Mi kao roditelji trebamo kod djeteta motivirati ambicioznost, samomotivaciju i odgovornost, ......
.................
I kako ce dijete uopce zavoliti neki predmet ako niti za jedan ne ulozi trud?
E bAš sam ovo htjela reći
Ima ona poslovica- "jedući se otvara apetit"
nije čudno da sva djeca neće pokazati odmah zainteresiranost za nešto. Moj je sto puta za nešto rekao da je glupo ali kad je u to "uronio" svidjelo mu se i tražio je još...Često je i kod odraslih tako - nešto ti se baš i ne da, npr. upisati magistrij ili doktorat, ali na kraju ti bude drago i još ti otvori nove upitnike, zanimanje raste...Djeca definitvno nisu zrela, i da ih pustiš mnoga bi ili otišla van, ili bi doma igrali igrice.Da ih pustimo da ne pišu zadaće iz predmeta koji im se ne sviđaju? A kod nas je 3 nedonešene zadaće - jedinica u imenik. Tako je moj zbog nepisanja zadaća iz vjeronauka na kraju imao trojku, jer sam ga pustila i ništa nisam pitala...A i djeca ispodprosječno inteligentna vjeronauk imaju 5.Ali njemu se nije dalo slušat na satu, nešto je crtao, pa malo brbljao..
I šta sam ja trebala napravit? Zagrlit ga i reći mu da je trojka divna ocjena, a s druge strane znam da ima genijalnu memoriju i da zna brdo stvari već i iz 8 razreda, iz predmeta koji ga zanimaju.
I kad znam da slušajući prirodu (koja im je, po učiteljicinim riječima, sada u 4. razredu najteži predmet) na satu, uspije zapamtiti baš svaku rečenicu, pa doma ni ne mora učiti, a zna za 5.
Naravno da to, što ću ga špotati i zahtijevati i da taj vjeronauk popravi, pa mu još pomoći i da se zainteresira za tu tematiku, ne znači da ja furam kroz njega neke svoje ambicije.
Nego mu ne želim povlađivati i govorit si da zašto ne bi bio i radnik čistoće ili soboslikar, kad znam da vrlo lagano može postići više. I da će jedanput neke stvari i sam shvatiti...A nažalost, te ocjene su bitne, i ne možemo ih prepustiti stihiji i čekati taj "klik" dok ne prođu djetinjstvo i dok ne iziđu iz puberteta.
Što se tiče ocjena - da, evo ja sam bila antitalent za matematiku, nikad ne bi bila u stanju završiti neki mm ili tehnički fax, ali uz vježbu sam u osnovnoj matku imala 5 u srednjoj uglavnom 4...
Naravno, nisam upisala niti bih ikad mogla, fax sa matematikom.
Na faxu mi je najčešća oicjena bila 3. I razvukla sam ga, maximalno.Ali i nisam završila fax za koji sam imala poseban afinitet, pa vjerujem da je bila riječ o drugom faxu bilo bi i više četvorki i petica.
flower - ako živiš vani, onda ne možeš nikako uspoređivati...imam sestru u njemačkoj, kod njih se jako cijeni i izvrsno plaća dobar konobar ili kuhar...poštuje se i podstanar pa ni nemaš presing što prije dići kredit za stan (za koji je kamata malena i povoljna). Kod nas je situacija strava i užas...
I nije istina da jednako prođe (sa šefovima) i teta blagajnica u Konzumu i profesorica u školi.
Direktor neće profesoricu poslati po cigarete ili novine. A šef Konzuma će svakakve obaveze natrpati svojim prodavačicama - rano ujutro vuku gajbe, slažu robu, čiste trgovinu...i čak čiste dvorište izvana jer je tako šef naredio. Puhnulo mu je da se maksimalno radi vikendom, i niko ne prigovara. Ili neda godišnji, nego 2 tjedna u vrh glave.
nEGDJE VANI, SITUACJA sigurno nije takva.
Kod nas one ne štajkaju. Ali prosvjeta bome štrajka malo malo. Zašto? Zato što žele da se obrazovanje cijeni, i da im plaća bude prilagođena stupnju obrazovanja.
Štrajkaće i liječnici, ali ne i frizerke koje šefica šalje po gablec. A nije baš da im je u opisu posla.
Al one sretne i s kakvom takvom redovnom plaćom.
To je naša realnost.Nažalost.