Zašto neki roditelji lažu o svojoj djeci?

[I-STA]

eli, na odgoj sam i mislila. Ne na genetiku ili karakter.

[eli]

što se genetike i karaktera tiče, tu jesu slični roditeljima, nose nešto njihovo.
no mnogi roditelji su fokusirani na dječje "uspjehe" i pripisuju ih svojoj roditeljskoj umješnosti i ne shvaćaju da driblanje i forsiranje nekih područja stvara frustraciju u djetetu kao osobi. ali to nije toliko bitno, bitnije je da je dijete genije za matematiku, sport i sve što se može prezentirati kao vlastitu zaslugu.
ošla ja u oftopik, ez južual.

[adea]

Eto, mozda je odgovor na postavljeno pitanje: Neki ljudi "lažu" zbog razlike u interpretaciji.

Npr. Kimama je rekla da "slovkanje" nije citanje. I OK, mozda si u pravu, trebalo bi pitati učitelja hrvatskog u kojem trenutku se moze reci da dijete cita. Recimo, moj mali uzme (toliko vec spomenutu) enciklopediju i u stanju je slovkajuci duze, direktno citajuci krace rijeci procitati ono sto ga zanima, razumijeti i postaviti pitanje (Kao npr. zadnje: Mama da li si znala da postoje otrovni sisavci? By the way, nisam). Ja bih to rekla da je citanje. I mozda bih ako grijesim po nekoj definiciji razlike slovkanja i citanja - lagala.

I ono sto sam zapravo htjela reci u prethodnom postu je da su djeca razlicita. Imam troje djece i NEVJEROJATNO su razlicita. Po interesima. Jer ako cu gurati jedno dijete da postane Einstein, ha, vjerojatno cu to pokusati sa sva tri. Ali ih ne zanima. Najstariji je ne znam koliko puta samnom prosao knjige o ljudskom tijelu i njegovom funkcioniranju, fascinira ga matematicka konstrukcija, brojevi i njihovi odnosi. Nikada me nije zamolio da mu procitam obicnu pricu. Poslusa je kad me srednje dijete moli da mu citam, a i to ako mu je dosadno i nema sto raditi. Srednji voli mu citam Pooha, Hlapica, Jurića, mala voli princeze, stariji voli povijest Zemlje. Ako pokusam "pretpostaviti" kako ce to kasnije izgledati jednog dana u skoli, stariji ce rasturati matematiku i prepisivati sastavke i lektiru iz hrvatskog. Srednji ce pisati krasne stvari i gustati u lektiri i predivno crtati i nadam se prolaziti iz matematike. (Za malu jos ne mogu definirati sto ju zanima....).

I ne mislim da je moje dijete prosjecno. Kada sam razgovarala s pedagogicom skole u koju ce ici, rekla mi je da u prosjeku djeca znaju u prvom razredu prepoznavati slova i brojati do deset. Dakle, po tome je iznad prosjeka. Mislim da mi mame ovdje na forumu nismo prosjek RH, a time nam vjerojatno ni djeca nisu bas prosjek.

I Kimama, ti si definitivno bila iznad prosjeka. Ali to si i znala, zar ne?

[eli]

Kada sam razgovarala s pedagogicom skole u koju ce ici, rekla mi je da u prosjeku djeca znaju u prvom razredu prepoznavati slova i brojati do deset. Dakle, po tome je iznad prosjeka.

to je minimum minimuma koje znaju djeca kad reću u prvi razred. svi ne čitaju, ali baš svi prepoznaju slova, lagano slovkaju, napišu svoje ime i neku kraću riječ. broje bar do sto i pomoću prstiju ili stvari zbrajaju i oduzimaju do dvadeset.

vraćam se na ono iz mojeg prvog posta, ne lažu koliko nisu svjesni da i druga djeca rade to isto i znaju iste stvari.

i ogromna je razlika između toga da dijete ima informaciju (npr o otrovnom sisavcu) i da razumije o čemu se radi, da zna procese.
ja muku mučim sa svojom običnom sedmogodišnjakinjom koja nikako da skuži dinamiku evolucije i osnove genetike. svašta je pročitala, ali po njenim pitanjima primjećujem da ona to ne razumije. razumije osnove u onom trenu kad joj ja objasnim, no sutra opet iste dvojbe. ma ni ne može ona to razumjeti, nema bazu znanja za to.

e da, i mi smo imali muke po otrovu. kako nastaje zmijski otrov... pa smo došli do toga da sam joj ladno rekla da dalje nema smisla ići u objašnjavanje dok ne krene učiti kemiju.

[adea]

Eli, ali to je normalno. Nitko ne ocekuje da ce razina spoznaje biti jednaka sa sedam i sedamnaest. Ali poanta je da ju ocito zanima nesto prirodno - evolucija. Druge sedmogodisnjakinje zanima kako se skroji haljina za Barbiku ili Grimmove bajke. Poanta je su interesi razliciti. I nije dijete kojeg zanima jedno "bolje" od drugog, ali su drugaciji. Uostalom, zato netko i postane ing. matematike a netko slikar.

[Bubidea]

to je minimum minimuma koje znaju djeca kad reću u prvi razred. svi ne čitaju, ali baš svi prepoznaju slova, lagano slovkaju, napišu svoje ime i neku kraću riječ. broje bar do sto i pomoću prstiju ili stvari zbrajaju i oduzimaju do dvadeset.

ne, to nije minimun minimuma
skroz krivo, samo plasis mame cija djeca ce kretati u prvi razred
ne mora nista znati kada krece u prvi razred, nista, niti prepozati jedno slovo,niti znati zbrojiti dva i dva

[eli]

ne moraju, ali svi znaju te sitnice (prođi u glavi djecu svojih poznanika).
a to sa zbrajanjem na određenom stupnju razvoja im samo dođe. djeca si i u vrtiću izmjenjuju stvari, broje igračke i desi se klik.
naravno, u školi uče drukčije, uče se tim znanjem tečno služiti i ono je sistamatizirano.

[Bubidea]

moj nije znao te sitnice
jer ga uopce nije zanimalo
mogla sam ja njemu sto puta ponoviti koje je koje slovo, ali on bi to zaboravio za dvije sekunde..jer ga uopce nije zanimalo
ne sjecam se jel se znao potpisati..mislim da nije
i tako ja njega uopce nisam forsirala
nije znao niti citati
zato i postoji skola, da sve to nauce

ali mu je zato omiljena igra u autu bila - zbrajanje, oduzimanje...u svim smjerovima i na sve nacine
samoinicijativno je izabrao tu igru
i to mu je bas bilo fora

i dan danas je takav...lose cita ( lose za svoju dob)
a rastura matku

ne kazem da vecina djece ne zna ovo sto si ti pobrojala, ali kazem da se to ne mora znati

[Bubidea]

eh, da
i odlican je ucenik, evo i sada u petom razredu
sve to dodje na svoje

[tajci]

ne znaju sva djeca gradivo prvog razreda prije polaska u školu. I većini te djece to ne predstavlja neki problem. Iako je meni i dan danas nevjerojatno da se u knjigama za prvi razred objašnjavaju pojmovi manje-veće, ispred-iza i sl.

[eli]

i godišnja doba i dani u tjednu...
tako na kraju gotovo svi budu odlikaši.
i dobro je tako, poticajno. dok ih ne strefi hladan tuš sasvim novih činjenica.

[Bubidea]

na kraju cega?
prvog razreda?
to je ok, po mom misljenju, treba im dati neki poticaj, treba i trud nagraditi

[eli]

da, na kraju prvog razreda. i po meni je ok. dok su maleni jako ozbiljno shvaćaju ocjene.
u petom kad je kod skoro svih šarenilo rijetki ostaju tako zagrijani za petice kao što su u prvom.

[babalu]

Druge sedmogodisnjakinje zanima kako se skroji haljina za Barbiku

[adea]

Ta sedmogodisnjakinja koja je radila haljine za barbiku sam bila ja. Zašto je to čudan interes za dijete??? Ne kužim Babalu.

Čak se sjećam da sam u nedostatku materijala jednom izrezala komad zavjese.... (sjeća se i moja mama...)

I nisam postala krojačica, ali sam si dugo godina sama šivala garderobu.

[arthurica]

Eto, mozda je odgovor na postavljeno pitanje: Neki ljudi "lažu" zbog razlike u interpretaciji.

Npr. Kimama je rekla da "slovkanje" nije citanje. I OK, mozda si u pravu, trebalo bi pitati učitelja hrvatskog u kojem trenutku se moze reci da dijete cita. Recimo, moj mali uzme (toliko vec spomenutu) enciklopediju i u stanju je slovkajuci duze, direktno citajuci krace rijeci procitati ono sto ga zanima, razumijeti i postaviti pitanje (Kao npr. zadnje: Mama da li si znala da postoje otrovni sisavci? By the way, nisam). Ja bih to rekla da je citanje. I mozda bih ako grijesim po nekoj definiciji razlike slovkanja i citanja - lagala.

I ono sto sam zapravo htjela reci u prethodnom postu je da su djeca razlicita. Imam troje djece i NEVJEROJATNO su razlicita. Po interesima. Jer ako cu gurati jedno dijete da postane Einstein, ha, vjerojatno cu to pokusati sa sva tri. Ali ih ne zanima. Najstariji je ne znam koliko puta samnom prosao knjige o ljudskom tijelu i njegovom funkcioniranju, fascinira ga matematicka konstrukcija, brojevi i njihovi odnosi. Nikada me nije zamolio da mu procitam obicnu pricu. Poslusa je kad me srednje dijete moli da mu citam, a i to ako mu je dosadno i nema sto raditi. Srednji voli mu citam Pooha, Hlapica, Jurića, mala voli princeze, stariji voli povijest Zemlje. Ako pokusam "pretpostaviti" kako ce to kasnije izgledati jednog dana u skoli, stariji ce rasturati matematiku i prepisivati sastavke i lektiru iz hrvatskog. Srednji ce pisati krasne stvari i gustati u lektiri i predivno crtati i nadam se prolaziti iz matematike. (Za malu jos ne mogu definirati sto ju zanima....).

I ne mislim da je moje dijete prosjecno. Kada sam razgovarala s pedagogicom skole u koju ce ici, rekla mi je d na u prosjeku djeca znaju u prvom razredu prepoznavati slova i brojati do deset. Dakle, po tome je iznad prosjeka. Mislim da mi mame ovdje na forumu nismo prosjek RH, a time nam vjerojatno ni djeca nisu bas prosjek.

I Kimama, ti si definitivno bila iznad prosjeka. Ali to si i znala, zar ne?

i ja se slažem da ovo što ti opisuješ nije nadprosječno(osim možda tebi).....prosječno sada i prije 10godina nije isto.....i moje je dijete znalo brojeve do 20 i zbrajat,i slovkat pa pročitat(ali sintezu i analizu je učio još u vrtiću),sa četiri-pet godina je znao postavljat pitanja-kako zvijezde stoje u zraku?????zašto crtamo zvijezdu ko zvijezdu a ona je na nebu samo obična točkica koja svjetli?obožava dinosaure isto i sve ga zanima u vezi toga i puno o tome zna.....kako voli nogač jako puno prije škole je imao albume i lijepio je sličice nogometaša i naučio zastave zemalja koje su bile ispod sličica....neki dan su radili lektiru-snjegović na toplom jugu-i zadatak je bio da nacrtaju brod u kojem je snjegović putovao-i on je pitao učiteljicu da li može nacrtati na brodu njemačku zastavu a kada ga je ona upitala zašto odgovorio je-na stranim brodovima se više zarađuje(to mu je jednom prilikom objasnio naš prijatelj kada ga je moj sin upitao zašto plovi na dalekim morima pod tuđom zastavom????).....ja mislim da je moje dijete prosječno razvijen sedmogodišnjak jerr današnja djeca puno više istražuju i zanimaju ih drugačije stvari nego djecu u vrijeme mojeg djetinjstva......

[tajci]

možda zaboravljate da su znanja djece koja se ovdje opisuju prosječna za populaciju djece na ovom forumu. Ali ne zaboravimo da se ovdje sve mi, i nm-i bavimo s našom djecom. Na žalost, mislim da se prosječni roditelji ne bave s djecom kao što je to nama normalno. Dijelom jer nemaju vremena, a dijelom i jer smatraju da je to nepotrebno i da će djeca sve naučiti u školi.

[eli]

forumska populacije nije bila tipična kade je forum još bio mlad, no sada bogme jeste.
nismo mi ništa pametnije ili uspješnije mame samo zato što imamo volje i vremena za tipkanje. koje bi možda bilo pametnije utrošiti na igru sa djecom.
također smatram da ne treba akademska naobrazba za pripremiti dijete za školu. dapače, često zna biti štetna jer se rabi metodologija neprimjenjena dobi.

djeca seljaka iz generacije moje majke nisu znala nabrojati kontinente ni vrste dinosaura, a bila su bolje pripremljena od naših klinaca zatrpanih edukativnim igrama i radnim listićima. bolje će shvatiti matematiku ono dijete koje samo dođe do neke spoznaje dok kupi jaja iz kokošinjca, imati izvježbaniju rukicu za pisanje ako zna heklati nego ako vježba suhoparno prepisivanje tekstova ili crtanje krivulja.

[adea]

Uopce ne bih zeljela dalje ulaziti u raspravu o svoj djetetu iz dva razloga:
1. u potpunosti je nevazno za temu - bio je primjer da nisu sva jednaka i da imaju razlicite sposobnosti
2. uz sve duzno postovanje, misljenje forumske populacije o mogucnostima i kvaliteti mog djeteta mi je u potpunosti nevazno. S mojom procjenom se slazu relevantne osobe, a sve da se i ne slazu, moje se misljenje ne bi mijenjalo.

Htjela sam samo reci da ako neka majka govori da je njeno dijete drugacije u odnosu na moje vlastito (ili djecu opcenito), ne znaci nuzno da laze. Iako, mozda i laze.

Npr. da li se citali o onom djetetu iz Makedonije? Mozda cu fulati koju cinjenicu pa mi oprostite, ali dijete ima 5 godina, polozen Microsoftov certifikat o odrzavanju servera. Iz Microsofta su mu poklonili kompjutere i igricu kao nagradu (na sto se je zahvalio ali i rekao da ga to ne zanima). Iz Vlade Makedonije su mu poklonili desetak umrezenih kompjutera da se dalje usavrsava. Trenutacno vrlo trazeno dijete.
I sad, da vam to prica njegova majka u parku dok se spusta po toboganu, zar ne biste pomislili: Điz, koja lazljivica!!!

[eli]

govorimo općenito o djeci, ne o tvome. svako o svojemu i onim koje osobno poznaje.

btw, mali makedonac nema pet godina. nisam sigurna, mislim da ima devet.

[nadicab]

djeca seljaka iz generacije moje majke nisu znala nabrojati kontinente ni vrste dinosaura, a bila su bolje pripremljena od naših klinaca zatrpanih edukativnim igrama i radnim listićima. bolje će shvatiti matematiku ono dijete koje samo dođe do neke spoznaje dok kupi jaja iz kokošinjca, imati izvježbaniju rukicu za pisanje ako zna heklati nego ako vježba suhoparno prepisivanje tekstova ili crtanje krivulja.

potpis eli
adea, nemoj krivo shvatiti, druge mame su ti htjele objasniti da za današnju populaciju djece (pogotovo iz većih gradova), takvo široko zanimanje za puno stvari koje nas kao roditelje nisu zanimale jer nismo niti znali da to postoji, je podosta često.
Iako, gledajući djecu u Denisovom razredu, ima svakojake djece i razina zanimanja; na kraju ispada da čak i on sa svojim ogromnim ograničenjima nije među zadnjima po znanju i shvaćanju u razredu (osobno, to mi je jako čudno)

[arthurica]

osobno smatram da postoje djeca koja su voljna učiti nešto što nije u skladu s njihovim godinama i da će dijete od 3 godine naučit čitati ali naučit će ako mu to netko pokaže.....recimo da je slovo a baš to slovo i tako za sva slova jer da to nije tako to bi dijete i bez problema naučilo i recimo kineski koji roditelji ne znaju....

[Adorabla]

Sad sam se sjetila da sam u jednom razgovoru s psihologicom ju pitala zasto nisu prilagodili testove predskolske djece danasnjoj djeci, obzirom da vecina roditelja tvrdi da su njihova djeca iznimno nadarena, inteligentna, sposobna i sve ostalo. Pa je zena onako s osmijehom odgovorila da je to zato sto roditelji to zele cuti za svoju djecu i zato sto su duboko uvjereni da su bas njihova djeca jako posebna i jako pametna i nadprosjecno inteligentna. Vjerojatno od tuda i sva ta silna potreba u "laganju" divljenju postignutom i totalno nerealnim ocekivanjima i procjenama. Svakom roditelju su njegova djeca super ultra turbo inteligentna, a sto je samo 0,005% takvih na svijetu nikome nista ne znaci

[adea]

Adorabla, nije bas tako.

Za očekivati je da darovitost, kao i većina drugog, ide po Gausovoj krivulji. Da se određena populacija izdvaja iz druge, mora se nalaziti u zadnjih 5 % distribucije. To znači da zapravo 5% djece možemo smatrati drugačijima od ostalih. Ili 1 na 20. Ili barem jedan u razredu. Ako idemo po skroz strogom kriteriju, onda se tih 5%treba raspodijeliti na obadva kraja Gausove krivulje, odnosno 2.5% iznimno loših i 2,5% iznimno dobrih. Ili 1 na 40.

Ako pri tome uzmemo različite vrste darovitosti, kao naprimjer izniman talent za matematiku, izniman talent za čitanje, izniman talent za sport, izniman talent za crtanje, izniman talent za pjevanje itd. i ako pretpostavimo da se različiti oblici darovitosti nalaze u različite djece, ili barem da nema jedno dijete baš sve oblike darovitosti, prethodni broj značajno raste. Tako da se po nekim istraživanjima može smatrati da se čak 10% školske djece može ubrojiti u darovite.

A što se tiče forumske populacije. U 2009. godini 55% hrvatskih kućanstava ima internet. 76% osoba starosti između 25-34 godine koristilo je internet, odnosno 56% osoba između 35-44 godina (podaci za prošlu godinu, izvadila sam godine u kojima je vjerojatno roditeljstvo). Nisam našla podatke o stručnoj spremi osoba koji koriste internet, ali iskreno, zdrava logika mi kaze da nije vjerojatno da je u tih 56-76% osoba jednaka zastupljenost niskokvalificiranih osoba i visoko kvalificiranih. Pretpostavljam da daleko veći broj osoba (vjerojatno skoro sve) s VSS koristi internet, odnosno da je u tom postotku koji nedostaje do 100% veći udio niže kvalificiranih osoba. Pa ne bih rekla da je forumska populacija prosijek RH. Još ako dodamo da internet za prikupljanje informacija koristi 76% ispitivanih....

[eli]

slažem se sa prvim dijelom posta.

slična distribucija je bila i nekada, slična je u svim zemljama ove kugle.

što se interneta tiče, znam jako puno vss osoba koje koriste internet, ali ne vole forume nikakve vrste, kao i masu neobrazovanih kojima je forumarenje glavni hobi.

[moj(a) djeca(k)]

ne, to nije minimun minimuma
skroz krivo, samo plasis mame cija djeca ce kretati u prvi razred
ne mora nista znati kada krece u prvi razred, nista, niti prepozati jedno slovo,niti znati zbrojiti dva i dva

Bubidea

[Imge]

...također smatram da ne treba akademska naobrazba za pripremiti dijete za školu. dapače, često zna biti štetna jer se rabi metodologija neprimjenjena dobi.
djeca seljaka iz generacije moje majke nisu znala nabrojati kontinente ni vrste dinosaura, a bila su bolje pripremljena od naših klinaca zatrpanih edukativnim igrama i radnim listićima. bolje će shvatiti matematiku ono dijete koje samo dođe do neke spoznaje dok kupi jaja iz kokošinjca, imati izvježbaniju rukicu za pisanje ako zna heklati nego ako vježba suhoparno prepisivanje tekstova ili crtanje krivulja.

ovo mi vec par dana bode oci...
nikako se ne slazem s qoutanom tvrdnjom . ako smo informirani roditelji i ako u drugim podrucjima i razvojnim fazama prihvacamo nove spoznaje u prehrani i odgoju - mislim da ne bismo trebali zanemariti savjete o kojima govori i suvremena nauka predskolskog odgoja te razvojna psihologija.
predcitalacke, predmatematicke i grafomotoricke predvjezbe za skolu nisu usmjerene samo na razvijanje sposobnosti i znanja navedenih u svojem nazivlju, nego stupanj ovladavanja svake spomenute vjestine uvelike pridonosi djetetovom privikavanju na skolu kao i njegovom samopouzdanju . i zaista cvrsto vjerujem da ce dijete neoptereceno vjestinama koje je uspjesno savladalo u pripremnom predskolskom periodu sigurno bolje prihvatiti skolu, izazove koji su pred njim i da ce slijedom toga biti sigurnije u sebe.
a valjda smo se u 21. stoljecu malo i odmaknuli od kokosinjca i heklanja i valjda je ipak netko skolovan pisao te vjezbenice za predskolu i valjda ipak nekog vraga ima u svemu tome ...

a sad on topic.
necu o tome da li netko laze ili ne jer se fakat ne zamaram s time
a vjerojatno se i ne druzim s ljudima za koje bih rekla da je nesto sto mi pricaju ful nevjerojatno

vise se zapravo pitam zasto smo precesto skloni sumnjati kad nam netko pohvali svoje dijete i sto je zapravo toliko lose u pohvali ?
ma makar i to sto prica druga strana stvarno izgledalo nemoguce?
meni je zapravo drago cuti sto prica druga strana o svojem djetetu. uspjesi druge djece me vesele i uzivam kad to netko podijeli sa mnom
veseli me i ovdje procitati kad necije dijete postigne kakav dobar rezultat, kad vidim da je netko od forumske djece ful savladao citanje nakon pocetnih teskoca, kad izvanredno igra sah, svira neki instrument od rane dobi i super mu ide, postize dobre sportske rezultate, superiorono vlada nekim podrucjem koje je recimo mojim klincima i meni totalna enigma... mogla bih unedogled...

a sto se tice uvodnog posta - nedostaje mi puno informacija za prosudbu. sto mi zapravo znamo o percepciji mame iz uvodnog posta, kao i o njenim spoznajama koje se ticu razvojnih mogucnosti djeteta? mozda je iz njezine perspektive prica zaista takva kako je ona ispricala i mozda ona govori istinu a mozda naprosto radi ono sto pocesto zaboravljamo a djetetu je tako bitno - naglas ga pohvaljuje i ne uzima zdravo za gotovo sve sto ono zna, makar to znala i sva druga djeca njegove dobi.
tako nekako...

[eli]

ako smo informirani roditelji i ako u drugim podrucjima i razvojnim fazama prihvacamo nove spoznaje u prehrani i odgoju - mislim da ne bismo trebali zanemariti savjete o kojima govori i suvremena nauka predskolskog odgoja te razvojna psihologija.
predcitalacke, predmatematicke i grafomotoricke predvjezbe za skolu nisu usmjerene samo na razvijanje sposobnosti i znanja navedenih u svojem nazivlju, nego stupanj ovladavanja svake spomenute vjestine uvelike pridonosi djetetovom privikavanju na skolu kao i njegovom samopouzdanju

vrtićka djeca prođu u vrtiću pripreme za školu koje vode osobe koje su na tom području educirane. sa roditeljske strane je dovoljno kod djeteta ne zatomiti znatiželju, poticati ga na vrebalno izražavanje, čitati mu i razgovarati kako bi se razvio vokabular te dati mu olovku i papir neka crta. ne trebaju neke posebne predvježbe. kod mnogih, pa i kod moje sve te silne krasne vježbenice preporučane na forumu stvarale su otpor pa sam ih radje bacila nego da imam nervozno uplakano dijete. čak je ni po jaja nisam poslala jer nemamo kokošinjac. i bez nekih posebnih poticaja u školi je... ne smijem napisati radi forumskog prokletstva.

sto mi zapravo znamo o percepciji mame iz uvodnog posta

da, sve je stvar precepcije.

[adea]

Imge, veliki potpis!

[Imge]

sa roditeljske strane je dovoljno kod djeteta ne zatomiti znatiželju, poticati ga na vrebalno izražavanje, čitati mu i razgovarati kako bi se razvio vokabular te dati mu olovku i papir neka crta.

sve su pobrojane aktivnosti - predvjezba za skolu koja se provodi u roditeljskom domu. i dijete se rastom u poticajnoj sredini itekako priprema za skolske izazove.

nisam napisala da se priprema djeteta za skolu u roditeljskom domu sastoji samo u tome da se djetetu nametne rad s vjezbenicama . govorim o tome da informiran roditelj zna karakteristike pojedinog razvojnog perioda, zna prepoznati interese djeteta i zna ih pravilno usmjeravati, zna okruziti dijete kvalitetnim poticajima... valjda smo zato i ovdje na forumu da o tome pricamo

govorim o setu aktivnosti, vjezbi, odnosno svemu sto si pobrojala, ali i povremenom radu na predvjezbama pisanja ili citanja (kad vidimo da dijete ne konta analizu i sintezu ili ne zna pravilno drzati olovku, ili pak u domeni predcitalackih vjezbi - svemu onome sto ce pripomoci dijete uvesti u svijet citanja - od navikavanja na knjigu od rane dobi, globalnog citanja slike rijeci - reklama i slicno, etc, etc...), nehajno ponudjenih djetetu. ponavljam - nikako nametnutih, nego pametno ponudjenih u odredjenom trenutku. govorim o onome sto su nam i tete u vrticu preporucile ...

a sto se tice rezultata u skoli - moram priznati da sam u zivotu pricala i susrela se s vise (i previse!) mama koje su rekle kako im je zao da nisu vise pozornosti pridavale pripremnom periodu (posebno u domeni grafomotorike). to sto tvoje dijete nema problema u skoli premalen je statisticki uzorak na temelju kojeg se moze tvrditi da ce se sve bas tako odigrati i s drugom djecom...

i to je to na ovu temu od mene