Ali ono što bih ja zaključila, je da to dijete ima previše materijalnog, te da je u tom smislu "razmaženo". Pod navodnicima, jer ne želim vrijeđati roditelje nego istaknuti problem koji ima to dijete: previše mu je dobro da bi to mogao cijeniti.
Mislim da je bi najpametnije zapravo bilo - ukinuti rođendansku proslavu
Zvuči drastično, ali bi možda djetetu dugoročno bilo bolje da nema ni rođendana, ni džeparca (osim minimalnog, npr za marendu), ni Svetog Nikole, Djeda Božičnjaka, Djeda Mraza, Isuseka i uskršnjeg zeca, a bake i tete bi trablo pretresati na vratima i poklone ritualno uništavati... Hehe :Grinch: I tako dok se ne počne radovati običnoj čokoladici Pretpostavljam da ipak nećete sve to učiniti, ali bilo bi dobro poduzeti bar nekoliko koraka u tom smjeru. Recimo, svima koji pitaju što mu donijeti za poklon, trebalo bi odgovoriti: ne treba ništa posebno, jer on zapravo sve ima, ako baš želite kupite nešto simbolično. Ja zapravo već sad to govorim kad me pitaju što da poklone mojoj kćeri.
). Kad se sjetim kako smo se ja i sestra veselile običnoj čokoladi, jele smo svaki dan po jednu kockicu (nema šanse da bih danas imala takvu razinu samosavladavanja!), ili kad bi nam stigao paket od tete za rođendan s kolačima i mandorlatom!... Zvučim kao stara baba 
a zamisli kako je tek malima,njima je to isto car,jer slavi se njihov dan i taj dan se dobivaju pokloni i gotovo 
samo knjige i drustvene igre su u opticaju i po meni je to sramotno,toliki novac je na te poklone potrosen i mi smo to u roku keksa odnijeli u garazu i zaboravili!!!!!
) svojoj djeci davala da izaberu poklone za svoje frendove. One izabiru, one poklanjaju i onda se i one vesele ako to taj drugi s veseljem prihvati. A kod narucivanja imam osjecaj samo da je materijalna forma zadovoljena. Nema emocija.
