posao. Juče je MM išao mom doktoru po uputnicu za bolnički ultrazvuk i htio me naručiti na pregled prije nego se vratim na posao, ali nisu me htjeli primiti već da se javim poslije prve menstruacije.
Ja se mislim naručtii na pregled privatno.

Dosta me boli stomak i sad mi izgleda nemoguće da ću u ponedeljak biti na poslu.
Problem mi je i što se osjećam stvarno loše. MM moju kiretažu zove "neispunjena očekivanja", u smislu trebali smo krajem kolovoza dobiti bebu, a sad će se to samo odgoditi i poludi kad ja kažem da mi je dijete umrlo i da mi je stvarno teško. Navodno nikako ne smijem reći da mi je dijete umrlo jer nisam ni rodila.
i ostali mi govore da bi se trebala smiriti (to je bila mala trudnoća, beba sigurno ne bi ni preživjela pa bi ti poslije bili puno gore, imaš već dvoje djece pa moraš biti jaka, ima i gorih stvari u životu, to su samo hormoni). Dobro ima i nekih koji kažu žao nam je što ti se to desilo i to mi sad stvarno puno znači.
Moje pitanje je: Imam li ja po nekoj osnovi pravo duže ostati na bolovanju i kako da to pravo ostvarim?
Muči me i što smo iduću nedelju kumovi na krštenju i što nitko ne želi ni pomisliti odgoditi to krštenje već me uvjeravaju kako ću ja do tada sigurno biti super

[MON]

Uh timon, baš mi je žao

Ima nas puno ovdje koji smo, na žalost, prošli kroz isto...Ja sam zadnji put prošla u svibnju 2008...u 9 tjednu trudnoće.

Okolina se brani na svoj način. I njima je teško, pa misle ako se prave da se ništa strašno nije dogodilo, onda će to proći s manje boli.

No ti se očito ne osjećaš dobro. Imaš svakako pravo tražiti duže bolovanje, ali ne znači hoće li ti ga i odobriti. Uobičajno je da se ultrazvuk i pregled rade nakon prve menstruacije, ali ako te boli i krvariš, možeš tražiti da te pregledaju i prije. Imaš temperaturu?

Svatko od nas to iskustvo prolazi na svoj način...ja sam otišla raditi svega par dana nakon kiretaže, unatoč povremenim bolovima...jednostavno, nisam mogla sjediti/ležati doma...

I puno su mi pomogle cure na Neplodnosti...evo, tu su linkovi:

viewforum.php?f=33

viewtopic.php?f=33&t=46595

piši nam draga, slobodno se žali, viči, plači...tu smo da te tješimo i da ti pomognemo

[timon]

MON hvala na odgovoru, ja mislim da moj fizički oporavak zasad ide OK, krvarim dosta , imam temperaturu 37,2 ali znam da nisam slučaj za hitnu. Od terapije pijem Hiramicin 2x1.
Moj posao je terenski (projektiram dalekovode), radim sa dosta ljudi i stvarno moram biti 100% u poslu ( i ja to zapravo volim)
Ja sam u subotu išla raditi jer je bio kraj mjeseca i hrpa toga za završtit prije nego odem na bolovanje i bilo mi je super jer sam u kancelariji sama, ne moram se nigdje voziti.., ali običnim radnim danom to je puno više trčanja, stresa, ali ako nemam izbora...

[MON]

Svakako otiđi doktoru...ma možeš i svom općem i reci kako si. Možda sam naivka, ali zaista mislim da ti nitko neće u ovim okolnostima osporiti još bolovanja...

edit: krivo sam napisala , pa sad ispravljam

[eli]

što se ginekološke strane tiče, nema osnove da ti produže bolovanje, ali liječnik opće prakse će ti vjerojatno produžiti zbog psihičkog stanja, da ti se šok malo slegne. nisam čula da su neku ženu u tvojoj situaciji odbili.

[Marin]

Timon, dobit ćeš još bolovanja na temelju psihičkog stanja. Ni ja ni sam čula da su nekog odbili. Ja sam isto prošla u 12tt. Vratila sam se odmah na posao. Svi smo različiti i drugačije se nosimo s tugom. Mene je isto strašno nerviralo kad bi oni oko mene bez imalo takta govorili da je trudnoća mala , pa čak sam i čučla da to još i nije bilo dijete..... Dal ljudi stvarno ne razumiju i zašto meni nije jasno. Odtuguj, sama znaš kako se najbolje boriti s tugom i uzmi si vremena koliko ti treba. Meni je melem za dušu bio moj sin. Isto popodne kad sam došla doma sjela sam s njim na pod i cijelo popodne se igrala s njim.....
Ako nas zatrebaš, tu smo

[jogobela]

Draga Timon,potpuno te razumijem i jeko mi je žao što ti se to dogodilo.
I ja sam to nažalost prošla...nedavno...U 11 tt sam išla na pregled,beba se prestala razvijati i nije bilo otkucaja srca...katastrofa,svijet mi se srušio...Sljedeći dan sam već bila u bolnici na kiretaži.Osjećaj je grozan i znam kroz što prolaziš.
Ja sam bila na kiretaži 14.1. i evo još sam na bolovanju.Koliko sam ja malo proučavala,po HZZOu imamo pravo biti na bolovanju 14 dana.Ja sam tako nekako i krvarila,15tak dana, i nikako se ni psihički nisam osjećala spremnom da idem radit.Radim s djecom i moram na poslu dati 100%.Doktorica opće prakse ni ginekologica mi nisu radile nikakve probleme što se tiče bolovanja,ja sam rekla da nisam još spremna i da idem radit 15.2. s čim su se one i složile.Čak mi moja ginekologica predlaže da budem još na bolovanju,dok ne dobijem sljedeću menstruaciju,ali neću,nekako mislim da će mi je još 10tak doma dana biti dovoljno...

[nevenera]

timon

[boysmama]

timon, draga, i ja sam to jednom prošla i vratila se odmah na posao jer sam morala, ali mi nije bilo dobro u srcu, što se, nažalost, odrazilo nepovoljno na radnu okolinu... teško je komunicirati s ljudima kao da se ništa nije desilo, a tvoj privatni svijet se negdje unutra urušio, još je meni bilo koma jer sam morala lagati o prirodi hospitalizacije i bolovanja radi ugovora koji je tad bio na određeno i izričitog usmenog opozorenja da ne smijem zatrudniti, tako da sam diši prodala priču o nekom polipu koji je prokrvario, ma užas...

ono što sam htjela reći je da svakako probaš dobiti to produženo bolovanje od svoje doce ako se ti ne osjećaš iznutra dobro jer ne možeš takva funkcionirati među ljudima... znam po sebi

[timon]

Hvala Vam svima na odgovorima.
Danas popodne idem doktorici i nadam se da će mi odobriti da barem još tjedan dana ostanem doma.
Bezuspješno si pokušavam naći psihologa, kojem bi otišla na razgovor. Ne znam da li stvarno ne postoje privatne psihloške ordinacije ili ih ja samo nikako ne uspjevam naći.
Tražim i način da se nekako oprostim od bebe. Mislila sam kod bake u vrtu posaditi neko drvo, ali MM kaže da to nikako nije dobra ideja.

Moja mlađa curica ima konjutivitis pa smo ovaj tjedan zajedno doma, ja se stvarno trudim, ali se ne mogu prepustiti igri.. Ona je osjećajna i bistra curica pa mi je juče rekla kako ja od kad više nema bebe gledam unutra, a ne van i to je baš ono kako se ja i osjećam. Stalno se propitujem kako sam si ja to "zabrijala" da je sve super i stvarno se odlično osjećala u trudnoći..

[MON]

Tražim i način da se nekako oprostim od bebe. Mislila sam kod bake u vrtu posaditi neko drvo, ali MM kaže da to nikako nije dobra ideja.

Što kaže, zašto to njemu nije dobra ideja?

Pretpostavljam da on to prolazi na drugi način...potiskivanjem, raznim racionalizacijama...očito mu se tako lakše nositi s tim. No probaj mu objasniti što to tebi znači...

[timon]

"Što kaže, zašto to njemu nije dobra ideja?"

Nije baš rekao da to nije dobra ideja već "totalna idijotarija"
kako se MM nosi sa svim - za njega je s kiretažom koja je OK prošla priča završena.
Točka.
Idemo dalje.
Nema razgovora kad su ionako potpuno besmisleni i ne mogu ništa riješiti.

[angel]

timon,zaista mi je žao što prolaziš to teško razdoblje.
Kao što MON kaže tvoj muž posve dugačije pokazuje osjećaje,odnosno potiskuje ih.Svak to prolazi na neki svoj način.Pričaj s njim,neka zna kako se osjećaš,uradi ono što ti srce kaže.Naravno da život teče dalje ali nije baš lako preći preko toga,nađi si način da bi se bolje osjećala.
Ako imaš neku prijateljicu ili osobu koja je prošla slično pričaj s njom,otvori joj dušu,isplači se.A i mi smo tu da te saslušamo,utješimo...

[smarija]

timon ne zelim da te uvrijedim i ja sam prosla spontani+kiretazu prije nesto manje od mjesec dana trudnoca je bila 7+4.jeste mi bilo tesko ali nikako ne mogu da dozvolim da me to zaustavi da nastavim dalje sa svojim zivotom a pogotovo sa novim pokusajem za koji jedva cekam.moja prica krece ovako 7 godina sam u braku bebe nema pa nema pa nikako da covjek shvati da ipak postoji problem.pa kad smo i to napokon shvatili mm i ja krecemo u borbu za bebacem spremanje za inseminaciju razni nalazi + terapije....prva inseminacija nula bodova slijedi sok,plac,tuga itd.....ponovo oporavak pa druga inseminacija koja nam je dala i pozitivan rezultat,niko sretniji od nas dvoje......pa opet sok spontani sreca nas nije dugo drzala....ne kazem da mi bilo sta moze zamijeniti ovu nerodjenu bebicu jer ne moze ali ti bar imas utjehu jer vec si postala majka i imas dijete.

[MON]

smarija, dobro nam došla

vidim da si borbena, i nadam se da ćeš uskoro doživjeti svoju veliku sreću

ne zna jesi li već svratila na Neplodnost...tu smo i tužni i sretni, i možeš naći puno dobrih savjeta, podijeliti svoja iskustva viewforum.php?f=33

a timon možda treba samo malo više vremena...i ona je borac

[thalia]

Tražim i način da se nekako oprostim od bebe.

jel bi ti pomoglo da napišeš pismo?
al napiši i "pošalji" ga.
nemoj ga zadržati doma i čitati ponovno. napiši i daj nekome da ga pošalje.

TM-u reci kako se osjećaš. makar ti se čini da te ne sluša i ne razumije.

i želim ti jednu što prije

[timon]

Smarija nisi me uvrijedila, ali si me jako povrijedila svojim postom. Žao mi je jer imam osjećaj da je tebe uvrijedilo kako ja "kukam" a imam već djecu. Ja mislim da ja tebe razumijem jer je i moja prva trudnoća završila kietažom u 7. tjednu i ja sam nakon toga što prije željela novu trudnoću i zdravu bebicu, šti i tebi od sveg srca želim.

MON i Thalia hvala Vam na razumjevanju.
Imam još jedno pitanje, u subotu mi je krenulo mlijeko (nigdje nisam vidjela da je netko pisao o tome), jako me bole grudi i nemam pojma što da sad radim? I da, doktorica mi nije dala duže bolovanje (bila je neka doktorica na zamjeni za moju i po med. sestri mi je poručila da imam pravo sedam dana bolovanja poslje pobačaja), ja sam još danas ostala doma da odem po PHD nalaz i možda mi naprave pregled u bolnici.

[MON]

Timon, ja znam da se strašno teško u ovoj situaciji svađati, ali "poruči" toj doktorici da te ne može otpilit a da te ne pogleda i sasluša!

E sad, za mlijeko ne znam...malo sad žurim, ali proguglat ću čim uhvatim vremena.

[smarija]

timon ne razumijem nisam te uvrijedila ali sam te povrijedila mojim postom,ne shvatam ali nije ni vazno.nisi ti mene uvrijedila kukanjem svi smo mi kroz isto prosli i ti i ja i masa njih i nikom nije lako i to je jako velika bol,cak sto vise mada to nije mjesto za ovu temu i moja majka je izgubila dijete sa 13 godina a meni je bilo 10 tako da vrlo dobro znam sta znaci ta bol,naucilo me u zivotu.napisala sam ti za tvoju djecu nisam ljubomorna jer imam osjecaj, bar sam ja tako shvatila iz tvog posta, da jako pate zbog svega sto se izdesavalo zbog toga sam ti rekla da imas njih, ti si njima potrebana kao sto su i oni tebi i da si sretna zena jer si imala tu cast osjetiti majscinstvo na svojoj kozi a mi mnoge ne i ne znamo da li cemo ili necemo nikad,tu je velika razlika.nemoj molim te da ovo shvatis kao raspravu jer nije ovo je cisto objasnjavanje.pozz