se nadam da možemo ispočetka
Potaknuta rečenicom na jednoj drugoj temi krenula sam po
ne znam koji puta o ovome razmišljati.
Znači što nas u konačnici oblikuje u največoj mjeri od ovo troje?
Krenem od sebe i ne mogu razlučiti do kraja koliko je odgoj utjecao.
U sebi mogu pronaći tek poneke crte od mame i malo više njih od tate.
Neke stvari na kojima su inzistirali, banalan primjer - točnost- postale su
zbilja sastavni dio mene, no isto tako neke druge nisu
Kad gledam svoju djecu, zbilja su nebo i zemlja
Kod starije uopće sebe ne pronalazim, njenog tatu mogu samo ponekad nazrjeti
Manja je preslikani moj tata. Ljudi ih sasvim drugačije doživljavaju, stariju kao anđela,
a manju kao šeficu sa čudnom karizmom (koju jedino ja ne vidim)
Rješavaju probleme svaka na svoj način, niti jedna na moj ili MM.
Učimo djecu primjerom? U kojim situacijama i za koje konkretno stvari to vrijedi?
Zvuči tako jedostavno, vjerujem da je ponekad i istinito, ali ne mogu razlučiti kada
pali, a kada ne. Jer svakako kod nekih stvari ne funkcionira.
Kaj vi mislite?
Ja tipujem na 70:30.
I nemojte se usredotočiti na odgoj i njegove metode/uspjeh/ neuspjeh.
Mene zanima možete li iz sebe i svoje djece zaključitit koliko se može utjecati
na konačni "izgled" osobe.

)





