radi se o mojoj kcerkici jednostavno nemam vise zivaca za nju,ljuta sam na nju od jutra do mraka...inace je jako teska za jelo a u zadnjih par mj. vodimo svakodnevno rat s njome,svaki obrok ali doslovno svaki obrok mrljavi i mljacka po otprilike 1,5h i opet ne pojede cak ni pola.
sto god joj damo za jelo izmislja kako nevoli,nemoze,nepase itd...stavi 5zlica u zube normalno a ostalo ratujemo,ja koliko sam vec luda za svaku se zlicu izderem pa se udostojiti staviti u usta,pa opet viknem da uspije prozvakati jer dugo drzi u ustima i tako svaki put.
imam osjecaj da se vec naviknula jesti tek kada ja pocnem vikati,ne zelim stalno vristiti ,zelim da normalno u miru jedemo,da jedan obrok pojedemo u miru...ne pali ni podmicivanje,toliko sam na rubu da me naljuti svaki dan naravno svaki obrok pa tokom dana vise nemam zivaca za nju ,igranje,mazenje bilo sto da radim s njome...zanimljivo je to da ako ju hranimo sve ce pojesti,a opet skoro ce 5godina i treba sama jesti tako da smo od toga odustali.probali smo i onom metodom "hoces-neces,nemoras uzmem i odnesem" niti to ne djeluje jer je toliko tvrdoglava da opet nista nece jesti jer "nije gladna" pa mi bude krivo...osjecam se ko najgora mama na svijetu i da gubim bitku sa svojm 5-godisnjom curicom vec sada a sta ce biti kasnije?...
trudna sam i zbilja ne zelim biti stalno ljuta i zivcana,inace nisam takav zivac a sada koda je vrag u mene usao,nemogu si pomoc...danas sam se za ruckom od jada i rasplakala...neznam sta da radim,neznam kako da promjenim sebe ,nju...
oprostite na tako zbrkanom postu,morala sam to izbaciti iz sebe...













,no i ona se pravila da ne vidi i frajerica brzo odustala.

