Kako pravilno učiti?

[corazon]

ja se uopće ne sjećam kako sam učila sve do faksa

pa i na faksu
užas, grozna sam i sve zaboravljam

u osnovnoj znam da sam učila povijest, bolje reći bubala (imali smo neku strašnu profesoricu)...

ja samo ne želim da mojim curama stil učenja bude "učimo s mamom"

[Imge]

jednoznacnog odgovora definitivno nema

ne radi se tu samo o razlicitim stilovima ucenja... naime, djeca su mali ljudi sa svim svojim individualnim karakteristikama i posebnostima po kojima se razlikuju od drugih. jedno ce dijete bez pol muke nauciti matematiku dok ce drugom za to trebati pol dana... netko ce vec na satu zapamtiti sve iz prirode i drustva, dok ce drugi za to potrositi ne znam koliko vremena jer ga to gradivo prvenstveno uopce ne zanima...

djeca se ne razlikuju samo po tome kako i na koji nacin shvacaju i uce - oni se razlikuju u motivaciji, afinitetima, interesu prema gradivu, u tome da li im nacin poucavanja u skoli i kasnijeg ucenja doma lezi ili ne lezi, da li su vizualni tipovi ili ne, u stavu roditelja prema ucenju... i pogotovo se djeca razlikuju u svojem predznanju i zivotnom iskustvu stecenom prije skole pa ce slijedom toga dijete koje je nesto iskustveno prozivjelo ili vidjelo sigurno lakse nauciti gradivo koje je s tim u svezi, etc, etc...

jer sve sto dijete radi jos od predskolske dobi zapravo je ulaganje u buducnost i svojevrsni uvod u kasnije skolovanje... i nama se stoput pokazalo da se svaki taj predskolski trud itekako kasnije vratio i naplatio (od banalnog igranja drustvenih igara, crtkaranja, listanja slikovnica, izleta, inzistiranja na rutini... ).

mogla bih unedogled... sve su to kockice koje na kraju oblikuju dijete i njegov stil i stav prema ucenju... zato i jednoznacnog odgovora nema...

[Urbana]

Prije nego sve procitam da se prvo osvrnem na ovo. Mentalne mape NISU izvrsne za svakoga. Neko dijete jako dobro kuzi mape i moze po njima raditi. Drugo dijete ne zna to napraviti. Osim toga za mentalnu mapu da bi ju se dobro napravilo, treba savrseno baratati gradivom tako da to po meni NIJE idealan nacin ucenja nego ponavljanja gradiva. Prelazak iz pasivnog u aktivno znanje.

Mape mogu odgovarati svakom uzrastu, samo ih treba prilagoditi.
Osim toga problem je ako ti djetetu ukazujes na mape, a u skoli se trazi linearno. E sad ako dete navikavas godinama na linearno, onda je sigurno tesko preci na mape.

Poenta i jeste u stavljanju akcenta na vizuelno pamcenje, povezivanje i asocijaciju i da je point da se neka losa navika da se uci linearno i time koristi samo leva polovina mozga.... (a sta ne koristis to i "zakrzlja", "zardja") zameni novom boljom koja koristi obadve polovine mozga.
Time se omogucava lakse pamce, a rad (ucenje) cini kreativnijim i zanimljiviji i pri tome se pruza laksa mogucnost updejtovanju.

Moram reci da sam knjigu i mape detaljno prosudirala i ustvari su me podsetile na par mojih profesora iz osnovne i srednje koji su imali dobra predavanja, gde sam sve na casu naucila upravo jer je sve bilo putem sema odnosno mapa.

Ja sam procitala i prostudirala Burzanovu knjigu "Moc djecjeg uma".

Evo jedne mape na temu muzika

http://i45.tinypic.com/2prbijd.jpg

[kimama1]

bome taj koji je učio po toj mentalnoj mapi dobit će jedinicu, fali mu dio podjele instrumenata a i to što je nacrtano je dijelom pogrešno

[Nana1971]

Ona uči na takav načn da 90 posto vremena potrosi na kreiranje vlastitih "knjiga" i onda joj je nakon izrade takve "knjige-skripte" dovoljno jos samo jednom ili dvaput pročitati ili prolistati i sve joj legne. valjda zato sto je puno gruntala dok je citala iz dva ili tri izvora, pa dok nacrta ili napise to u svoju verziju, ma fenomenalno. Vrlo rijedak nacin ucenja. Ti si sad druga osoba uz nju za koju znam da je tako učila. Uz to ima predivan, čitljiv rukopis

ja sam treca s tim da ponavljanje iz svoje skripte cak nije pravo citanje vec evociranje uspomene na pojedinu stranicu sto je dokaz da sam vizualni tip - kad mi zafali neka cinjenica povucem iz memorije sliku te teme, evociram smjestaj na stranici i "nađem" okolne cinjenice. S tim da se u mom slucaju nije radilo o stvarima koje su logicne, nego pravom bubanju (povezivanje djela, godina kad su izasla i autora recimo kompletnu francusku knjizevnost jednog razdoblja tipa 19. stoljece, a onda i tko je od kriticara kako reagirao na pojedini roman. Plus na kraju vlastite impresije o istom nakon sto si procitala 200 djela )

Sad kad smo vec razvukle ovu temu samo da primjetim da nisam sigurna kako moja kcer uci jer ja dolazim u kontakt s njenim ucenjem kad je vec naucila pa ju eventualno nesto pitam. Nacin kako je ona to memorirala bih morala prouciti da bih mogla reci da li je moja ili tatina nasljednica (skriboman cisti) ili neki mutant.

[skorpionka]

Sad kad smo vec razvukle ovu temu samo da primjetim da nisam sigurna kako moja kcer uci jer ja dolazim u kontakt s njenim ucenjem kad je vec naucila pa ju eventualno nesto pitam. Nacin kako je ona to memorirala bih morala prouciti da bih mogla reci da li je moja ili tatina nasljednica (skriboman cisti) ili neki mutant.

Sta te briga kako uči, kad je njen nacin za tebe kao roditelja najbolji način Tvoja kcer je san svakog roditelja što se učenja tiče, svi bi mi htjeli takvu djecu.
Al čuješ jel ponavlja na glas ili ne.

[Ina66]

Ona uči na takav načn da 90 posto vremena potrosi na kreiranje vlastitih "knjiga" i onda joj je nakon izrade takve "knjige-skripte" dovoljno jos samo jednom ili dvaput pročitati ili prolistati i sve joj legne. valjda zato sto je puno gruntala dok je citala iz dva ili tri izvora, pa dok nacrta ili napise to u svoju verziju, ma fenomenalno. Vrlo rijedak nacin ucenja. Ti si sad druga osoba uz nju za koju znam da je tako učila. Uz to ima predivan, čitljiv rukopis

ja sam ovaj tip
u predinformatičkom dobu sam pisala rukom skripta, naslove i podnaslove u bojama - imala sam neki svoj sistem i za mene je funkcionirao savršeno. za jedan kolegij na faksu (povijest Rima i Grčke) sam dobila tuđa skripta - nikakve koristi od toga jer je sistem bilježenja natuknica bio drugačiji od moga + prilično nečitak rukopis
kad smo se kompjuterizirali, skripta sam kucala, printala i uvezivala

u srednjoj školi sam učila čitajući u sebi i dumajući nakon toga - prepričavanje i čitanje na glas mi nikad nije leglo. jedino što sam učila naglas su riječi iz grčkog i latinskog jer sam ih s prijom učila u šetnji - jedna čita original, druga odgovara na hrvatskom

e da - moja kćer je još apsolutni početnik pa još ne mogu reći kako uči. složila bih se sa škorpi da je najbitnije ne nametati svoj stil

[sany]

isto pravljenje svojih skripti, obavezno koristenje vise boja, oznacavanje razno razno, zvjezdicama, crticama i sl.
Kako je Nana napisala sve bi to vizualno popamtila i znala di mi je sta
ovo sve na faxu
u osnovnoj se jedva sjecam kako sam ucila, oznacavala bi svakako
kad sam vidila knjige iz kojih uci prijatelj na pravu, nista, bas nista podvuceno, ni tockica ni crtica bilo mi je nevjerojatno da tako neko uci

i eto tako uci moj sin, cita, pa ispocetka opet cita i tako vise puta, samo vidim da mu to nije dovoljno, a ovo sta mu predlazemo ne prihvaca, ocito mu ne lezi prepisivanje i sl. bas ne znam sta bi mu rekla

[elizabeta]

Ne znam...ja ne volim oko načina učenja stvarat veliku filozofiju niti nešto suflirat djetetu
Uvjerena sam da su to pretjerano pridavanje važnosti mapama i inim novotarijama, više moderne brije nego stvarna potreba.
Jer mislim da to djeci dođe spontano, svako uči onako kako mu je najlakše.

Ja sam bila tip od podcrtavanja, nikad nisam imala čistu i netaknutu knjigu, na faxu sam voljela i ukratko sama skriptirati, kad se radilo o takvom tipu predmeta, gdje se podaci lako mogu izmiješati, a jednostavno ih MORAŠ zapamtiti onako kako piše.


A evo, moje dijete je posve drugačije.Kad ga nešto zanima, on je poput spužvice. Jedanput pročita ili čuje - sve zna.
Iznimno ga zanimaju povijest i geografija, iako je tek 4. razred pa ima samo prirodu.
Iz tih područja on samo pročita i nikad ne zaboravi...a onda još i dodatno gugla...jednostavno mu je to urođeno (valjda je na tatu)
Pamti i sve povjesne godine koje je naučio još prije godinu dana...pamti čak i kad se neki pisac rodio a kad umro.
A to ni ne mora znati.
Ali eto njemu je zabavno. Inače nije uopće ambiciozno dijete niti takmičarski duh, uči nešto jer mu se sviđa...jednako ga zabavljaju i pc igrice i istraživanje po google earthu
Neki dan je nacrtao napamet kartu Europe, iscrtao granice...ja nemam pojma da je on to učio!
Naprosto ga jako zanima, gledao je u to, i uz izvrsnu vizualnu memoriju - bez po muke zapamtio.

Lektiru - zapamti priču do u detalj...za gramatiku ima logiku...kao i za pisanje i izražajno čitanje

Što se tiče matematike - geometriju odmah skuži a i definicije pamti čim ih čuje.
Dok npr. tablicu množenja je nakon nekoliko mjeseci nekorištenja - zaboravio.
I tako neke stvari iz aritmetike...

Najviše mu je tlaka engleski, pa iako ima dobru memoriju, čini mi se da je to predmet za koji još nije otkrio najbolji način učenja, i jedino na tome moramo poraditi.
A možda ga još nije dovoljno zainteresirao...
I to ga moram ispitivati.

[patkica]

Ja sam isto radila svoje skripte. Ako bih i dobila super složene skripte, obavezno sam ih prepisivala - svojim rukopisom, svojim bojicama, markerima itd
Doduse, to je kod mene bilo zato sto sam tak imala dojam da strebam sve u s16, a zapravo sam samo prepisivala. Al je bio dobar sistem. Jer za prepisat nesto - jednom procitas, jednom ispises, to ti je vec dva puta da si prosao to. A nakon toga - kak kaze Nana - evociram uspomene
Moram priznat da nisam razmisljala o tome "kako ih naucit ucit", vise sam bila do ovog topika u kategoriji da mi je nacin Nanine kceri bio jedini koji sam ocekivala - jes naucio - jesam - dobro.
Nadam se da ce tako i biti.

[Krumpirić]

Meni je meditacija u NSBu bilo sjesti pored pravnica, hrpa flomastera različitih boja i samo izmjenjuju, koliko onda traje učenje? Meni se činilo totalno nesistematizirano to bojanje, samo šarenilo u knjizi, nikakve sheme ni mape...
jel zaista nekom taj princip funkcionirao?

[Adorabla]

Kima, malo od nas se stvarno sjeca pocetaka ucenja. Ja se isto uopce ne sjecam kako sam pocela uciti u petom razredu nego samo da sam jedno polugodiste popustila i da su starci bili ljuti i dobro me propitivali. Iskreno sam se iznervirala kad sam skuzila da moje dijete ne zna uciti i da cim se nadje pred malo kompleksnijim gradivo da se jednostavno blokira i ne zna sto sad i kako dalje.
Skorpi, ja uopce niti u jednom jedinom postu nisam napisala kako sam ja ucila, niti smatram da je to uopce vazno. Ja sam jedino pisala o tome kako ja osobno mislim da je dobro djeci ukazati kako da nauce uciti. Moje osobno iskustvo. Dopustas mi barem da imam u tom polju malo vise iskustva jerbo su mi djeca malo starija.
A napisala sam da svatko dijete razvija svoj slobodni stil ucenja i da je to ok. Problem je jedino kako ga USMJERITI, pokazati mu sto je vazno ili nevazno i kako da zapamti odredjeno gradivo. Ne govorimo o 1000 stranica nego o 10. Ja i dalje govorim o tome kako dijetetu pokazati, kako ga nauciti da uci, a ne kako mu nametnuti stil ucenja i zivljenja. Na glas - ta rijec je stavljena, ako malo bolje pogledas i procitas u kontekst ponavljanja gradiva i prva ju je upotrijebila Nana, a nakon toga ja sam potvrdila u smislu da djeca moraju nauciti prepricati gradivo. U prva 4. razreda to se od njih ne trazi. To se od njih trazi tek kasnije, a ako nikada nisu nista takvog radili naravno da dodje do ??? jer ne znaju kako se to radi i sto oni konkretno trebaju napraviti.
I naravno da je razlicit pristup ucenju matematike, fizike i povijesti. Ono sto sam ja osobno primijetila je da je klincima najgori prelaz u 5. razredu jer do 4.tog razreda od profesora, ucitelja odgovaraju na vrlo konkretna pitanja, a onda dodju u peti razred i profesor ih pita sto mi mozes reci o Moravskoj drzavi a ime lekicje je recimo bilo Ciril i Metod. Djeca se izgube. Mozes ih zato zvati glupima i ogranicenima ja ih ne smatram takvima nego ih smatram nesnalazljivima i zato mislim da im treba pomoci da se nauce snaci u takvim pitanjima.
Neki ce uciti na temelju mentalnih mapa; moja je isto u prva cetiri razreda ponavljala pomocu mentalnih mapa, ali onda dodje povijest ili kemija i tu mentalna mapa ne pomaze puno. Treba povezivati puno stvari i to ih treba nauciti, jer nazalost puno previse profesora to ne trazi od djece i onda djeca ostanu zabezeknuta na pitanje da im preprica sto sve zna o Indiji ili o alkoholu. I naravno ocjenjuje ne samo znanje iz knjige nego i opcu kulturu, povijest i sve ostalo. Osobno ja takve profesore izuzetno cijenim i zahvalna sam sto postoje. Smatram da su to najbolji profesori koji djecu mogu najvise nauciti, medjutim to je sasvim druga tema.

[Adorabla]

I ono opcenito sto sam primijetila kod djece je da ne znaju napisati niti referat. Referat pisu tako da doslovce prepisuju recenice koje su negdje nasli, umjesto da sve procitaju, nauce, sloze u glavi ili na papiru ili naglas ili s nogama na glavi (da mi se sad opet netko ne zakaci na ogranicavanje ) i zatim napisu esej.

[Adorabla]

OFFTOPIC

Meni je meditacija u NSBu bilo sjesti pored pravnica, hrpa flomastera različitih boja i samo izmjenjuju, koliko onda traje učenje? Meni se činilo totalno nesistematizirano to bojanje, samo šarenilo u knjizi, nikakve sheme ni mape...
jel zaista nekom taj princip funkcionirao?

meni je to isto bilo jako sam to voljela gledati, kako bojaju u sve boje. Ja nikada se nisam usudila kemijskom nesto napisati u knjigu, bilo me sram da cu unistiti knjigu

[Luantaro]

Meni je meditacija u NSBu bilo sjesti pored pravnica, hrpa flomastera različitih boja i samo izmjenjuju, koliko onda traje učenje? Meni se činilo totalno nesistematizirano to bojanje, samo šarenilo u knjizi, nikakve sheme ni mape...
jel zaista nekom taj princip funkcionirao?

ja i dan danas farbam
onim flomasterima markerima razčičith boja....bez toga ne mogu niš

nije me sram da ću uništiti knjigu ako je moja
valjda je meni namijenjena, ne?

naravno da nisam šarala u tuđe

[Luantaro]

e, da, slažem se s Adorablom u ovom njezinom podužem postu

[elizabeta]

je je..što šarenije to bolje.
a još sam i crtala po knjigama cvjetiće, srčeke, gluposti...

[folne]

bome taj koji je učio po toj mentalnoj mapi dobit će jedinicu, fali mu dio podjele instrumenata a i to što je nacrtano je dijelom pogrešno

za pogrešno OK, ali mislim da svrha mentalne mape nije shematski prikazati ono što smo mi nekad slagali u bilješke i nacrtati apsolutno sve. kako su meni objašnjene cilj je jednim detaljem potaknuti u glavi asocijaciju na cijelo poglavlje. npr. nacrtati maslačak, a on onda bude asocijacija za sve podatke u glavi koje imamo o proljeću. (možda nije najbolji primjer, al kužite me)

ako služe tome da umjesto pisanja bilješki isto gradivo u detalj nacrtaš, pa je oku ugodnije i ajmo reć zabavnije, ne vidim nikakve svrhe u njima.

[kimama1]

folne, ne kužim se u mentalne mape - ako moraš naučiti mjesece do siječnja do prosinca, jel ok da ti u mentalnoj mapi fale ožujak,travanj i listopad? ako je, jer onda ok. ako trebaš u mapi imati sve mjesece, onda ti džabe ona u kojoj pola fali

[folne]

nemam pojma Kima. kažem, ja sam shvatila da bi u mentalnim mapama trebali biti okidači koji osobu koja je radila mapu asociraju na pojmove, ne sve taksativno nabrojano. recimo baš te mjesece, u mentalnu mapu upišeš S4 i npr. to te asocira da u godini imaš 4 mjeseca na slovo S.

nešto kao što je Škorpi pisala za prijateljicu -njene skripte su bile sažetak svega iz više knjiga i bile su sigurno šture u odnosu na obujam gradiva koje je ona proučila da bi to sažela. znači prije crtanja same mentalne mape treba rada na gradivu, posložiti si to u glavi pa nacrtati jednu stvar koja onda povuče za sobom sve ono na što nas asocira.

možda sam ja krivo to doživjela, ali, ponavljam, ako su mentalne mape samo nova fora na koji način se rade bilješke, ne vidim nikakve svrhe u njima ili da nešto olakšavaju što proces učenja, što ponavljanja.

žao mi je jedino što više ne postoji stranica s mentalnim mapama koje su radili ljudi koji su na mentalne mape išli kod Marije Pavkov. e te su bile nešto za vidjeti. recimo ispit iz kirurgije na par listova. ako to zaista funkcionira sigurno je stvar vrijedna učenja/proučavanja.

[arthurica]

moje dijete svaki dan poslije škole dođe kući i zna se raspored......ručak-zadaća-malo igre-treninzi-kući-tuširanje-priče za opuštanje za laku noć i maženje......ne vidim potrebu zašto djetetu davat smjernice kako učiti.....mislim da je dovoljna navika pisanja zadaće pri kojoj mi zapamti sve a kada dođu viši razredi spontano će sam razviti svoju najefikasniju strategiju učenja kao što smo to radili svi......i sada piše zadaću potpuno sam a meni je donese samo na pregledavanje.....po meni je najvažnija uloga roditelja što više osamostalit dijete.....imam kolegicu koja mi kaže da s djetetom u prvom razredu sjedi po 2 sata za zadaćom......po meni je to mamina zadaća a ne djetetova......ne želim ulaziti u ničije odgojne metode ali kod nas se zna kada se igramo a kada učimo....moj zadatak je ići na posao a njegov je posao ići u školu i pisati zadaće.....naravno ako mu zapne da ću mu pomoći,ali to ne znači da ću radit naučnu fantastiku oko pisanja zadaće i učenja....

[folne]

arthurice, a što bi napravila da imaš dijete koje je u stanju u sobi zujati dva sata i ne napisati zadaću? da nikakvi dogovori i pregovori ne pale nego isključivo prisila?
ako odeš na generacijske topice naći ćeš zaista priličan broje djece koja jednostavno nisu zainteresirana, voljna u stanju / štogodhoćeš/ pisati zadaću na način koji ti opisuješ.

ista stvar mi je s dojenjem, prespavljivanjem cijele noći i XY tema na forumu. nisu majke djece s kojom ide sve po špagi bolje majke ili uspješnije odgajateljice, dosljednije,... ništa bolje od onih koje imaju, ajmo to lijepo nazvati "temperamentniju djecu", pa za sve moraju smisliti neki modus koji funkcionira kod njihovog djeteta pa bilo to i sjedenje dva sata s njim u sobi dok god tu istu zadaću mama nije sama napisala ili izdiktirala djetetu.

to će najbolje potvrditi majke s dvoje potpuno različite djece od kojih jedno je po špagi, ne znaš da ide u školu, a drugo totalna suprotnost kao što je opisivala Imge.

[arthurica]

[quote="folne"]arthurice, a što bi napravila da imaš dijete koje je u stanju u sobi zujati dva sata i ne napisati zadaću? da nikakvi dogovori i pregovori ne pale nego isključivo prisila?
ako odeš na generacijske topice naći ćeš zaista priličan broje djece koja jednostavno nisu zainteresirana, voljna u stanju / štogodhoćeš/ pisati zadaću na način koji ti opisuješ.

ista stvar mi je s dojenjem, prespavljivanjem cijele noći i XY tema na forumu. nisu majke djece s kojom ide sve po špagi bolje majke ili uspješnije odgajateljice, dosljednije,... ništa bolje od onih koje imaju, ajmo to lijepo nazvati "temperamentniju djecu", pa za sve moraju smisliti neki modus koji funkcionira kod njihovog djeteta pa bilo to i sjedenje dva sata s njim u sobi dok god tu istu zadaću mama nije sama napisala ili izdiktirala djetetu.

to će najbolje potvrditi majke s dvoje potpuno različite djece od kojih jedno je po špagi, ne znaš da ide u školu, a drugo totalna suprotnost kao što je opisivala Imge.[/quot
ja imam jako živahnog dječaka i to od smog rođenja,tj. dok je bio u trbuhu znala sam da će biti "veselo" .....nove situacije u životu su nam jako teške ali sva sreća da to traje kratko......ja sm svoje dijete "stisla" što se tiče škole samo prvih 10-ak dana i kada je vidio da mu neće pomoći ni suze ni moljenje ni apsolutno ništa čega bi se u tom trenutku dosjetio i da će naposlijetku biti kažnjen(neće ići na trning-koji mu je svetinja,ostati bez najdraže igračke na par dana....).problem je po meni više u (ne)dosljednosti roditelja što djetetu daje prostor za manipulaciju.....a ako bih i imala takvo neukrotivo i nezainteresirano dijete pustila bih ga da ode u školu bez domaćeg-na kraju krajeva nisu sva djeca ista kao što ti kažeš.....razgovarala bih u tom sl i s učiteljicom i vidjela da li ga ona može dodatno motivirati......na silu se ne postiže ništa jer djete koje silom uz pomoć roditelja piše domaći nikad neće biti samostalno i zasigurno neće ni zavoljeti nikakvu ponuđenu materiju......

[kimama1]

a ako bih i imala takvo neukrotivo i nezainteresirano dijete pustila bih ga da ode u školu bez domaćeg

i što kad bi zbog toga dobilo jedinicu i to ga ne bi dotaklo uopće?
kaznila bi ga neodlaskom na trening, pa bi trening bio motivacija za pisanje zadaće? a ako dijete nije zainteresirano za treninge nit ikakvu slobodnu aktivnost koja bi ga motivirala
ne vidim kako bi ga se moglo kazniti. ne dati mu jesti?
razmišljam samo, nemam takav problem al znam da ima takve djece...

isto tako ne možemo generalizirati oko angažmana roditelja vezano uz pisanje zadaće. jedno dijete većinom ode u sobu, napiše zadaću, rodtitelj pregleda i to je to. drugo gleda u zadatke, ne zna ih riješiti, ne razumije, pa traži pomoć roditelja.
onda roditelj objasni, pa pokušaju zajedno i tako sve dok zadaća ne bude napisana.

[Dory]

Mislim da nema jedinstvene formule kako učiti - svako dijete uči na svoj način ...recimo moja najstarija kćerka je imala sistem učenja kao što kaže arthurica...doma, zadaća, vježbanje..u prvom sam ju drilala sa zadacima, sjedila uz nju i vježbala, ali kasnije nikad nisam s njom imala nikakivh obveza osim da pregledam zadaće...bila je odlična učenica u cijeloj Oš.
Takav način sam nastojala prenjeti na svu djecu ali vidim da to nije tako jednostavno...imam jednog dečkića (4.r.) on je u stanju sjediti 3 sata pred knjigom, u potpunom otporu i ne pročitati niti jedan redak...kad se jako razljutim kažem mu da čita glasno...neće ni otvoriti usta...na satu je odsutan, nezainteresiran (osim za matematiku koja ga zanima). Čita bez razumijevanja (imam osjećaj da jednostavno čita slova, bez potrebe da razumije što je pročitao), čitanje lektire mu je ravno gotovo smrtnoj presudi - voli on slušati kad ja čitam (obično djeci uveče čitam i onda se on lijepo zavali i sluša) i tisuću puta mi se čini da je nepopravljiva lijenčina....izbriše već zaokruženu zadaću, mulja non stop što treba naučiti, neće razviti nikakvu metodu učenja ....kažem mu recimo za prirodu - uzmi papir, ispiši si sve važno, odgovori na pitanja koja su uz poglavlje koje učiš - on dođe za 5 min. i kaže - teta,(on je moje udomljeno dijete) sve znam! Naravno kad ga ispitam - ne zna gotovo ništa...jednostavno nema strpljenja učiti.
Komp - može cijeli dan provesti ispred njega, TV isto tako.Najgore je kad vidim da kazne ne funkcioniraju, on se pomiri jednostavno s kaznom, nađe si drugu zabavu i može biti mjesecima recimo bez kompa (nakon nekog vremena uopće neće ni pitati za njega - a obožava igrati igrice).Pravila su kod mene za svu djecu ista - dođu iz škole, ručaju i onda se radi zadaća i uči...kod nekih je to gotovo brzo i ima rezultata a evo kod ovog dečkića ne da nema rezultata ,ali taj rezultat je daleko od onoga što bih ja htjela za njega.

[Adorabla]

Mentalne mape su po meni iskljucivo nacin da svo znanje koje imas sistematiziras u glavi, znaci podsjetnik da odredjeno gradivo ne zaboravis plus provjera stvarnog aktivnog znanja. Nije isto kad ti nesto znas i kada ti nesto mozes samostalno reproducirati. Mentalna mapa je to objasnjavanje gradiva, trenutak kada ti je sve sjelo na svoje mjesto, potvrda da si sve shvatio. Dakle mentalna mapa po meni zamjenjuje ono "na glas" ili ono "prepricavanje". Dio je samostalnog ucenja, medjutim recimo korak iznad samog usvajanja znanja.

[Neda3kids]

Mentalna mapa je meni samo podsjetnik, trigger na ono što bi trebalo reć. Ključne riječi koje će potaknut moju memoriju, ili moje znanje da dođe do punog izražaja. Ništa drugo.
I meni, pričam o sebi, nije put kojim ću usvojit znanje.

[skorpionka]

Reci cu mu da procita tekst, izvuce na papir najvaznije pojmove, da za njih napise definicije i da onda na glas preprica cijelu lekicju.
I mislim da se svi slazemo da je to pocetak ucenja.

Osnovno oko cega se nismo slozili je da je prepričavanje na glas početak učenja. Znači ne pišeš o svom pristupu nego podrazumijevaš da se svi s time složimo NIje se složio onaj tko nikad nije počeo učiti na taj način.

Dopustas mi barem da imam u tom polju malo vise iskustva jerbo su mi djeca malo starija.

Čuj, nisu djeca jedino iskustvo s kojim raspolažemo. Ja sam pokušavala "naučiti učiti" mlađeg brata (kad bi vidila koliko truda moji roditelji ulažu u pomaganje njemu u višim razredima), 12 godina mlađu sestru, bratica, sestricnu. I zato znam da isti pristup ne vazi za sve niti ce biti efikasan svoj djeci. Moj način učenja se pokazao kao potpuno neefikasan za mog brata, itd...

Ono sto sam ja osobno primijetila je da je klincima najgori prelaz u 5. razredu jer do 4.tog razreda od profesora,

O ovome je Eli pisala i mislim da je dobro primjetila da je jedan od uzroka problema i velika razlika u udzbenicima. Moja kuma koja radi razrednu nastavu je tek u treunutku kad joj je vlastito dijete krenilo u peti razred skuzila tu ogromnu razliku u udzbenicima. I onda je odlučila da ce udzbenik iz prirode za 4. razred birati samo prema jednom kriteriju; što više teksta (zanemarila je sve dotadasnje kriterije koji su joj bili vazno kod odabira) a sve s ciljem da djeci olaksa prijelaz i 4. u 5. razred, da ih nauci da uz nekog teksta izvuku najvaznije jer ce se to od njih u petom razredu traziti.

Ne govorimo o 1000 stranica nego o 10.

Ako pažljivije pročitaš ovaj topik uočit ces da vecina ljudi zadrzava svoj način učenja i u kasnijim fazama školovanja. I Elinu opasku o tome kaoo određeni način učenja može biti ograničavajući faktor za usvajanje velikih količina gradiva u određenom roku, jednostavno zato što konzumira previše vremena.

[skorpionka]

arthurice, a što bi napravila da imaš dijete koje je u stanju u sobi zujati dva sata i ne napisati zadaću? da nikakvi dogovori i pregovori ne pale nego isključivo prisila?

Folne, ovakav je bio moj brat, primilo ga u 6. razredu, sredio se tek u 3. srednje. Mogao je gubiti sate i sate i ništa ne napraviti. S njime se jednostavno jedan period moralo sjediti i raditi zajedno s njim. Katastrofa za roditelje.

[Urbana]

bome taj koji je učio po toj mentalnoj mapi dobit će jedinicu, fali mu dio podjele instrumenata a i to što je nacrtano je dijelom pogrešno

Ova mapa na slici nije dovrsena, ali ono sto je uradjeno je tocno. Ako mislis da saksofon nije drveni instrument grdno se varas , a ovo drugo je blok-flauta. Tako da si tu totalno omanula.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Saksofon
Ovo nije univerzalni model mape, vec samo primer, svako sebi po svom "nacrta".

I ono opcenito sto sam primijetila kod djece je da ne znaju napisati niti referat. Referat pisu tako da doslovce prepisuju recenice koje su negdje nasli, umjesto da sve procitaju, nauce, sloze u glavi ili na papiru ili naglas ili s nogama na glavi (da mi se sad opet netko ne zakaci na ogranicavanje ) i zatim napisu esej.

Da to je tocno. Mi ovde smo imali prosle godine u II razredu jedan referat. Moja cura je to uradila izvrsno. Birali su sami temu ( preporuka je bila ono sto te interesuje, a neobicno je). Ona je odabrala da drzi predavanje o koalama, sve po semama potkrepljujuci sve slikom.
Nakon toga ( po njenoj ideji ) je svima podelila mali test za koje je pitanja sama sastavila ( 6 pitanja ) i bila je presrecna da je 80% dece dalo tacan odgovor na 5 pitanja. Rekla je :"Znaci mama da sam dobro odrzala predavanje".
Inace sama je rekla da je od desetak djece koliko ih se prijavilo samo njih troje odrzalo predavanje na nivou, a da su ostala predavanja bila smesna.
E sad sta hocu da ti kazem, da to nije slucaj samo kod nas, da je to manje vise svuda problem iako je ovdje metoda drugacija i vise se radi na toj prezentaciji ipak nije ni ovdje sjajno. Treba s djecom raditi i kuci, a to mnogi roditelji ne rade neki jer ne znaju, neki jer im se neda, a neki sto nece.

Stoga je mnogima linearni nacin ucenja i pamcenja jos uvek pristupacniji. Sjedi, otvori knjigu i uci